Arhiv tekstova

Humanizam i »performansa«

U moru loših vijesti kojima smo svakodnevno obasipani (enormna poskupljenja i drastično siromašenje građana, prostakluk u Skupštini i u tv emisijama, djeca u bolnici zbog klora u bazenu, poginuli Đurđinčanin kod Bajmaka, petarde i topovski udari gdje god se okreneš...) jedna se svojom prirodom naprosto izdvaja i svrstava u red onih koje bi se najbolje mogle opisati riječima kako još »niko cilom svitu nije napeko kolača«. Po svojoj naravi ta je vijest možda najsličnija onoj prilikom donošenja proračuna kada oporbeni vijećnici ili zastupnici gorljivo napadaju sastavljača zbog načina na koji je rasporedio planirane godišnje prihode i rashode ili ga na isti način njihovi kolege iz vlasti brane. I jednoj i drugoj vijesti zajedničko je da je njeno izlaženje u javnost ciklično, odnosno pojavljuju se koncem godine.
Riječ je, naravno – ako još niste pogodili – o odluci gradonačelnika Stevana Bakića s početka mjeseca da Subotica i ovoga puta ostane bez organiziranog dočeka Nove godine na Trgu slobode, a da sredstva u iznosu od 5,9 milijuna dinara za te svrhe budu preusmjerena mladima i za liječenje djece. Tako je aktualni gradonačelnik i nakon kovid stanke nastavio započetu praksu da se razmjerno visoki iznosi za proslavu tijekom jedne noći utroše u nešto mnogo korisnije i plemenitije, nešto od čega će koristi imati šira zajednica, posebno njen najosjetljiviji dio. Ova odluka – ako je vjerovati komentarima i urađenim anketama – naišla je na većinsko odobravanje građana, koji gradonačelniku žele da se po istom načelu odrekne nastupa preplaćenih, a umjetnički ispodprosječnih gostiju kakve najčešće imamo priliku gledati i čuti za proslavu Dana grada čime bi se gradski proračun dodatno oslobodio štete zvane, hmmmm, recimo »Zorica«.
Nezadovoljni ovom odlukom, a ni njih naravno ne manjka, najčešće kao argument svojih kritika uzimaju kombinaciju matematičkih podataka, pomiješanih s osobnim osjećanjima. Kada je riječ o ovim prvima, uglavnom se ukupna svota dijeli s brojem njegovih korisnika da bi konačan rezultat po pravilu bio razočaranje iznosom koji će dobiti, odnosno otvorena sumnja u to da sredstva neće stići onima kojima su po planu namijenjena. Riječ je o, kako je u odluci gradonačelnika navedeno, studentskim stipendijama (uz već postojećih 100, sredstvima iz »dočeka« bit će omogućeno još 38); o 959.000 dinara usmjerenih na proračunski Fond za poticanje razvoja mladih talenata (237 studenata i učenika, plus 137 novih), te o 500.000 dinara na račun Fondacije za pomoć pri liječenju teško oboljele djece i mladih. Uz već spomenuto razočaranje zbog iznosa koje će korisnici dobiti (i sumnje u isto), razočarani ovom odlukom nerijetko navode kako Subotica i na ovaj način potvrđuje svoj status »najvećeg sela u Europi«, odnosno »mračne palanke na periferiji države«.
S druge strane, kada smo već kod komentara, ista je vijest izazvala nepodijeljene simpatije, pa čak i određenu dozu »pozitivne zavisti«, izazvala u domaćim medijima prije svega zbog njenog samog uzroka (ekonomska situacija) i svrhe (pomoć mladima). Tako je vijest od 6. prosinca ove godine da u Subotici neće biti organiziranog dočeka u domaćim medijima prenesena poput čuda da su japanski navijači na Svjetskom nogometnom prvenstvu ostajali poslije utakmice na stadionu i čistili ga od otpadaka, a još i više kao primjer koji bi i ostali gradovi u Srbiji trebali slijediti. Tko ne vjeruje, neka malo surfa po netu i uz samu vijest (i njenu narav, od naslova do samog intoniranja) pročita i komentare čitatelja, pa neka onda donese vlastitu ocjenu o ispravnosti ove odluke.
Konačno, ako je na koncu dopušten i još jedan subjektivni sud, iza svake ovakve ili slične odluke najbitniji je upravo njen motiv. Razumnom čovjeku nije potrebno objašnjavati da 5,9 milijuna dinara, podijeljen s tolikim brojem korisnika, nije iznos koji će riješiti probleme učenika ili studenata, a još manje teško oboljele djece. Ali isti će taj razuman čovjek shvatiti i prije prihvatiti činjenicu da su i tako podijeljenih 5,9 milijuna dinara utrošeni pametnije (i humanije) negoli da se sliju u džepove osoba koje bi u nekim drugim društvima bile na njegovoj dubokoj margini, a jedini »nastup« na središnjem gradskom trgu bio bi im na nekom prosvjedu zbog niskih iznosa socijalne pomoći. U satima koji slijede uoči prelaska iz jedne u drugu godinu zacijelo neće manjkati niti onih koji će se u tim trenutcima sjetiti i onih milijuna beba, djece, njihovih roditelja, starih i nemoćnih u Ukrajini koji se, ni krivi ni dužni, smrzavaju u mraku moleći se istodbno da im vatromet ne upriliči iskompleksirani zlotvor iz Kremlja.
Z. R.