Arhiv tekstova

Radost rođenja

Već dugi niz godina gotovo cijeli prosinac posvećujem obilježavanju i proslavi svog rođendana. Nepopravljiva sam kada je širenje dobrog duha mog rođendana u pitanju. Volim tu pažnju, čestitanja i okupljanja i često ne mogu razumjeti zašto netko ne bi volio proslaviti svoj rođendan. Znam da su brojke svaki puta sve veće, ali slaviti dan kada ste došli na ovaj planet mi je nešto što je obvezno i što treba asocirati na radost. Istina je da tih dana padnem s nogu, jer volim sve sama pripremiti, a sve ovo oko virusa mi je dodatno zakompliciralo jer pazim da ne bude gužva i centralnu proslavu razvučem na nekoliko dana. Ali još uvijek ne odustajem i ne posustajem. 
Skoro mi je prijateljica rekla kako su stari Slaveni, baš na moj rođendan, 21. prosinca, slavili Novu godinu, na najdužu noć u godini i pozdravljali rađanje novog Sunca, jer dani postaju sve dulji. Tako sam dobila još jedan bonus i potvrdu za cjelomjesečno slavlje. Neskromno mogu zaključiti kako su svi preci slavili moj rođendan. Šalu na stranu, uživam u tome i u početku mi je bilo žao što sam rođena u ovom periodu blagdana, pa ne uspijem dobiti baš kompletnu pažnju, a sada sam zaista zahvalna što mi  je rođendan tako blizak Božiću.
Počelo je najljepše razdoblje godine i ovaj vikend ćemo svi provesti u krugu obitelji i slaviti Isusovo rođenje. Nadam se da će svi imati s kim podijeliti ove radosti, topli dom i lijepu trpezu. Onima koji nemaju nikoga želim divnog prijatelja pored njih ili nekog stranca dobrog srca s kojim će podijeliti dobri duh blagdana.

Običaji oko svijeta

Koliko god volimo putovanja i koliko god da su svi gradovi lijepi tijekom adventa, toliko je rodno mjesto i mjesto gdje ti je porodica najljepše mjesto na svetu za biti u vrijeme Božića. 
Ipak, putnik u meni ne može odoljeti zaviriti kako to ljudi širom svijeta slave ovaj divni blagdan.
Ne znam je li to zbog rođendana ili zbog toga što volim cvijeće, ali ovo blagdansko putovanje krećem iz dalekog Meksika. Naime, ova zemlja je jedino mjesto gdje raste poinsetia, crveno cvijeće koje se obično prodaje uoči Božića širom svijeta. Poinsettia je nama poznatija po nazivu božićna zvijezda i ona je u vezi sa siromašnim Meksikancima koji nisu imali novca priuštiti darove, pa su skupljali korove i ostavljali ih na Isusovom oltaru. Korov bi se kasnije rascvjetao u crveno cvijeće, a venuo bi poslije blagdana.
Neobičnu priču za Talijane donosi starica Befana, koja svakog 5. prosinca dobroj djeci donosi darove. Ova starica je lik iz legende, a priča o njoj počinje kada su je mudri ljudi zamolili da ih odvede Isusu. Ona je to odbila, jer je bila zauzeta čišćenjem. Poslije se pokajala i riješila pronaći Isusa i predati mu vreću darova ali ga nikada nije pronašla. Zbog toga svake godine daruje poklone djeci.
Složit ćemo se da je Djed Božićnjak ipak centralna ličnost među djecom, ali i odraslima. Zato Belgijanci imaju sreće, jer ga mogu vidjeti dvaput. Djed jednom dolazi provjeriti jesu li djeca bila dobra, a drugi put donijeti darove.
U Irskoj, umjesto keksa i mlijeka, dobrog Djeda čekaju pite od mljevenog mesa i boca guinnessa, kako bi predahnuo, osvježio se i nastavio svoj dalji put. Brazilci ostavljaju čarapu za razmjenu darova, a neobičnim Šveđanima su koze jednako bitne kao Djed Božićnjak, jer vjeruju da zapravo one donose darove, a ne Djed.
Svima su nam dobro poznati božićni običaji kada je trpeza u pitanju, ali ni oni nisu svuda jednaki, pa tako Japanci za Božić tradicionalno jedu kentucky piletinu, a u Češkoj je coca-cola neizostavni simbol Božića.
Gdje god se nalazili, posebnu važnost u ovom razdoblju imaju naši najmiliji i dobri duh ovog divnog rođenja koji slavimo. 
Uz najljepše želje, želim svima zdravlje i osmijehe. Čestit Božić svakome!
Gorana Koporan