Arhiv tekstova

Blagoslov oltara u Maloj Bosni, sprovod Vranje Sudarevića

28. svibnja 1927. – Hrvatske novine pišu kako se njihovom suradniku požalio radikalski prvak u Subotici Antun Vidaković Božan da se na prijedlog uprave Bunjevačke prosvjetne matice izdaju prostorije društva za krčmu izvjesnom Toni Fabulinci. »A ja se mučio: skupio sam preko 300 hiljada dinara za nju i od moje osmero djece dao 30 hiljada!«, objašnjava Božan.

29. svibnja 1932. – Subotičke novine pišu da je na dan Presvetog Trojstva bio blagoslov novog mramornog oltara u crkvi na Šebešiću (Maloj Bosni). Blagoslov je obavio generalni vikar Blaško Rajić, koji je održao propovijed. Spomenuo je i prilog darovateljice udovne Koce Francišković za uljepšavanje oltara.

30. svibnja 1925. – Hrvatske novine pišu da je subotički radikalski prvak Marko Jurić za vrijeme Prvog svjetskog rata bio »haditermény« (vojni liferant) »pa su Bunjevci morali da nose zob i kukuruze u njegov hambar, čardak«. Člankopisac poantira da je Jurić dokaz negativne selekcije srpskih vlasti prema Bunjevcima-Hrvatima: »On (Jurić) je onda bio dobar – hazafia (domoljub), kao što je sad – patriota. Nek je njegovim svinjama udešeno, a Bunjevce neka voda nosi«.

30. svibnja 1940. – Obzor piše da su se 26. svibnja trebali održati lokalni izbori u Bajmaku, Lemešu i Čonoplji, ali su odgođeni na neodređeno vrijeme. »Nastala je diferencija izmedju Nikole Babića (predsjednik bajmačke općine i prvak HSS-a) i pretpostavljenih vlasti i u tome, što je Babić imao odrediti pojedine predsjednike biračkih mjesta. Medjutim nadležne vlasti ovaj njegov prijedlog nisu uvažile, nego su imenovale ljude, koji njima najviše konveniraju. Sličnih razloga imade i u drugim mjestima, pa se čini, da će to biti glavni uzrok odgodi izbora.«

31. svibnja 1924. – Hrvatske novine pišu o sprovodu i pokopu liječnika Vranje Sudarevića u Subotici. Napominje da su Hrvati-Bunjevci priredili svom prvaku »sprovod kakvog Subotica još vidjela nije«. U pogrebnoj povorci su sudjelovali redarska konjica, Orlice i Orlovi, Bunjevačko djevojačko društvo, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka, Pučka kasina, Katolički krug, vod redarske pješadije i brojni poznanici, prijatelji i poštovatelji. Položeni su vijenci u ime Narodne skupštine, subotičkih liječnika, vodstva i birača Bunjevačko-šokačke stranke, Pučke kasine, Dobrotvorne zajednice Bunjevaka i Pjevačkog društva Neven. Prisutna je bila i somborska deputacija BŠS-a na čelu s Tonikom Bošnjakom.  

1. lipnja 1904. – Neven piše da je na treći dan Duhova svečano otvoren »prvi i jedini bunjevački novčani zavod Zemljodilska štedionica d. d. u Subotici«. U proslavi su sudjelovali predsjednik zavoda Ivan Malagurski (djed Ivana Malagurskog Tanara i Mare Malagurski-Đorđević), dopredsjednik Marko Dulić, upravitelj-djelovođa Vranje Sudrević (liječnik), ostali članovi uprave, upravnog odbora i dioničari. 

2. lipnja 1927. – Neven piše da je »čisto katolička i bunjevačka – hrvatska zadužbina« Marije Vojnić Tošinice (1825. – 1904.) »u rukama je isključivo ljudi pravoslavne vjere«.

3. lipnja 1926. – Neven piše da su najveći uspjeh skupštine Hrvatske seljačke stranke u Somboru na drugi dan Duhova to što su »bunjevački i šokački Hrvati u najvećem svom dijelu stupili u redove HSS-a i time postali jedinstveni i nerazdruživi u političkoj ideologiji čitavog hrvatskog naroda«. Člankopisac objašnjava svoje nepovjerenje prema aktualnoj upravi zadužbine: »Nov rukovoditelj imanja nije polagao nikome nikakove račune, niti ima nadležnog odbora koji bi nadzirao gazdovanje i tražio račune«.