Arhiv tekstova

O Mamužiću i Rajiću, skupština Hrvatskog prosvjetnog doma

21. svibnja 1874. – Bunjevačka i šokačka vila piše prigodom rodoljubivih istupa mladog hrvatskog intelektualca (budućeg gradonačelnika Subotice) Laze Mamužića: »Veselmo se daklo bratjo! Ta sad već imamo mladog, smionog, učenog, od Boga tvarno i umno nadarenog vojvodu, koji je stao na čelo Subatičkih bunjevaca: da im izprije narodna prava za prosvietu, Zakonom osigurana. Al od nesviestnih zlotvora pogažena.« 

22. svibnja 1910. – Naše Novine (Subotica) javljaju da je na čelo redakcije umjesto Ivana Petreša, zastupnika Kršćanske pučke stranke (Katolikus Néppárt) u peštanskom Saboru, došao Blaško Rajić, kapelan kod sv. Terezije. »Blaž Raić je ... pravi subočanin, koji sasvim razumi mišljenje bunjevačkog naroda, poznaje mane i kriposti njegove, a zna i za potribe njegove. U ostalom on je pravi i vrli umetnik jezika i govora bunjevačkoga«, piše u nastavku.

23. svibnja 1933. – Jugoslovenski dnevnik javlja da je subotički novinar i zastupnik jugoslavenske (i protuhrvatske) orijentacije među subotičkim Hrvatima Lazar Stipić vjenčao Erzsébet Schullhoff.

24. svibnja 1928. – Neven piše da je Károly Bíró, subotički gradonačelnik od 1902. do 1918., prilikom boravka u Budimpešti doživio prometnu nesreću, iz koje je izišao lakše ozlijeđen, dok je njegova supruga zadobila teže ozljede i prenesena u sanatorij.

24. svibnja 1928. – Neven piše da u reviziji raspodjele zemlje (agrarne reforme) vojvođanski Hrvati »ne smiju biti isključeni, jer bismo jednoga dana morali doživjeti sramotu, da nam se sa djedovske zemlje raseljuju naši sinovi po čitavom svijetu lutajući trbuhom za kruhom«.

25. svibnja 1870. – Bunjevačke i šokačke novine objašnjavaju »zašto svaki prizire Bunjevce i Šokce«: »Višti su ratari (poljodilci), otrešeni zvaničnici, razboriti vojnici, pobožni popovi i umitni zanatlie. Sve je ovo lipo i istinito…«, ali »Bunjevci i Šokci nemaju svoje narodnosti, nemaju razvitak duševne sile u narodnom smislu... nemaju bunjevački poglavara, jel koji bi taki po poriklu bili, ti su se davno odrekli svoga imena – sa kojim se mi dičimo – jel je nevino«.

26. svibnja 1927. – Neven piše da se na Spasovo (26. svibnja) u pobočnim prostorijama hotela National (Subotica) održala prva izvanredna skupština društva Hrvatski prosvjetni dom. Izabran je prvi redovni Upravni odbor: dopredsjednik Stipan Vojnić Tunić (odvjetnik), I. potpredsj. Nikola Matković (seljak iz Verušića), II. potpredsj. Nikola Matković (seljak iz Subotice), I. tajnik Maća Mamužić (bank. činovnik), II. tajnik Julije Tumbas (bank. činovnik), blagajnik Dragan Mrljak (upravitelj I. Hrvatske štedionice u Subotici), staratelj Doma: Števo Jaramazović (privatnik). U Upravni odbor kao odbornici ušli su i: Ivan Vojnić Tunić (profesor), Blaško Vuković (seljak), Matija Išpanović (umir. šk. nadzornik), Mihovil Katanec (odvjetnik), Matej Jankač (umir. sudski savjetnik), Marko Peić Tukuljac (bank. činovnik) i Joso Čović (liječnik). U Nadzorni odbor su ušli udovna Vranje Sudarevića, Emil Dinter (ravnatelj Hrvatske Eskontne i Pučke Banke u Subotici), Irma Ertl (profesorica), Ivan Ivković Ivandekić (inžinjer) i Ivan Skenderović (ban. činovnik).

27. svibnja 1926. – Neven piše o nastupu predsjednika Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića u Somboru (na drugi dan Duhova), gdje je proglašeno ujedinjenje Bunjevačko-šokačke stranke s HSS-om. Radić je između ostaloga rekao: »Naš je temelj narod Srba, Hrvata i Slovenaca, naš je cilj čovječnost, ali ne, kako ju naše sanje opisuju, nego kako su predstavnici čovječanstva izmislili, u život proveli i provadjaju…«