Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Pred konzistorijumom

Članovi konzistorija – koji je postavljen u Kaloči od strane nadbiskupije da bi ispitao slučaj fra Roka – morali su, 29. lipnja 1767. godine razborito promotriti sve izvještaje i pisma koji su stigli po toj temi na nadbiskupiju. Treba napomenuti da je stvorena velika dokumentacija, koja je iz tjedna u tjedan bila veća. Zanimljivost je da je među članovima konzistorija bio i grof Cajetanus Sauer. Fra Roko je osobno sudjelovao sastanku i svoja je djela na osobit način, s dugim objašnjenjima pokušao legitimirati; spominjao je gradske senatore koji su svojim pismima davali podršku njemu i njegovom radu u Somboru. Ali ipak prisutni članovi konzistorija nisu mogli prihvatiti sva ta objašnjenja i njegovo djelovanje u jednom vjerski jako mješovitom gradu. Ni liječnici ni osobe koje su upućene u bolesti nisu potvrdile da su svi oni bili opsjednuti, može se pretpostaviti da su bolovali od nekih drugih duševnih bolesti. Teško im je bilo shvatiti i povjerovati u to da se opsjednuće u toliko velikom broju javilo baš u Somboru, i samo kod žena, i sve to istovremeno. Postalo je jasno da fra Roko nije koristio odobrene knjige za obrede niti se držao procesa koji je propisan. Kod mnogih se nije moglo utvrditi točno je li egzorcizam uopće uspio, jer nikakvih redovnih znakova ni za vrijeme egzorcizma niti poslije nije bilo. 
Na temelju priloženog nadbiskupski konzistorij donio je odluku da će se odreći bilo kakve kazne i ne uzimaju mu u grijeh sve što se dogodilo. Navode da se u cijeloj situaciji ističe da fra Roko radi na slavu Božju, marljivo radi na pomoći svojih bližnjih u svojoj i u drugoj religiji, drži se čvrsto kršćanskog morala u svom životu. Ubuduće, ako se dogodi neki slučaj opsjednuća, mora pozvati dva svećenika iz franjevačke zajednice koji će sudjelovati u procesu egzorcizma, a kasnije potvrditi je li sve proteklo u redu. Pozivaju na isključivo korištenje onih knjiga koje su odobrene, a znakovi opsjednuća se moraju jako ispitati i poslati na uvid u nadbiskupiju kako bi oni odlučili o tome je li osoba stvarno opsjednuta ili je u pitanju nešto drugo. 
Fra Roko je iskoristio priliku i dobru namjeru konzistorija I, ako je već u Kaloči, zatražio je odobrenje za ispovijed, koje se u to vrijeme izdavalo posebnim odobrenjem nadbiskupije. 
Vidimo u dokumentima da somborski egzorcist nije dugo mirovao. Već u kolovozu 1767. godine šalje pismo u kojemu navodi sve podatke koji su od njega traženi kako bi se mogla utvrditi istinitost opsjednuća. Piše o jednoj gospođi iz Subotice po imenu Lucija Markojević, koja po njegovom mišljenju ima sve znakove opsjednuća. Izvještaj o opsjednutoj ženi je jako detaljno sastavio baš tako kako je od njega to traženo, s potpisima njegove subraće franjevaca koji su se uvjerili u sve njegove tvrdnje. Za legitimnost ovog slučaja fra Roko je pored svoje subraće našao i laike koji su dali svoje ime i potpis podrške. Među njima je bio ugledni gradski senator Josip Marković, koji je smatrao, i u tome je istrajao do kraja, da fra Roko radi dobar posao u gradu. Smatrao je da je to bitno i korisno za cijelu somborsku zajednicu. U njegovu obranu stali su i drugi gradski velikodostojnici kao Mihael Bokerović i Matija Kekezović. Najvažnije su bile ipak riječi i potpis gradskog liječnika Norberta Bongyelya koji je jasno napisao da ne vidi nikakve znakove bolesti na gospođi Luciji niti smatra da su to izmišljene stvari nego jasni znakovi nadnaravnog dešavanja, demonskog opsjednuća. 
Osim događaja s gospođom Lucijom, krenuo je nanovo s egzorcizmima. Fra Roko je strpljivo ispoštovao sve što je od njega traženo, redovno je dobio odobrenja za egzorcizma od nadbiskupije pod uvjetom da mora koristiti propisani obrednik, da ne smije vršiti obred pred javnošću nego u manjim i zatvorenim prostorijama uz prisustvo dva svećenika iz samostana, sve zato da obred ne bi postao predmet ismijavanja pred vjernicima. 
Zanimljivo je da na temelju arhivskih dokumenata između proljeća 1767. i proljeća 1769. godine kao da se nije događalo ništa u svezi egzorcizama. Dokumenti navode da javnih istjerivanja nije bilo. Pitanje je je li fra Roko ipak djelovao iz te tišine o kojoj nam dokumenti govore. 
(tekst sastavljen na osnovu knjige: Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)

  • Jooble
  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay