Arhiv tekstova

Božić je vrijeme radosti

Ovih dana društvenim mrežama kruži crtež Marije i Josipa koji dolaze pred grad koji je okićen i spreman za proslavu Božića, ali oni ne mogu ući, jer je grad ograđen žicom. Božić je došao, Isus se rodio, a je li se rodio i u našem domu, ili smo mu to onemogućili?

Vjernici su spremno dočekali Isusa

Nepravedno je stalno govoriti i pisati kako je marketing izgurao Isusa iz Božića, kako je komercijalizacija, koja dolazi sa Zapada, potpuno potisnula smisao ovog radosnog blagdana. Vjernici se za njega itekako pripremaju. Prije koji dan pune crkve su bile onih koji su čekali ispovjediti se, kako bi očistili svoje srce da bi se u njemu Isus mogao roditi. Mnogi vjernici su cijelo došašće dolazili na zornice i nastojali se istinski pripraviti za Kristovo rođenje. Čuju se iz mnogih kuća božićne pjesme posvećene Isusu, a ne Djedu Božićnjaku.
Naravno, ima raznih tipova vjernika, pa tako i onih kojima je Božić ostao tek lijepa uspomena na djetinjstvo, koju žele evocirati svake godine, te i svojoj djeci stvoriti takve uspomene. Za njih je Božić samo lijepi običaj, te sve što se posljednjih godina piše i govori o Isusovom rođendanu bez Isusa, cilja se na ovu skupinu.
Nije ovo Isusu novina da je neprihvaćen i neprimijećen. »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv 1,11). Bilo je tako već na samom početku, za njega se nije našlo mjesta u cijelom Betlehemu, pa se rodio u štali. A kasnije, kada je počeo svoje javno djelovanje, imao je toliko mnogo protivnika da je završio na križu. Danas, na ovaj Božić, on dolazi među nas, među svoje. Zato se radujmo ako smo među onima koji su ga ipak prepoznali i u svoje srce primili. Naše je srce poput one male betlehemske štalice koja mu je pružila utočište, mi smo poput učenika koji su u njemu prepoznali Mesiju i slijedili ga.

Radujmo se

»A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja« (Iv 1,12). U ovo vrijeme kada svi žele i očekuju neke darove, mi primismo najveći mogući dar i to od samog Krista. Jer ga primamo u svoje srce, on nam daje da postanemo djeca Božja. I eto nam razloga za neopisivu radost. Tko nas može ljubiti više od Boga, tko nas može zaštititi bolje od Boga, tko nam može darovati radost veću od Boga? On nam je i sama sebe darovao. Rodio se za nas u štalici, jer je jedino tako mogao dočarati ljudima koliko mu je do njih stalo, da kod njega nema privilegiranih. Privilegije si osiguravamo sami, ako smo ga otvorena srca primili, prima i on nas, a ako smo mu zatvorili vrata, on je ostao s druge strane, ne namećući se.
Božić je. Radujmo se. Bog se rodio za nas. Svevišnji je u liku novorođenčeta zakoračio u naš svijet da nam donese spasenje. Veliko otajstvo i veliku radost krije prizor štalice, u koji su nam uprti pogledi ovih dana. Ta je štalica i dijete u njoj izvor naše nade i znak Božje ljubavi. To nam je dijete garancija da Bog čovjeka nikada neće napustiti, jer smo po njemu i svi mi djeca Božja.
Stoga, u ova teška vremena, puna neizvjesnosti i tjeskobe zbog svega što se oko nas događa ipak imamo razloga za radost. Bog je pobijedio smrt, pobijedit će i s nama sve ovozemaljske nedaće. Dijete rođeno u štali je Kralj svega stvorenja, a mi smo oni koji u njega vjerujemo i koji mu se, osobito u ove dane, klanjamo. Naš je Kralj uvijek pobjednik, zato je Božić u svakome pogledu za nas vrijeme radosti, jer Bog dolazi da nas spasi.