Arhiv tekstova
Pripravljanje slanine i divenice uz druženje
Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca sedmu godinu zaredom organizirala je Risarski disnotor kao prvi događaj u svojemu bogatom godišnjem kalendaru. Disnotor (kolinje) je održan u srijedu, 18. siječnja, u dvorištu župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu, tj. kraj njive gdje bude Takmičenje risara kako bi se pripravile slanina i kobasica za tu manifestaciju. Kao i prijašnjih godina, svinje, ovoga puta dvije mangulice, darovali su Joso i Tanja Mačković iz Mirgeša.
Predsjednik UBH-a Dužijanca Marinko Piuković navodi da prvenstvena svrha ovoga događaja jest pripravljanje namirnica za predstojeću manifestaciju Dužijance, ali isto tako i druženje i oživljavanje disnotora kakav je bio nekada.
»Od mangulica ostavljamo slaninu koju ćemo služiti za risarski ručak kada bude Takmičenje risara i divenicu od koje će se kuhati tarana, što će također biti na toj manifestaciji. Od onoga što ostane skuhat će se danas ručak za ljude koji ovdje rade. Zanimanje za disnotor je svake godine sve veće, ali nažalost zbog mjesta u župnoj dvorani u kojoj kasnije služimo ručak ne možemo pozvati sve koje bismo željeli. Prvenstveno okupljamo naše prijatelje i poslovne suradnike.«
Soljenje
Soljenje slanine ove godine pripalo je Stipanu Kujundžiću.
»Slanina se soli u velikim polama ako ima prostora za to. Ako ne, onda se mož i pripolovit. Soli se i privrće, i tako tri nedilje. Važno je da se drži na ladnom u komari jel špajcu. I posli soljenja je isto triba držat na promaji da se suši dalje«, kaže Kujundžić.
Od preostale masti sa slanine i ostatka svinje na disnotoru su se topile žmare (čvarci). Poznato nam već lice kraj katlanke Željko Pančić kaže kako je za ovaj posao najvažnije voditi računa o vatri.
»Važno je da vatra ne bude nagla, posebno kod domaći svinja di ima više masti. Naravno, triba i mišat da ne zagori.«
Kad smo već kraj katlanke, s Pančićem smo razgovarali i o obari:
»Mi tu nećemo pravit obaru, al kadgod se pravila na svakom disnotoru – tako su se radili švarklin i krvavica. To se uzimalo i od svinjske glave, jezik i uši su se isto koristili – za pača, a obrazina se barila pa se dobivala barena slanina«.
Žigarica, paprikaš, divenica
Srce disnotora i ovoga puta bila je kuhinja u kojoj su vrijedne žene pripravljale doručak, ručak, čistile crijeva... Ružu Juhas zatekli smo kraj smederevca dok je pekla crnu žigaricu (jetru) za doručak.
»Potopila sam je prvo u slano mliko, onda uvaljala u brašno i sad je pečem na masti za ove ljude koji rade. Posli ću ić žarit paorsku peć di će se peć divenica. Prija nego što sam došla ispekla sam i dva velika kruva koji će bit služeni za ručak«, priča nam Juhas koja svake godine peče i po osam kruhova za risarski ručak (doručak).
U kuhinji su se čistila i crijeva, a Marija Kujundžić i Joca Vuković objasnile su nam kako:
»Criva se metnu na dasku i onda kašikom čiste od iznutrica. Kad to bude gotovo, triba i dobro isprat. I iz deset voda, posebno ako su debela criva u pitanju. Danas smo čistili samo tanka, jel ta tribaju za divenice, švarklin nećemo pravit jel nemamo sad vrimena«.
Kuhao se svinjski paprikaš s krumpirima i valjuškima (njoki) za ručak, a Krista Očanović kaže da je to uvijek bila disnotorska večera na salašima.
»Žigarice za ručak, a paprikaš, divenica i friška čorba od kostivi za večeru. To se uvik pripravlja kad je disnotor. Što se taj dan ispeče i skuva nikad više ne mož bit tako fino. Peku se i fanki, al mi danas za to nemamo vrimena.«
Najmlađa kuharica bila je Eržika Horvacki, koja kaže kako jako voli disnotore jer je podsjećaju na djetinjstvo i zna sve raditi i radi kod kuće, ali ovdje voli i gledati i još učiti od iskusnijih žena.
Događaju su prisustvovali predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Grada. Za dobro raspoloženje i slavlje koje je potrajalo do kasno poslijepodne zaslužan je i Tamburaški ansambl Ruže.
J. D. B.
