Arhiv tekstova

Priznanja kao poticaji za buduće uspjehe

Predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava se u područnom odjeljenju OŠ Sremski front u Sotu već deset godina. Gotovo sva djeca iz Sota koja pripadaju hrvatskoj nacionalnoj manjini izučavala su materinski jezik u ovih deset godina. Iako ih je mali broj, mališani iz Sota su se u svom dosadašnjem radu s nastavnicom Anom Hodak pokazali kao vrlo talentirani recitatori i glumci. 

Izražena svijest o pripadnosti

Tradicionalno hrvatske obitelji iz Sota, mjesta u šidskoj općini gdje je veliki postotak hrvatskog stanovništva, žele da njihova djeca izučavaju svoj materinski jezik i kulturu. Kako navodi nastavnica Hodak, njegovanje identiteta je vidljivo u radu s djecom. 
»Djeca imaju snažno izraženu svijest o pripadnosti svom narodu, pa tako imaju i određeno predznanje glede kulture i jezika. Također, motivirani su u pogledu stjecanja novih znanja, a roditelji su uvijek raspoloženi za svaku vrstu suradnje. Roditelji su oni koji odgajaju i usmjeravaju svoju djecu. Kod nas se nacionalni identitet usko vezuje uz vjerski, stoga je u očuvanju svijesti važan čimbenik i Crkva. Seoske sredine su čuvari tradicije, pa je tu i veći interes za izučavanje ovoga predmeta.« 
Nastava u školi je vrlo šarolika, a nastavnica Ana Hodak je uspjela ostvariti poseban kontakt s učenicima.
»Trudim se prepoznati njihove interese, te u tom smjeru razvijati tijek nastave. Nastojim, koliko je moguće, udovoljiti njihovim željama, poticati kreativnost i gradivo im učiniti zanimljivim. Želim da se svi prije svega osjećaju ugodno i prihvaćeno kako bi ostajali poslije nastave zato što to žele, a ne jer moraju. Do sada sam imala sreću raditi s dobrom i vrijednom djecom. Nažalost, do sada nismo imali nikakav službeni udžbenik, no zahvaljujući internetu, svojim znanjima iz metodike i uz uloženi trud, nastava se uspješno realizira. Djeca vole multimediju, različite igre znanja, vole zadatke kroz koje mogu izraziti svoju kreativnost, pa nastojim sve to iskoristiti u nastavi. Svaka skupina je drukčija, ali u tom uzrastu oni vrlo brzo pokažu što su im afiniteti, pa da bi se zadržala njihova pozornost, to treba u određenoj mjeri slijediti.«

Budući recitatori i glumci

Od samog početka sudjelovali su na pokrajinskim smotrama recitatora na hrvatskom jeziku u Subotici, ali i na manifestacijama u Šidu i u sklopu Hrvatskog kulturnog društva Šid.
»Svake godine smo organizirali i priredbe povodom Božića i Uskrsa u crkvi. Raditi s nadarenom djecom je predivno, osobito kada trud i rad na kraju bude nagrađen. Teško mi je reći koliko ih je do sada nagrađivano na smotrama u Subotici, jer nagradu nismo dobili samo prve godine, ali i tada je bilo dvije pohvalnice. Svake godine bude nagrađeno jedno ili dvoje sudionika iz Sota, a sudjeluje uvijek troje. Mislim da su svi koji su pohađali hrvatski jezik u Sotu bili bar jednom nagrađeni na smotri. Kao najmlađa nastupala je Mirela Zarecki, a kao najtalentiraniji izdvojio se Marko Menđan.
»Rođen sam u Sotu u katoličkoj obitelji gdje sam naučen tko sam i što sam. Oduvijek sam želio više upoznati hrvatski jezik. Tu priliku sam dobio u HKD-u Šid u kojem sam više godina plesao. Kada sam krenuo u 6. razred, dobio sam ponudu od naše vjeroučiteljice Ane da sudjelujem na smotri recitatora na hrvatskom jeziku u Subotici. Prve godine sam bio pohvaljen, a iduće godine sam dobio nagradno putovanje u Hrvatsku. U srednjoj školi u Srijemskoj Mitrovici također sam pohađao nastavu na hrvatskom jeziku. Po završetku srednje škole upisao sam studij fizioterapije u Vukovaru. Prilikom upisa studija puno mi je značilo poznavanje hrvatskog jezika i svima bih preporučio da ostvare svoja prava i nastave razvijati svoje talente«, kaže Menđan.
Leonora Ralbovski iz Sota je prije tri godine osvojila prvu nagradu na smotri recitatora u Subotici.
»Nagrada mi je dala dodatni poticaj da razvijam svoj recitatorski talent. Bilo mi je lijepo učiti i raditi s nastavnicom Anom. Naučili smo puno toga o hrvatskoj povijesti i poeziji što je meni osobno jako važno. Svoj recitatorski talent nastojat ću razvijati i u budućnosti«, kaže Leonora.

Važno je znati tko smo

Omiljeni pjesnik djeci u Sotu je Grigor Vitez, a nastavnica Hodak kaže da je možda i ona na to utjecala, jer je njoj on jedan od najdražih. 
»Nastojim svake godine birati druge recitacije, jer je i priprema za natjecanje učenje, pa je stoga važno doći u kontakt sa što više hrvatskih dječjih pjesnika. Što se tiče gradiva koje učimo u školi, do sada su najveće oduševljenje pokazali za hrvatske legende, bajke Ivane Brlić-Mažuranić i za običaje. Nažalost, djeca s izučavanjem ovoga predmeta završavaju nakon četvrtog razreda, jer u Šidu ne postoji mogućnost za to«, kaže Ana te dodaje da je izuzetno važno djeci od malih nogu usađivati značaj nacionalnog identiteta. 
»Možda nismo ni svjesni te važnosti, jer nekako olako propuštamo usađivati djeci svijest o svom identitetu i ljubav prema tradiciji. Važno je da mladi znaju tko su i da se toga ne stide, nego da se time ponose. U protivnom, naš će se nacionalni identitet izgubiti na ovim prostorima. Ta se ljubav usađuje od najranijeg djetinjstva u obitelji, sve ostalo je samo nadgradnja.«

Podrška institucija

U dosadašnjem radu nije izostala ni podrška institucija, jer, kako kaže, jedino uz njihovu podršku mogu opstati. 
»Isto tako važna je i međusobna suradnja profesora, jer djelujemo u specifičnoj sredini, pa je razmjena iskustava od velike važnosti i pomoći. Na suradnji nas međusobno i na suradnji s institucijama se sve više radi, i to može biti sve bolje. Trend sve manjeg broja djece nije zbog toga što se ne žele upisivati nego što jednostavno nema djece. Obrazovanje na hrvatskom jeziku treba promovirati cijele godine, uz promociju izleta, ekskurzija i svega onoga što za učenike čini Hrvatsko nacionalno vijeće. Društvene mreže imaju veliki utjecaj, a mi ga trebamo iskoristiti«, ističe ona i na kraju razgovora dodaje:
»Za mene je čast što predajem Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, jer je to moj skromni doprinos očuvanju hrvatskog identiteta u sredini u kojoj živim. Ljubav i predanost su jedino i važni, jer su oni ključni pokretači, zato što je ponekad previše izazova i prepreka, a jedino ljubav može dati snagu da se sve to svlada. Izuzetno sam ponosna na sve moje učenike, jer svaki njihov uspjeh govori koliko su vrijedni i požrtvovani. Drago mi je što sam imala čast s njima raditi i biti dio njihovog odrastanja«.
S. D.