Arhiv tekstova

Priča o krapinskom pračovjeku

Muzej krapinskih neandertalaca nalazi se na lokalitetu Hušnjakovo u Krapini, uz najpoznatije svjetsko nalazište neandertalskog čovjeka. Sam lokalitet zaštićen je kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj. Novi muzej svečano je otvoren početkom 2010. godine. Muzej krapinskih neandertalaca djeluje u sklopu muzejske ustanove Muzeji Hrvatskog zagorja koja objedinjuje pet muzeja na području Krapinsko-zagorske županije. Izložbeni prostor muzeja nalazi se između dvaju brdašaca – Hušnjakova i Josipovca kod Krapine, a ima 1.200 metara četvornih i podijeljen je na dvije etaže. Osnivač Muzeja je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
O nastanku, razvoju i radu ovog muzeja razgovarali smo s Eduardom Vasiljevićem, koji radi u Muzeju krapinskih neandertalaca od 2009. godine. Zaposlen je na radnom mjestu kustosa, a trenutno obavlja i funkciju voditelja muzeja. Po zanimanju je diplomirani inženjer geologije.

Početak geoloških i paleontoloških istraživanja

»Muzej je izgrađen je nadomak glasovitog i svjetski poznatog nalazišta na Hušnjakovu. Smješten između dva brda i djelomično ukopan, svojim izgledom podsjeća na modernu špilju. Pročelje muzeja prekriveno je pješčenjakom koji gradi obližnje nalazište dok staklena stijena reflektira okolnu vegetaciju čime je muzej u cijelosti uklopljen u okoliš. Zamršen raspored prostorija vodi posjetitelja kroz stalni postav muzeja gdje se mogu pronaći odgovori na brojna pitanja u svezi evolucije, života i kulture neandertalskog čovjeka te uloge Dragutina Gorjanovića-Krambergera u interpretaciji nalaza«, kaže Vasiljević, a priču o ovome muzeju smo nastavili o početku geoloških i paleontoloških istraživanja. 
»Bila je srijeda, vrući, ljetni dan, 23. kolovoza, 1899. godine. Na poziv tadašnjeg gradonačelnika Vilibalda Sluge u Krapinu je stigao Dragutin Gorjanović-Kramberger. Odmah po dolasku Kramberger se zaputio u podnožje Hušnjakovog brijega kako bi proučio sastav pješčanih slojeva visine osam metara. Tog prvog dana pronašao je tanke slojeve pepela i spaljeni pijesak s nekadašnjeg ognjišta neandertalaca. Pronašao je obrađeni kameni materijal i tada prvi puta zub neandertalaca. Shvatio je Kramberger da se nalazi ‘kraj prastarog čovječeg naselja, kakovo još do onda nije bilo poznato u našoj domovini’.«
Uskoro je započelo istraživanje koje je trajalo dugih šest godina, a rezultiralo je jednom od najznačajnijih zbirka neandertalaca. Pronađeno je više od 900 kostiju neandertalaca, više od 1.000 kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba i nekoliko tisuća ostataka životinjskih kostiju, špiljskog medvjeda, sivog vuka, dabra, špiljskog lava, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga i mnogih drugih životinja. Većinu vremena iskopavanje je nadgledao Dragutin Gorjanović-Kramberger, a preostalim danima njegov asistent Stjepan Osterman.«
I danas nalazište na Hušnjakovu predstavlja izvor mnogih znanstvenih rasprava, a zbog svoje iznimne vrijednosti zaštićeno je kao prvi spomenik prirode Hrvatske 1961. godine. Vrijednost lokaliteta je prepoznata i 2016., kada je krapinskom muzeju i Nalazištu svečano dodijeljena Oznaka europske baštine, kao lokalitetu od iznimne važnosti za povijest čovječanstva Europe. Starost ovog bogatog paleontološkog lokaliteta odgovara vremenu od prije 125.000 godina.

Slagalica o razvoju života

O koncepciji stalnog postava ovog muzeja razgovarali smo s Lorkom Lončar-Uvodić, profesoricom povijesti i filozofije, kustosicom i višom muzejskom pedagoginjom, koja u Muzeju krapinskih neandertalaca radi od 2011., a prvenstveno je zadužena za pedagošku djelatnost, osmišljavanje i realizaciju raznovrsnih edukativnih programa za publiku različite dobi i profila. 
»Autori projekta i realizacije Muzeja krapinskih neandertalaca su istaknuti paleontolog Jakov Radovčić koji je radio kao kustos u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju i bio čuvar Zbirke krapinskog diluvija te cijenjeni arhitekt Željko Kovačić, hrvatskoj javnosti poznat po svom osebujnom stilu projektiranja muzejskih i galerijskih postava i izložbi. Zahvaljujući ovom izvrsnom dvojicu, koji su nažalost ovoga ljeta 2021. godine preminuli, krapinski muzej predstavlja simbiozu stalnog postava i arhitekture čime je priča o krapinskom pračovjeku i razvoju života na Zemlji ispričana na najbolji mogući način. Muzej krapinskih neandertalaca nalazi se neposredno uz nalazište Hušnjakovo te predstavlja svojevrsni vremeplov, putovanje od početka svih početaka do modernog vremena, od stvaranja Zemlje i prvog života do pojave najstarijih ljudskih predaka i početka razvoja civilizacije. Svaki muzejski predmet pruža informacije o određenom vremenu i prostoru, a istovremeno je samo mali dio velike slagalice koja govori o razvoju života na Zemlji«, kaže Lorka Lončar-Uvodić i pojašnjava kako je sadržaj muzeja podijeljen na 18 tematskih cjelina te se može pratiti na nekoliko različitih razina vizualnih i virtualnih interpretacija koje posjetiteljima objašnjavaju kompleksnu priču o postanku života na Zemlji i evoluciji čovjeka, stalno se referirajući na značenje otkrića fosilnih ostataka neandertalaca u Krapini. 
»Uz brojne interaktivne sadržaje i multimedijalne instalacije, u stalnom postavu se nalazi i najveća diorama neandertalskog čovjeka na svijetu s prikazom rekonstrukcija u kojima su utjelovljene znanstvene spoznaje neandertalaca, a koje je izradila francuska kiparica Elisabeth Daynès. Prikazani su i načini izrade oruđa, posmrtni rituali, najvažnija nalazišta neandertalaca u svijetu, pojava modernog čovjeka te različita tumačenja o podrijetlu čovjeka. Spiralno kretanje kroz stalni postav prikazuje faze u evoluciji života na Zemlji, tijek razvoja kontinenata, biljnoga i životinjskog svijeta, a sve je to predstavljeno vrijednim originalnim primjercima fosila i minerala, replikama reprezentativnih izložaka iz svjetskih muzeja poput kostura dinosaura vrste Tyrannosaurus rex, skulpturama/rekonstrukcijama izumrlih vrsta ljudskih predaka i dr.  Kako bi se pojam vremena lakše približio čovjeku, evolucija Zemlje od 4,5 milijardi godina prikazana je u vremenskoj cjelini od jednog dana, odnosno u 24 sata, te posjetitelj na taj način doznaje da se čovjek pojavljuje u posljednjim sekundama toga imaginarnog dana«, kaže Lorka Lončar-Uvodić.

Multimedijalne instalacije

Stalni postav muzeja sadrži brojne efekte i multimedijalne instalacije koje posjetitelja, pobuđujući sva njegova osjetila, vode na put u daleku prošlost. 
»Uz film o krapinskim neandertalcima i film koji prikazuje stvaranje svemira, tu je i para koja izlazi iz vulkanskih dimnjaka, originalni meteorit kojega se može dotaknuti, led koji puca dok se po njemu hoda, slap vode koji dolazi direktno s Hušnjakovog brda. Suvremenom tehnologijom u 3D tehnici na videozidu prikazani su ostaci neandertalaca, ali i originalne Krambergerove snimke, kako bi se mogle usporediti razlike. Posebnu pažnju posjetitelja privlači instalacija KRAN, zapravo interaktivni bolesnički krevet s tijelom neandertalca kojega posjetitelji mogu ‘istraživati’ i doći do informacija o njegovim ozljedama i bolestima. U obilasku postava posjetitelji mogu istraživati i info kioske koji sadrže pitalice i nadopune znanja te mogućnost fotografiranja u liku neandertalca, astronauta, Homo erectusa ili istraživača na Hušnjakovom brdu«, kaže Lorka Lončar-Uvodić.  
U Muzeju krapinskih neandertalaca se tijekom godine održavaju različita događanja i programi poput povremenih izložbi, prezentacija i koncerata, a za najbrojniju muzejsku publiku koju čine djeca, organiziraju se edukativne radionice i igraonice. Edukativni programi omogućavaju učenje o muzejskim temama kroz vlastito iskustvo i doživljaj, samostalno istraživanje i kreativno izražavanje. U radionicama djeca i mladi mogu aktivno istraživati originalne fosile i minerale, proučavati replike fosilnih lubanja, iskopavati na terenu i istraživati u malom laboratoriju koristeći mikroskop, izrađivati prapovijesne torbice, modelirati u glini, slikati poput prvih špiljskih umjetnika. 
Zvonko Sarić