Arhiv tekstova
Korizmene promjene
U našim korizmenim odlukama i nastojanjima da budemo bolji i bliži Bogu usmjerava nas Božja riječ. Tako nas ove nedjelje prvo čitanje podsjeća na Abrahama i njegovu poslušnost Bogu (usp. Post 12,1-4a), Pavao spominje zlopaćenje za evanđelje (usp. 2Tim 1, 8b-10), a evanđelist Matej govori o događaju Isusova preobraženja (usp. Mt 17, 1-9).
Pouzdanje u Boga
Svima nam je dobro poznat starozavjetni lik Abrahama, po kojemu se Bog proslavio zbog njegove vjernosti i poslušnosti. Bog pred njega stavlja gotovo nemogući zadatak, ali mu obećava i gotovo nemoguću nagradu. Abraham prihvaća ono što se od njega traži, napušta svoju zemlju i polazi u daleke krajeve, u zemlju koju će mu Bog pokazati. Zarad Boga on napušta uljuljanost i komociju staroga života, s potpunim povjerenjem prihvaća mijenjati svoj život iz korijena. Zato mu Bog uzvraća nagradom. Iako je doživio starost bez djece, Gospodin obećava da će mu potomstvo biti brojno poput zvijezda na nebu. Dakako, obećanje ispunjava, Abraham i Sara u poodmakloj dobi postaju roditelji, te preci čitavog izraelskog naroda. I ime mu je Bog uzveličao, kao što je obećao; Abraham zbog svoje vjernosti i poslušnosti postaje čašćen kao praotac naše vjere, uzor u pouzdanju i predanosti Bogu.
Za vrijeme ove korizme možemo se i sami zapitati imamo li mi povjerenja u Boga kao što ga je imao Abraham. Bog od nas traži da ostavimo udobnosti i rutine života na koje smo naviknuti, traži promjene, traži akciju. Vjera je prihvatiti izazov, koji je prihvatio Abraham, reći Bogu »Da« čak i kad nam se čini da promjena koja je potrebna izlazi iz okvira naših sposobnosti. Bog je onaj koji nas čini sposobnima za ono što od nas traži, samo ukoliko na to pristanemo. Zaputiti se iz svoje zemlje danas znači izaći iz komfora vjerske običajnosti, uspavanosti i formalizma, te početi živjeti vjeru istinski tragajući za Bogom. To će nas dovesti pred različite izazove, razotkrit će nas pred svijetom kao vjernike, a to je ono što Bog od nas traži: da se razotkrijemo svijetu, da uistinu budemo njegovi a ne samo po običajima i prigodno. I kao što je blagoslovio Abrahama, blagoslovit će i nas. Korizma je pravo vrijeme da se prenemo iz vjerske uspavanosti i, poput Abrahama, započnemo putovanje ususret k Bogu.
Zlopatiti se za evanđelje
Onaj tko se odluči na korak postati istinski vjernik, koji živi vjeru izvan granica običaja i tradicije, postaje svjedok evanđelja u svijetu. To je izazov koji nije lako prihvatiti. Pavao Timoteju poručuje da se zlopati za evanđelje. Zlopatiti se znači podnositi patnju radi navještaja. U naše vrijeme patnja neće biti tamnica niti protjerivanje, kao u Pavlovo. No, onaj koji svojim životom svjedoči Krista neće uvijek biti prihvaćen u svijetu, jer je drugačiji. Svijet, promatrajući onoga tko živi prema Kristovoj riječi, uočava svoje slabosti, svoju nedosljednost, sve ono što ne želi vidjeti u sebi. Zato u svojoj blizini ne želi Kristove svjedoke. Ali, tko nasljeduje Krista i ne želi biti poput svijeta, mora prihvatiti križ evanđelja, a opet korizma je najbolje vrijeme da vjernik prigrli križ i krene za svojim Spasiteljem.
Nastojati biti Bogu vjeran poput Abrahama i poput Pavla prihvatiti zlopatiti se za evanđelje vodi nas bliže k Bogu. A Božja blizina čovjeka preobražava. Ne možemo ostati isti nakon susreta s Bogom, jer on nas mijenja i čini nas sličnima sebi. Korizmeno vrijeme za nas može biti vrijeme preobraženja, ako zakoračimo bliže k Bogu.
