Arhiv tekstova
Sastanak bunjevačke inteligencije, Đidina ostavka
18. prosinca 1919. – Neven piše da je u Subotici održan sastanak bunjevačke inteligencije. Glavnu riječ su vodili Blaško Rajić, Stipan Matijević, Babijan Malagurski, Mirko Ivković Ivandekić, Joso Prčić, Mijo Mandić i Miško Prćić. Postignut je sporazum »da se u bunjevštinu zasada još neuvadja partijski život«. »U ovaj sudbonosni trenutak, kada nam Pariz kroji granice važnije je za Jugoslaviju, da spasimo od ropstva Baju i Baranju, nego li interesi pojedinih stranaka«, glasilo je objašnjenje.
19. prosinca 1925. – Hrvatske novine pišu da je početkom prosinca somborska Dobrotvorna zajednica Bunjevaca priredila diletantsku predstavu u korist troškova za nove orgulje u Karmelićanskoj crkvi. Predstavljena je kazališna igra s pjevanjem Dvije majke od Vilima Peilera. Glumce su pripremili Julka Parčetić i Ivan Kalčan (učitelj).
20. prosinca 1924. – Neven piše da je 18. studenoga u hotelu Lovački rog u Somboru Bunjevačko-šokačka stranka održala sjednicu odbora. Subotički delegati Stipan Vojnić Tunić i Mirko Ivković Ivandekić osudili su »furtimašluk popovaca« (Vojvođanske pučke stranke). Nakon toga, somborski odbor je zaključio da BŠS »ide i na dalje svojim odregjenim putem neobazirajući se na gnušno i sramno postupanje neznatne manjine srodnika Antuna Bošnjaka, koji ih je okupio oko sebe, da njega analfabetu iznesu za nar. poslanika«.
21. prosinca 1927. – Dom piše da je 11. prosinca provedena obnova mjesne organizacije Hrvatske seljačke stranke u Monoštoru. Izglasano je povjerenje dotadašnjem odboru: predsjednik Marin Ivakić, dopredsjednik Antun Karajkov, tajnik Antun Kusturin, blagajnik Josip Šimunov, odbornici: Adam Keravin, Ivan Vaištanac, Ivan Patarić, Mata Pejak, Marin Čizmar, Pero Šomotvarac, Ivan Petrovac, Marko Periškić, Adam Šimunov, Martin Kusturin, Marko Pavošev, Martin Đuričin, Šebestijan Šaor i Ivan Balog.
22. prosinca 1940. – Obzor prenosi izjavu hrvatskog senatora iz Subotice Josipa Vukovića Đide, kojom podnosi ostavku na predsjedništvo kotarske organizacije HSS-a za grad Suboticu, te predsjedništvo užeg i šireg radnog odbora HSS-a za Bačku i Baranju. »Do nje je došlo bez moje krivnje, ali ja, poznavajući samoga sebe, obećajem, da ću u buduće još više raditi za veću i bolju budućnost Hrvata u Bačkoj i Baranji, imajući pred očima samo jedino životnu sposobnost nas Hrvata u Bačkoj i Baranji i onu staru: uzdaj se u se i u svoje kljuse«, objašnjava Đido.
23. prosinca 1931. – Jugoslovenski dnevnik piše da je Bunjevački sport klub iz Subotice održao 17. prosinca 1931. izvanrednu glavnu skupštinu, na kojoj je promijenio ime u Jugoslavenski sport klub Bunjevac, jer se spojio sa Sport klubom Jugoslavija. Izabrana je nova uprava: predsjednik Geza Sekelj, I. dopredsjednik Josip Stantić, II. dopredsjednik Franjo Andrašić, I. tajnik Vojislav Matković i II. tajnik Veco Tikvicki. Napomena: Ovaj klub će se rujna 1939. pridružiti Hrvatskom nogometnom savezu.
24. prosinca 1929. – Neven donosi članak somborskog odvjetnika Paje Vujevića o neobjavljenim djelima Ivana Antunovića: Gospodar Bariša Kitković i Posljednja Gizdareva pripovist. Člankopisac piše da je Antunović »najveći kulturni radenik, koga su bunjevački Hrvati imali«. Objašnjava kako je došao do rukopisa: »Ovih dana, blagodareći jednom našem svećeniku, koji je prije potpisa trianonskog mirovnog ugovora, kao apostol odlazio od sela do sela i zauzimao se za našu stvar, naišao sam na dva Antunovićeva rukopisa, dosada neizdata i neobjavljena.« Napomena: drugospomenuti rukopis ZKVH je 2015. objavio pod nazivom Posliedni Gizdarev.
