Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Poklon i plan

Eto kad počnem s onim mojim da sam napunio sto godina i da mi već do mlogo čega nije, ko da sebe lažem. No, moram kazat i pofaljit se da j’ unuk Marin na mene za Božić ko da baš posebno mislio. Znate i sami da j došo za Božić, pa da mi pomogo oko ove bune i tog Klio, Mio, Minta, Kinta... a nisam ni sanjo da ću i ja za Božić štagod ozbiljnije dobit a ni sam ono ko uvik, koja maramka nova, jabuke i pomorandže. I tako se mi pokupili ka j došlo vrime ispod grane. Soba meriši na granu i slamu tako lipo da ne b’ mario spavat na slame ispod grane. I kod diljobe poklona došo poslidnji na red. Grli mi ljubi mi već »stoti« put čestita Božić i pruža nikaku kutiju. Vidim ona poveća, mislim se da mene ne triba više ništa al sramota kazat. Već se mislim di ću ga metnit da ne smeta. Na pamet mi ne spada šta mož bit. Pa šta čeljadetu od sto godina triba? Ka j’ on otvorio, pa rasklopio svi počeli tapšat, smijat se, skakat. Čeljadi moja, pa on mene kupio, hm fala Bogu pa nisam toliko oglupavio da ne znam kazat, kupio mi lap-top. Tako se kaže vala. Ja isklištio pa ne znam šta da kažem. Na brzinu sam se proštudiro, što bi reko dok trepneš privatim pa zafaljim, izgrlim i ja njega i izljubim. A u sobe ko na kake utakmice, svi se još sam smiju, mašu rukama, tapšu, galamu da ne kažem dreču, još i čestitu. I tako i to veče prošlo, a ja pravo da vam kažem baš tu noć i nisam spavo. Okrećem se, študiram, ova moja sam gunđa. Jedva dočeko jutro da uvatim Marina da mi kaže šta ću ja sa tim sokoćalem. On mene ope onaki nasmijan izgrli, izljubi a ja njemu onako ko ozbiljno da niko ne čuje: »De mal na stranu dete, pa ti mene objasni šta ću ja s tim sokoćalem«. Marin će, ladan ko špricer: »Vidi, dida, pa to ti je ko da imaš pendžer u svit, u njemu svega ima, oš pivanja, oš sigranja, oš sramotskog, oš ozbiljnog, oš da ti divani, oš da sam čitaš, oš najnovije što j’ u svitu da ti kaže, oš štagod od prija. Kad se njeg jedanput latiš, moraš se dobro napreć da ga se bašiš«. Bože dragi, pa sad ne znam šta da kažem. Študiram ope na brzinu i u sebe se pitam jel to pametna jel opasna da kažem sigračka. Kadgod su kazali kad imaš opasnu limuzinu da si pravi momak i da ti sve cure onda gledu. Al ovo ni limuzina. Ma nisam se ja ni okrenio, a on njeg rasklopio, uključio i par put udario po oni slova. Gledim kad ono iskočila ona buna. Bože, mislim se pa ovo j’ čudo. Udario on par put kad ono počelo svirat Ne dirajte ravnicu, pa ope par put naš Kića počo pivat bećarce, pa još par put kad ono slike naši folkloraša. Bože, ja ko malo dite sa’ ću unić u to sokoćalo, pa ću »ajd još, Marne«, a on tira li tira. Iskočio glavni u države, pa obećava milijune, puteve, časti rudare, obećava struju... Onako sad već potijano ću »de još«. On ope par put po slova, iskoči Putin pa se priti, potli njeg ovi sa Zapada se pritu, kažu Kinezi mudro ćutu a Amerika se oštri. »Stani, stani«, naglo ću ja. Začas sam se baš zabrinio. »Kaži, dida«, Marin će nasmijan. »Eto, moramo napravit plan za ovaj poklon. Prvo ćeš mi morat naučit kako se on palji i gasi i kako se po tim slovima udara. E, pa onda ćeš mi morat naučit kako da mu kažem e saj dosta, da mi ne bude ispod vankuša kad i spavam. Jer kako sad izprve vidim kad njeg uključiš više ti niko ne triba. Latiš ga se ko pijan čaše i ne znaš ka j’ dosta, a bome i ko laže a ko istinu divani, i o tom bi mogli«

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika