Arhiv tekstova

Neravnopravna borba za očuvanje naslijeđa

Nakladnička kuća Color Press Group iz Novog Sada organizirala je krajem godine online konferenciju »Baština bez zaštite«. Riječ je o nastavku aktivnosti koje je prije više od godinu dana započeo Robert Čoban, vlasnik ove nakladničke kuće. 
»Krenulo je s osobnim suočavanjem, tijekom vožnji biciklom kroz Vojvodinu, s time da je veliki broj dvoraca i drugih graditeljskih objekata u prilično zapuštenom stanju. Pokrenuli smo stranicu ‘Baština bez zaštite’ na Facebooku, gdje smo pozvali ljude iz cijele Srbije da šalju primjere baštine koja je formalno zaštićena, a u stvarnosti je u lošem stanju, ili, kao u nekoliko primjera, više uopće ne postoji. Važno je da o svemu ovome govorimo, budući da smo uspjeli zaštitu unekoliko pogurati«, kazao je tijekom konferencije Čoban. 
Konferecija je, kako je u uvodu najavljeno, okupila stručnjake i entuzijaste koji, svatko u svojoj sredini i okruženju, brinu za materijalnu baštinu i pokreću ili vode inicijative njezine zaštite. 
Tamara Ognjević, ravnateljica Centra Artis iz Beograda, govorila je o novome Zakonu o kulturnom naslijeđu, koji je nedavno usvojen. 
»Dobro vidimo što se događa u svijetu i vidimo i dobru namjeru da se kod nas kreira kulturna politika koja bi mogla ponuditi set mogućnosti da se projekti zaštite baštine postave onako kako treba da bismo zaštitili to što trebamo zaštititi. Nemoguće je sve zaštititi. Kako bismo štitili, zajednica u kojoj se nalazi naslijeđe materijalne kulture ili prakse koje nazivamo nematerijanim, treba prepoznati sâmo naslijeđe i imati pokretački kapacitet da uđe u procese privatno-javnog partnerstva. To je široko polje koje je donedavno bilo nezamislivo u većini država koje prakticiraju državnu kulturnu politiku«, kazala je Ognjević. 
Kako bi se do toga došlo potrebno je, po njezinim riječima, da se lokalna zajednica educira, da joj se pokažu know how tehnike, te da zajednica upozna potencijalne sponzore, kontakte, partnere i druge dionike koji u tom procesu mogu pomoći. 
»Kada zajednica upozna da će u spomeničkoj baštini stvoriti vlastiti potencijal za razvoj, to je ono što će opredijeliti, pored općih heritoloških kriterija, što je ono što treba čuvati i u što ulagati«, dodala je ona.
»Polazimo od činjenica da je kulturna baština nenadoknadiv resurs. To možemo vidjeti iz činjenice da su, kao posljedica II. svjetskog rata i nestanka njemačke populacije iz Vojvodine potpuno srušene 33 katoličke, 28 evangeličkih i pet reformatskih crkava. Sačuvano je dvadesetak crkvenih objekata koji su  ruševnom stanju, a svega je nekoliko crkava koje se još koriste i koje su u dobrom stanju. Nije uništena samo arhitektura nego i sve što su ti spomenici sadržavali – artefakti, umjetnička djela, arhivska građa«, kazao je Boris Mašić, pisac i publicist, aktivist u nastojanjima za zaštitu njemačke baštine u Vojvodini. »Isto to vrijedi i za sinagoge – tijekom II. svjetskog rata uništene su samo dvije, a nakon rata više od 60. U Apatinu smo na obnovi naslijeđa dosta uspješni zahvaljujući samim podunavskim Nijemcima i financijskoj pomoći u čuvanju crkvenih građevina i restauraciji određenih predmeta. Trenutno radimo na katalogiziranju oko 50 tisuća knjiga koje smo sakupili iz napuštenih ‘njemačkih’ crkava u Bačkoj. Tu se radi o knjiškom blagu starom i više od 400 godina. Trenutno obrađujemo notni materijal i činimo ga dostupnim istraživačima, kojih je sve više«, sažeo je Mašić svoj rad. 
Stručnjak u području arhitekture i upravitelj Zaklade Spomen-doma bana Josipa Jelačića dr. Darko Polić kazao je na ovoj konferenciji da smo »u zaštiti naslijeđa generacija na kojoj je da očuva baštinu i preda je budućnosti. Na nama je da vidimo koliko smo u tome jaki«, kazao je on. 
Predstavljajući rad Zaklade i projekt obnove rodne kuće bana Jelačića, on je rekao da je otkupljeno samo oko 50% banove rodne kuće, a da se u ostatku nalaze četiri privatna stana, što u prostornom i funkcionalnom smislu nije pogodno ni stanarima ni spomen-domu. 
»On je zamišljen kao kulturni centar Hrvata u glavnom gradu Vojvodine, a nadamo se da će postati i mjesto gdje se hrvatska zajednica u Vojvodini prezentira kao i njezina matična država. Unutrašnjost objekta je u iznimno lošem stanju. Ne postoji grijanje, vrlo loše su strujne instalacije, vlaga je vrlo velika, kanalizacija iznimno loša. Upravo smo u posljednoj fazi obnove koja se radi zahvaljujući Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, koji je angažirao fantastičnu ekipu izvođača, a sve je financirano iz republičkog proračuna na inicijativu predsjednika države«, kazao je Polić. 
»Bez dobrog i pravog sadržaja koji mora biti komercijalan u mjeri u kojoj je to potrebno, ali u dobroj komunikaciji s konzervatorskom strukom, spomen-dom se može izdržavati. Kuća bana Jelačića je most na kojem se dva naroda susreću ne samo jer je Jelačić rođen ovdje, nego i zato što se srpski narod u Hrvatskoj pod njegovom komandom borio za slobodu kada je to bilo potrebno. Od Jelačića možemo baštiniti nekoliko kvalitetnih stvari koje ne samo da možemo prezentirati nego možemo praviti i mjesto za susrete i suradnju«, zaključio je on.
Cijela konferencija dostupna je na Youtube kanalu Color Press Group.
M. Tucakov