Arhiv tekstova

Prostorni razmještaj Hrvata u Srbiji

Prema popisu iz 2011. preko petine (81,2 %) Hrvata u Srbiji koncentrirano je u Vojvodini. To je posljedica prošlih demografskih trendova, povijesnih procesa i migracijskih gibanja, ali i neravnomjerne integriranosti Hrvata u srbijansko društvo, smatra dr. sc. Dražen Živić. To je i rezultat ukupnog pada broja Hrvata u Srbiji između 1991. i 2011., s tim da je broj Hrvata u Vojvodini smanjen za 37,1 %, dok je u centralnoj Srbiji taj broj više nego prepolovljen: smanjen je za 51,8 %.

Depopulacija u svih sedam okruga

U prošlim brojevima pisali smo o kontinuiranoj depopulaciji Hrvata u Srbiji kroz pedeset godina, a ta depopulacija vidljiva je i na nižim razinama prostornih analiza – na razini upravnih okruga. U svih sedam vojvođanskih okruga broj Hrvata između 2002. i 2011. je smanjen, najviše u Južnobanatskom okrugu za 29,3 %, u Srednjobanatskom za 22,8 %, u Sjevernobanatskom za 16,1 %, u Južnobačkom za 16,8 %, u Zapadnobačkom za 16,1 %, u Sjevernobačkom za 15,6 % te u Srijemskom okrugu za 6,7 %.
U svim okruzima u kojima je opadao broj stanovništva međupopisni pad broja Hrvata bio je uglavnom dvostruko ili više veći od međupopisnog pada ukupnog stanovništva, pa čak i u onim okruzima kao što je Južnobački u kojem se bilježio porast broja stanovnika.
Još jedno važno obilježje prostornog razmještaja vojvođanskih Hrvata koje navodi dr. sc. Dražen Živić u svom radu o demografskim odrednicama održivosti je prema tipu naselja – gradska i ostala.
U cijeloj Vojvodini Hrvati su, kao i ukupno stanovništvo na ovom prostoru, pretežno naseljeni u gradovima (2002. je taj postotak iznosio 57,1 %, a 2011. 58,6 %). Ipak postoje i razlike po okruzima, pa tako hrvatsko stanovništvo u ruralnim naseljima prevladava u Zapadnobačkom (64,2 %) i Srijemskom okrugu (52,9 %), a najveći udio u gradskom stanovništvu je u Južnobanatskom okrugu (81,1 %).

Demografske strukture 

Uz analizu demografske dinamike, to jest poznavanja kretanja ukupnog broja stanovnika, rađanja i umiranja, doseljavanja i odseljavanja, za prepoznavanje najvećih izazova i predviđanje daljeg kretanja i razvoja stanovništva posebno mjesto zauzima analiza različitih struktura stanovništva. U strukturnim obilježjima stanovništva (biološkim, socio-ekonomskim, obrazovnim) zrcale se ne samo demografski procesi već i društveni procesi u najširem smislu riječi, kaže dr. sc. Dražen Živić. 
Demografsko-strukturnu sliku vojvođanskih Hrvata, prema rezultatima posljednja dva popisa 2002. i 2011., determinira nekoliko determinanti. To su demografsko starenje i ostarjelost kao najvažnija obilježja biološke strukture i izrazito neuravnotežena struktura prema spolu.    
Hrvati se u Vojvodini ubrajaju među najstarije stanovništvo. Najvažniji uzroci starenja populacije su kontinuirano snižavanje nataliteta i fertiliteta koji djeluju na sve manji priljev stanovništva u mladu i kasnije reproduktivnu dob. Drugi najvažniji faktor starenja je produljenje prosječnog trajanja životnog vijeka. Zato se u demografiji starenje definira i indicira porastom broja i relativnog udjela starijih od 60 ili 65 godina uz paralelan proces pada broja i relativnog udjela mladih do 14 ili 19 godina starosti. 
Za analizu biološke strukture i za ocjenu dosegnute razine demografskog starenja dr. sc. Živić je analizirao velike dobne skupine – do 14. godine, od 15. do 64. godine i iznad 65 godina, a za ocjenu demoreproduktivnih potencijala strukturu ženskog stanovništva određenu prema velikim (funkcionalnim) skupinama – do 14. godine, od 15. do 49. godine (fertilno stanovništvo) i 50 godina i starije.

Demografska starost

Dr. sc. Živić ističe kako se »demografsko starenje vojvođanskih Hrvata ne može promatrati izvan općeg vojvođanskog demografskog konteksta, odnosno procesa starenja ukupne vojvođanske populacije kojeg karakterizira opadajuća bioreprodukcija i prirodni pad stanovništva. Naime, danas se stanovništvo Vojvodine ubraja među najstarije populacije na svijetu, s najnepovoljnijim tipom dobnog sastava – najdublja demografska starost.
Kao odraz prošlih demografskih trendova i procesa u ukupnom prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva, vojvođanski Hrvati se, ne samo već desetljećima nalaze u procesu demografskog starenja, već se nalaze u najdubljoj demografskoj starosti, što je najvažnija odrednica budućih demografskih procesa i trendova. O daljem intenziviranju procesa starenja ovisit će vlastiti kapaciteti demografske revitalizacije Hrvata u Vojvodini, ističe dr.sc. Živić.
O najvažnijim obilježjima dobno-spolne strukture hrvatske populacije u Vojvodini čitajte u sljedećem broju.
Jasminka Dulić