Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Obrazovanje na srpskom jeziku u Hrvatskoj

»Srpsko narodno vijeće podržava razvoj obrazovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u znanstvenom, stručnom, materijalnom, zagovaračkom i savjetodavnom smislu, sagledavajući i mogućnosti razvijanja interkulturnih sadržaja unutar dominantnoga obrazovanja. Obrazovanjem se iz različitih stručnih aspekata tijekom godina bavilo više odjela SNV-a. Pravni odjel pratio je donošenje i implementaciju propisa vezanih za obrazovanje i razvijao suradnju s nadležnim ministarstvom, Uredom pučke pravobraniteljice, Uredom pravobraniteljice za djecu, kao i s domaćim i međunarodnim organizacijama civilnog društva, Arhiv Srba u Hrvatskoj radio je na istraživanju i unaprjeđenju obrazovnih programa i materijala, a Odjel za kulturu bio je uključen u razvoj i komuniciranje obrazovnih politika. S osnivanjem Odjela za obrazovanje početkom 2019. te se aktivnosti koncentriraju u zasebnu strukturnu jedinicu SNV-a«, navodi se u monografiji koju je povodom 25 godina od osnutka objavila krovna organizacija Srba u Hrvatskoj.
S voditeljicom Odjela za obrazovanje Ninom Čolović razgovarali smo o tome kako se odvija obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u Hrvatskoj.

Razvoj obrazovnih politika

»Srpsko narodno vijeće u obrazovanju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu bavi se analizom i razvojem obrazovnih politika, kako u manjinskom tako i u dominantnom obrazovanju, s pogledom na to kako graditi obrazovanje koje će integrirati iskustva i potrebe manjine, ali i odgajati solidarnost i uzajamnu podršku u cjelokupnom društvu. SNV radi na kritičkom rastvaranju kurikuluma, udžbenika i drugih obrazovnih materijala razmatrajući kako potaknuti podučavanje o heterogenosti kulturnih i jezičnih utjecaja, njihovom ispreplitanju, kao i razumijevanju interetničkih odnosa na ovim prostorima u njihovim historijskim previranjima zahvaćajući kompleksnosti ekonomskih i društvenih prilika u kojima se oblikuju. Odjel za obrazovanje pruža podršku školama i djeci u svakom obliku, od one materijalne do stručne i zagovaračke«, rekla je Nina Čolović. 
Pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj za obrazovanje nacionalnih manjina je zadužena Uprava za nacionalne manjine. Pitali smo Čolović kakva je suradnja SNV-a s njima. 
»S Upravom za nacionalne manjine Ministarstva znanosti i obrazovanja imamo jako dobru suradnju. Ona savjetuje i usmjerava prilagodbu i implementaciju zakonske regulative, sakupljajući i sistematizirajući potrebe u obrazovanju svih manjina, uključujući i u obrazovanju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu«, kaže Čolović. 
Važno pitanje u obrazovanju nacionalnih manjina je pitanje obuhvata djece koja se školuju na materinjem jeziku. »Nastava na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu prema modelu A odvija se na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije te u Pravoslavnoj gimnaziji u Zagrebu. Nastava prema modelu B u srpskom kontekstu zaživjela je zasad samo u Osječko-baranjskoj županiji, dok je model C razgranat diljem Hrvatske – na Kordunu i Baniji, u Liki i Dalmaciji. Prema podacima za prethodnu školsku 2022./23. godinu, u osnovnoškolsko i srednjo-školsko obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu prema modelu A uključeno je 1.989 djece, u model B 8, a u model C 689 djece«, kaže Čolović. 

Napretci i problemi

Pitali smo Ninu Čolović čime su u SNV-u zadovoljni na polju obrazovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i koje su aktivnosti SNV-a do sada bile inicirane uspješne i riješene na zadovoljavajući način?
»Tu bih primarno izdvojila spone koje su se gradile posljednjih godina među manjinama prepoznajući potrebu izgradnje interkulturnog obrazovanja koje će zahvatiti jezična i kulturna prožimanja koja čine svakodnevicu svake sredine, bilo u suvremenosti bilo u historijskom presjeku. Raduje me povezivanje niti preko mađarskog, češkog, talijanskog, romskog, srpskog i drugih manjinskih konteksta, mogućnost zajedničkog promišljanja i rada na promjeni trenutnih prilika u obrazovanju. I možda ponajviše odnos povjerenja i bliske suradnje s nastavnicima koji daju sve od sebe da učine nastavu što pristupačnijom i razgranaju je sadržajima koji će poticati kreativnost i interes za teme koje se unutar nje otvaraju«, odgovorila je. 
Također smo ju pitali i koji problemi u odgoju i obrazovanju su i danas neriješeni?
»Obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu odvija se pretežno u ekonomski zapuštenim sredinama, gdje se još vode rasprave oko vode, izgradnje cesta ili dostupnosti internetskog signala (što je posebno bila teškoća tijekom organizacije nastave na daljinu u vrijeme pandemije). Nastava Srpskog jezika i kulture (model C) nerijetko je u školskim satnicama uobličena kao predsat ili posljednji školski sat, s većim brojem djece koja putuju iz manjih i udaljenijih mjesta, gdje nastaju problemi s organizacijom sa školskim rasporedom usklađenog prijevoza. Nastava se u ruralnim sredinama u modelu C organizira u kombiniranim odgojno-obrazovnim grupama, što znači da nastavnik u sklopu jednog sata radi s djecom više različitih uzrasta (grupiranih prema tome jesu li u razrednoj ili predmetnoj nastavi), što traži podršku u prilagodbi nastave tako da obuhvati različite potrebe i razine znanja u obradi gradiva. U manjinskom obrazovanju osjetan je manjak didaktičkih materijala, kao i pregledne literature koja će omogućiti što kvalitetniju razradu sadržaja koja se tiče manjinskog konteksta. Školske knjižnice bi trebalo bolje opremiti naslovima, ne samo lektirnim nego i suvremenom književnom produkcijom, posebno naslovima u kojima će djeca uživati i za koje pokazuju interes. Razvoj predškolskih programa nije u dovoljnoj mjeri podržan i sufinanciran (a trebalo bi težiti tome da se vrtići, kako oni koji rade prema kurikulumu manjinskih jezika i kulture tako i oni s općim programom, budu potpuno besplatni za roditelje). A sve je zamjetniji i manjak stručnog kadra. Diplomu iz srbistike moguće je steći na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti (Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), no nažalost, nije omogućeno stjecanje kompetencija za rad u školi jer još nema nastavničkog smjera. Nekada je studij postojao na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu, ali se u međuvremenu ugasio«, objasnila je Čolović. 

Sličnosti i razlike

Neizostavno pitanje u ovom našem serijalu je i koje su sličnosti, a koje razlike u obrazovanju Srba u Hrvatskoj  i Hrvata u Srbiji.
»Mislim da ima više sličnosti nego razlika u načinu organizacije nastave, gdje je i u Hrvatskoj i Srbiji nastavi manjinskoga jezika i na manjinskom jeziku s kulturološkim aspektima moguće pristupiti u sklopu jednog od tri modela. I u Hrvatskoj i u Srbiji, u modelu A nastava se u cijelosti provodi na manjinskom jeziku i pismu (uz iznimku nastave Hrvatskog jezika i književnosti), model B je oblik dvojezične nastave, dok u modelu C djeca pohađaju opću nastavu uz zaseban predmet kojim će se podučavati manjinski jezik i kultura. U modelima A i B predviđen je i dodatak sadržaja specifičnih za manjinu u nastavnim predmetima geografije, historije, likovnog odgoja i muzičke kulture. Za te dodatke još nema kurikuluma u Hrvatskoj, ne samo za srpsku nego i za talijansku, mađarsku i češku manjinu koje organiziraju nastavu u tim modelima. I hrvatska manjina u Srbiji i srpska manjina u Hrvatskoj suočavaju se s manjkom kadra, prije svega nastavničkog, ali i općenito na području jezika (npr. za izradu, prilagodbu i vrednovanje obrazovnih materijala)«, kaže Čolović. 
Prema njenom mišljenju obrazovne politike u Hrvatskoj i Srbiji u dominantnom i manjinskom obrazovanju oblikovane su jezičnim politikama od devedesetih naovamo, načinima na koje se razumije jezik u kontekstu nekad jedne zajedničke, danas zasebnih srpske i hrvatske filologije. 
»Obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u Hrvatskoj i obrazovanje na hrvatskom jeziku i ćiriličnom pismu može biti vezivnim tkivom, mjestom grananja dijalektalnih i govornih spona koje nadilaze granice država i granice etniciteta.« 
U tom kontekstu postavili smo i pitanje o suradnji dviju manjina na planu obrazovanja, o čemu Čolović kaže kako iako postoji suradnja i komunikacija u raznim aspektima djelovanja, to je plan u budućem radu, »svakako se više povezati i raditi zajedno na razmjeni iskustava na području obrazovanja, međusobno se podržavajući i učeći jedni od drugih«.
Jasminka Dulić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika