Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Rič – pisana i pivana

Manifestacija Ikavica – govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata je i ove godine, unatoč mjerama i epidemiji, okupila lijepi broj ljubitelja i čuvara ikavice, kako one pisane, tako i pjevane. Održana je 20. studenoga u domu MKUD-a Ady Endre u Stanišiću, u organizaciji mjesnog HKD-a Vladimir Nazor. 
Tijekom večeri preplitale su se bunjevačka, šokačka, hercegovačka i dalmatinska ikavica. Gotovo iste riječi, no s drugim naglaskom. Tako različite, a zapravo iste. 

Bogat program 

Nije izostao ni bogati program koji je bio razdijeljen u četiri bloka po već spomenutim govorima. Pročitane su nagrađene pjesme koje su pristigle na natječaj Za lipu rič koji je sastavni dio manifestacije. Prvu nagradu osvojila je autorica Marica Mikrut iz Sombora, a pjesmu pisanu na šokačkoj ikavici Raniteljica pročitala je Anita Đipanov-Marijanović iz Monoštora. Drugo mjesto pripalo je Ljiljani Crnić iz Beograda za pjesmu Normalno je da budeš pospan ka trčeš za menon pisanoj na dalmatinskoj ikavici, dok je treća nagrada pisana na bunjevačkoj ikavici Bunjevački svatovi pripala autoru Tomislavu Vukovu iz Subotice. 
Večer ikavice ove godine svojim sudjelovanjem obogatili su i članovi HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega koji su u svojoj autentičnoj nošnji zapivali po šokački. S autentičnom pjesmom nastupili su i Sinovi Hercegovine iz Širokog Brijega (BiH) koji su izveli nekoliko rera, te dvije autorske pjesme, a nakon službenog programa su nastavili zabavljati sudionike i posjetitelje. Naizmjenice su se smjenjivale pisana i pjevana rič, te je program obogatila i Ženska klapa Tamarin iz Solina koje su svojim glasovima nazočne na trenutak preselile u Dalmaciju, kao i spisateljica Mia Sesartić, također iz Solina, koja je pročitala nekoliko zanimljivih starih zgoda koje su zapisane u knjizi Solin sve u šešnest. Dvjema pjesmama predstavio se i Ante Težija iz Ogorja odakle je, po riječima organizatora predsjednika HKD-a Vladimir Nazor Ivana Karana, koloniziran veliki broj Hrvata u Saveznoj kolonizacija u Stanišić.
Od riči do ila 

Iako sudionike ove večeri u stvarnosti dijele stotine kilometara, sve ih spaja ljubav prema svome govoru, prema pisanoj i izgovorenoj riči. Tako je i na početku programa pozdravljajući okupljene generalni konzul Generalnog konzultara Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša naglasio kako je lijepo vidjeti ljude okopljene oko istoga koji žele pokazati ono što čuvaju i znaju, a to je ikavica koja čini jedan od najzastupljenijih dijalekata hrvatskog jezika. 
Dvanaestu godinu za redom Stanišić je bio mjesto okupljanja svih onih koji žele i na ovaj način sačuvati lipu rič. 
»Na kraju mogu reći da sam prezadovoljan nastupima izvođača koji su se odazvali našem pozivu. Ovoga puta prikazali smo četiri ikavice. Prije dvije godine smo imali i ličku i bošnjačku ikavicu u programu, no s obzirom na mjere i činjenicu da su neki ljudi bolesni, okupili smo se u lijepom broju. Nadam se kako će se situacija sljedeće godine popraviti, te će nas biti još više. Osobito mi je drago što su s nama dragi gosti iz Solina, koji su osim pisane i pjevane ikavice donijeli i svoje delicije, te nas i na taj način razgalili«, kaže Ivan Karan. 
Cijeli autobus je stigao iz Solina i okolice, a vrijedni članovi Udruge Solinjani zaista su donijeli svoje slatke i slane delicije, koje su sudionici i gosti uz razgovor i kušali. Osim ikavice, riči i pisme, te delicija uživalo se i u raznolikosti nošnje, osobito ovoga puta šokačke, dalmatinske i nošnje Cetinske krajine.

Početak suradnje 

Gosti iz Solina prevalili su dalek put kako bi dali svoj doprinos očuvanju ikavice. Književnica, novinarka, članica Udruge Solinjanin, voditeljica dječje plesne udruge Solinski bubamarci Mia Sesartić kaže kako je prvi puta u Vojvodini, a samim time i u Stanišiću. 
»Puna sam emocija i dirnuta time kako ljudi čuvaju svoje. Nema ih puno, ali se čvrsto drže ikavice. Lako je nama čuvati ikavicu, ali ovdje gdje si manjina... Onda smo još većim srcem tu. Slušala sam druge riči i vidim koliko imamo sličnosti. Drugačije govorimo, ali se svi razumimo. Ta ikavica onako piva u srcu. Vjerujem da je ovo početak jedne lijepe suradnje«, kaže naša sugovornica, a našem razgovoru se pridružio još jedan kolega novinar, također član spomenute udruge Miro Podrug koji je zadužen za pričanje starih događaja. 
Iako nije stara priča, pojasnio nam je kako su iz Solina došli ne samo u Stanišić nego se upoznati s Vojvodinom, s Bačkom. 
»Mi smo odlučili doći ovdje na izlet i upoznati naše Hrvate. Upoznati se s Vojvodinom, s ljudima, arhikteturom i znamenitostima. Posjetili smo Suboticu, Palić, Sombor i svakako Stanišić. Počašćen sam što sam ovdje. Mnogi naši stanovnici u Solinu su kupili ili izgradili kuće nakon što su prodali imanja ovdje u Stanišiću«, priča nam Podrug i dodaje kako je oduševljen svime, te da je nemoguće ne dođi ponovno.
Kroz šarolik program okupljene su vodili domaćini Ivan Karan i Ana Crnković, a završili su riječima akademika Vlatka Pavelića koji je rekao kako je ikavica i priviše naša da bismo ju zadržali kao standardni književni govor. No, ikavica se ne da. Traje. Tako različita, a oper tako ista. Lipa. Naša. 
Za kraj programa Karan je poručio: »Čuvajmo i ljubimo našu lipu rič i u pisanim medijima i elektroničkim, na književnim večerima ali najvažnije u svakodnevnom govoru u obiteljima. Ikavicu Hrvat zbori, ikavicu Hrvat ljubi.«
Večer ikavice pomogli su Središnji državni uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinska županija, Grad Solin i Pokrajinsko tajništvu za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice. 
Ž. V. 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika