Arhiv tekstova
Dođe Marko treći put
Od našeg tajnog, ali i stalnog dopisnika iz srpske prijestolnice prije nekoliko dana dobili smo jednu zanimljivu reportažu o jednom tajnovitom i strogo povjerljivom sastanku u novopodignutoj »kuli Beograd«. U cilju objektivnog i svestranog obavještavanja čitatelja (na ovo imaju pravo po Ustavu) prenijet ćemo cijelo izvješće, naravno bez cenzure.
Tajna seansa
U najvišoj zgradi na Balkanu, zvanoj i »kula Beograd«, na trideset osmom katu u jednom luksuznom i skupom apartmanu ovih dana bila je održana jedna spiritistička seansa s odabranim sudionicima. Seansu je organizirao jedan visoki sredovječni čovjek, kojeg su svi zvali Aca. Sudionicima je on sam objasnio cilj seanse. »Svi vidite s kakvim se teškoćama moramo svakodnevno boriti, kako nas pritiskaju sa svih strana, ali zasad uspješno odolijevamo i čuvamo našu neutralnu politiku i cjelovitu Srbiju. U ovoj vječitoj borbi, svaki dobar savjet dobro nam dođe kao vrsta pomoći. Zato ćemo ove večeri posredstvom jedne psihički senzitivne osobe medija, inače gospođe koja je najbolja u svijetu u tome i došla je direktno s Kube pomoći nam, dozvati duh Kraljevića Marka, kao jednog od najvećeg i najiskusnijeg po pitanju Kosova i Metohije. Sigurno se pitate zašto samo njegov duh? Prije svega, zbog opreznosti, zato što, kad ga je u prošlom vijeku na njegovu molbu, Bog otpustio iz Raja, pa se pojavio živ među Srbima, napravio je nevolje sebi i tadašnjim vlastima; zbog ubojstava mnogo ljudi bio je osuđen i na smrt, ali uzimajući u obzir sve njegove prijašnje zasluge (istina, nije stigao na vrijeme na bojno polje), na koncu je osuđen na deset godina tamnice što je i odrobijao. Cijeli njegov slučaj lijepo je opisao onaj novinar-satiričar Radoje Domanović. Koga interesiraju detalji neka to pročita u cijelosti na internetu. Tekst se zove: Marko Kraljević po drugi put među Srbima«. Uvodnu besjedu završio je riječima: »No, dame i gospodo, da mi krenemo na posao«. U zatamnjenoj sobi koju je osvetljavalo slabašno svjetlo nekoliko svijeća, svi su posjedali oko okruglog stola, stavili su šake na stol, dodirujući prstom prst susjedne osobe i tako formirali magični krug. Aca se preko medija izravno obratio duhu Marka Kraljevića sljedećim riječima: »Dođi, hrabri i cijenjeni Marko Kraljeviću i savjetuj nas kako da riješimo problem s našom južom pokrajinom«. Odjednom, stol je počeo podrhtavati i lebdjeti i iz Kubanke se začuo duboki glas: »Tko si ti i što me uznemiravaš glupavim pitanjima? Zar nemaš Ustav i zakone po kojima trebaš postupati?«. Pitalac odgovori: »Zovi me jednostavno Aca, i baš u Ustavu je i problem. Čini mi se, da si od posljednjeg poljavljivanja, mnogo naučio«. Marko odgovori: »Mnogo mi je dosadno, pa stalno čitam nešto, slušam vijesti, a gledam i našu ružičastu nebesku televiziju. Shvaćam da imaš problem s Arnautima, to jest kako ih sada neki zovu Albancima ili Šiptarima, baš nema mnogo veze kako se zovu. Nego, lijepo piše u Ustavu da morate donijeti zakon o suštinskoj autonomiji pokrajine Kosovo. To ti piše i u rezoluciji 1244 Savjeta sigurnosti, na koji se stalno pozivaš. Zašto to niste uradili dosad?« »Nije to tako jednostavno, stari viteže, oni neće nikakav kompromis, samo žele da priznamo njihovu lažnu državu, a ne žele osnovati zajednicu srpskih općina, što smo se dogovorili«.
Markovi savjeti
Marko Kraljević je malko zašutio, pa reče: »Bilo bi jako dobro da imaš teritorij sa svim prirodnim resursima ali bez Arbanasa. Probali ste to uraditi, ali bezuspješno, pa ti sada tuđa međunarodna vojska čuva sveti teritorij. Zašto Arbanasima ne dajete tu obećanu suštinsku autonomiju, da su slobodni i nek rade što hoće; ali nadalje i formalno-teritorijalno su i sastavni dio Srbije? Uostalom, što će ti milijun i pol arbanaških glasova? Želiš da ti premijer Vlade bude Albanac? Bolje podijelite cijeli teritorij zemlje na jedan ‘supergrad’ Beograd-Novi Sad (mnogo ti je postao velik taj Beograd), a ostatak zemlje na bar pet pokrajina. Pametnije ti je ne gledati mnogo na jug. Bolje gledaj na sjever i pridruži se Mađarima, Česima, Slovacima i Poljacima. Zajedno ste jači i možete kontrolirati sve važne komunikacije sjever-jug, ali i zapad i istok. Dobra ti je ta inicijativa udruživanja balkanskih zemalja što ti zoveš »mini šengen«, ali nemoj se toliko truditi da budete uvijek neki lideri u regiji. Sjeti se kako ste prošli prije tridesetak godina. U sadašnjoj situaciji u kojoj ‘veliki igrači’ igraju, ti kupuj vrijeme i skupljaj drveće u šumi, bit će duga i hladna zima. Oprostite mi, ali moram otići. Možda se još vidimo«.
