Arhiv tekstova
Čantavirski Bunjevci, liste za izbore
1. siječnja 1925. – Neven piše da je subotički školski nadzornik Aleksandar Mikić iz Opova (otac olimpijca Jovana Mikića) bio katolik i da je za vrijeme Davidovićeve vlade (27. srpnja – 11. studenoga 1924.), kada je ministar prosvjete bio slovenski klerikalac Anton Korošec, »išao na euharističke kongrese i to u prvim redovima s očenašima u ruci«.
2. siječnja 1930. – Subotički Dnevnik piše da Čantavir, ne računajući dobrovoljačke kolonije (Dobrovoljačko selo i Novi Srb poznat pod imenom Žednik), ima »oko 70% Slavena i to Bunjevaca s jednim malim brojem Slovaka, a ostalih 30% otpada na nacionalne manjine, a najvećim dijelom Mađare. Osnovna škola u Čantaviru ima 15 slavenskih i 3 mađarska odjela. Čantavirski Bunjevci nisu zadovoljni, jer u crkvi nemaju svoju misu. Misa na hrvatskom je 1913. zabranjena«.
3. siječnja 1925. – Hrvatske novine pišu da je 30. prosinca 1924. Okružnom sudu u Subotici predana lista Vojvođanske pučke stranke za subotički izborni okrug. Nositelj liste je župnik Blaško Rajić. Za I. i II. subotički izborni kotar (srez) kandidat je Miško Prćić (posjednik), a zamjenik mu je Tome Čović (zemljodjelac), kandidat za senćanski i topolski izborni kotar je Grgo Vukov (posjednik), a zamjenik mu je Loko Milković (kolar). Kandidat za izborni kotar Senta i Stara Kanjiža je Stipan Govorković (radnik), a zamjenik mu je István Kovács (zemljodjelac). Lista je, kako piše Nova pošta, odobrena 2. siječnja 1925.
4. siječnja 1925. – Nova severna pošta piše da je 3. siječnja Okružni sud u Subotici cijelo prije podne vijećao o tome treba li lista Hrvatske republikanske seljačke stranke za subotički izborni okrug biti poništena ili ne. Koncem 1924. vlada Kraljevine SHS zabranila je HRSS na temelju Zakona o zaštiti države zbog toga što je njezin predsjednik Stjepan Radić stupio u Seljačku internacionalu u Moskvi. Međutim, Okružni sud u Subotici još nije službeno obaviješten o tome. Stoga nije mogao poništiti listu HRSS-a za subotički izborni okrug na temelju vladine zabrane, nego samo iz formalnih razloga. Povod za to su mu dali sedmorica predlagača spomenute liste (od ukupno stotinu), koji su se 2. siječnja žalili sudu, tvrdeći da su njihova imena potpisali drugi ljudi.
5. siječnja 1924. – Hrvatske novine pišu da je na Novu godinu održana velika skupština Pučke kasine u Subotici. Birala se nova uprava. Glasalo je 108 od 460 birača. Ostalih 342 su većinom salašari, koji ne ostavljaju svoje kuće na ovaj blagdan. Za predsjednika je ponovno izabran Miško Prćić. Izabrani su i ostali članovi stare uprave, izuzev Ivana i Petra Crnkovića, koji nisu bili kandidirani, jer nisu posjećivali kasinu niti plaćali članarinu. Umjesto njih izabrani su Joso Rajčić i Toma Francišković. S liste je izbrisan i Staniša Neorčić, također zbog nedolaska u Kasinu, a na njegovo mjesto je izabran Josip Vuković Đido.
6. siječnja 1939. – Hrvatski dnevnik piše da 8. siječnja zagrebačka Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca nastupa u 8 i pol sati navečer u svratištu Sloboda u Somboru. Uz sudjelovanje solistice Hrvatskog narodnog kazalište iz Zagreba Marije Afrić izvodit će narodne plesove koji su prikazani na Olimpijadi u Berlinu 1936. List također obavještava da pretprodaju ulaznice obavljaju hrvatske knjižare u Somboru: Periškić i Ivković.
6. siječnja 1939. – Hrvatski dnevnik piše da na Staru godinu oko tri sata poslije podne umalo nije izgorio Hrvatski dom u Rumi nakon što je plamen od jedne peći u velikoj dvorani zahvatio nutrinu zida, koji dijeli dvoranu od pozornice.
