Arhiv tekstova
Novogodišnja priča
Subtica je već stoljećima višenacionalni i višekonfesionalni grad, najbrojniji su kršćani: rimokatolici i pravoslavci. Starosjedioci su na to navikli i poštuju vjerske praznike drugih, što više u mnogim obiteljima slavlje traje od Božića 25. prosinca do »pravoslavne nove godine« 14. siječnja. Naravno, svaka konfesija ima svoje crkve, zato sam odabrao da vam pričam o jednom od najstarijih aktivnih hramova, o crkvi Isusovog rođenja u Betlehemu, koju zovu i Bazilika Isusovog rođenja koja je danas u vlasništvu triju vjerskih zajednica. Ona je jedna od prvih bazilika izgrađenih u »vjerske svrhe« nakon što je kršćanstvo postala državna religija Rimskog carstva 325. godine. Bazilika kao oblik građevine, gdje se može okupiti više ljudi, nastala je u starogrčkoj Ateni; tako se zvala palača u kojoj je na agori stanovao kralj (bazileus). U antičkom Rimu služila je za javno suđenje, javna okupljanja kao i za trgovanje. Obično je bila izdužene pravokutne osnove, dijelila se na središnji i najmanje dva bočna prostora koji su bili odvojeni redovima stupova (kolonadama). Na jednoj kraćoj strani bio je ulaz, a na drugoj se nalazio povišeni ukrašeni postament tribunal gdje su sjedili tribuni, tj. javne ličnosti. Ovaj kraj je često produžen jednim polukružnim prostorom apsisom. U doba ranog kršćanstva, za vladavine cara (Velikog) Konstantina I., konstrukcija bazilike postala je i službeni prostor za vjerske ceremonije. Središnji, najveći prostor zove se brod, bočni manji prostori su bočni brodovi, bazilike imaju najmanje tri broda ili više, srednji brod je viši i sa strane je direktno osvijetljen redom prozora (bazilikarno osvjetljenje). Starokršćanska bazilika završavala se jednom aspsidom, gdje su smještene potrepštine za obrede, ispred apside na uzvišenom postamentu nalazi se oltar, stupovi su simbol apostola.
Bazilika i špilja
U ranokršćansko vrijeme, po predanju, već u drugom stoljeću hodočasnici su tajno dolazili u Betlehem da u jednoj špilji (gde se nalazila štala) štuju mjesto gdje je rođen Isus. Upravo na brežuljku iznad ove špilje majka cara Konstantina carica Helena počela je 325. graditi baziliku koja je završena 333. godine. Ona je skoro kvadratne osnove (28x29 m), ispred ulaza nalazio se pretprostor za okupljanje hodočasnika a bazilika se završavala jednim osmokutnim svetilištem koje se nalazilo točno iznad špilje rođenja. Zapravo, cijeli kompleks je bio dvostruke namjene: gornja petobrodna bazilika je služila za vjerske obrede, a donji dio je bila špilja gdje je rođen Isus i ona je bila mjesto hodočašća. Hodočasnici su se mogli okupljati u dvorištu ispred hrama i posebnim stubama mogli su silaziti na mjesto rođenja. Po predanju, tu su se nalazile i Isusove jaslice, no one su premještene u Rim, danas jedna srebrena zvijezda u podu označava mjesto rođenja. Samarijanci su se pobunili u 6. stoljeću, sve su rušili i palili, pa tako djelomično i baziliku. Car Justinijan je obnovio i preoblikovao baziliku, produžio je hram koji je dobio trikonhalni-trolistni završetak (slično kao subotička katedrala). S lijeve i desne strane oltara dvije polukružne stube vode u špilju Isusovog rođenja. Crkva je imala tri ulaza, no vjerojato u XII. stoljeću, kada je gradić došao pod vlast Otomanske imperije, ulazi su zazidani, s tim da su u srednjem ulazu ostavljena mala, uzana i niska vrata (1 m visine) zvana »vrata poniznosti«; da se svi koji ulaze moraju sagnuti i tako pokazati poniznost i poštovanje. Drugo objašnjenje je da se spriječe Turci da ulaze na konjima.
»Status quo«
U razdoblju turske vlasti različite su crkve stekle vlasništvo i prava unutar bazilike (turske vlasti su naplaćivale vlasništvo). Crkva je danas u zajedničkom vlasništvu Grčke pravoslavne patrijaršije u Jeruzalemu (najveći dio pripada njoj) zatim Armenske jeruzalemske patrijaršije i Kustodije Svete zemlje, tj. franjevaca koji u ime Svete stolice i Katoličke crkve čuvaju sveta mjesta. Budući da franjevci nemaju dio bazilike (samo groba), uz nju su izgradili crkvu sv. Katarine koja služi za obrede. S desne strane bazilike pravoslavni Grci i Armeni izgradili su svoje manastire i konake, a s lijeve je franjevački samostan. Hodočasnici i posjetitelji tu nemaju pristup.
