Arhiv tekstova

Svi žele učinkovitija nacionalnomanjinska vijeća

U Skupštini Vojvodine 26. kolovoza predstavljena je publikacija »Priručnik za rad nacionalnih vijeća nacionalnih manjina« koju je nedavno, u okviru projekta »Promocija različitosti i ravnopravnosti u Srbiji« objavio Ured Vijeća Europe u Beogradu, a autorstvo potpisao ekspert ove organizacije Robert Sepi. U predstavljanju su, u svojstvu domaćina, a ponosni što je riječ o prvom skupu u pokrajinskom skupštinskom domu nakon korona-zatvaranja, sudjelovali predsjednik Skupštine Vojvodine István Pásztor i pokrajinski tajnik za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine - nacionalne zajednice Zsolt Szakállas. Ostvarivanje projekta podupire i resorno ministarstvo, te je (do kraja) predstavljanju nazočila ministrica za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić i njezina pomoćnica Ivana Antić, a u ime Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina Dalibor Nakić, predsjednik Romskog nacionalnog vijeća. Za predstavljenu publikaciju su uglavnom bili zainteresirani predsjednici i pojedini članovi nacionalnomanjinskih vijeća iz Vojvodine, a osim njih tu su bili i pojedini djelatnici nekoliko pokrajinskih tajništava i novinari. 

Broj duša

»Obično se kaže da, ako broj duša jedne nacionalne zajednice padne ispod nekog broja, onda ta zajednica više nema budućnost. Ne dijelim taj stav. Mislim da budućnost zajednice ne ovisi o broju nego od jačine tih duša. Svi će već sutra početi plakati kada se vidi koliko je koja zajednica brojčano manja. To već znamo, no mislim da nema ni jedne zajednice koja može pasti ispod stanovitog broja i nestati, ako ona sama to ne želi. Ako zajednica želi opstati, opstat će bez obzira na tendenciju opadanja u posljednjem desetljeću«, iznio je na početku Pásztor svoje mišljenje o temi koja u manjinskom kontekstu počinje bivati sve prisutnija u javnosti. 
»Pozivam sve aktere javnog života da u ovom smislu djeluju u razdoblju priprema za popis«, dodao je on, izjasnivši se i o zakonodavstvu iz područja manjinskih prava, 12 godina nakon donošenja osnovnog zakona iz ovog područja. 
»Manjinska legislativa je živo područje, u kojoj potrebe pripadnika različitih zajednica nameću potrebu korekcije zakonske regulative i njezine primjene«, zaključio je.
Ministrica Čomić smatra da samo zakonski ili podzakonski akti nisu dovoljni za punu primjenu obveza, prava i sloboda nacionalnih manjina, te u tom svjetlu vidi Priručnik – kao zamjenu i dopunu živoj riječi (onih kojima se obraćaju članovi nacionalnih vijeća) pri primjeni zakona. 
»Obišli smo sve upravne okruge i nacionalna vijeća u njihovim sjedištima prvi puta, i to ćemo ponoviti od listopada ove godine. Samo živom razmjenom iskustava ljudi na koje se nacionalnomanjinsko zakonodavstvo odnosi imaju provjerljiv dojam da su njihova prava zaštićena, a da propisane obveze i slobode koje se tiču nadležnosti vijeća žive svaki dan u svakoj lokalnoj sredini. Priručnik nam treba i stoga što postoje novi mehanizmi zaštite manjinskih prava. Dvanaest godina (od usvajanja Zakona o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina – prim. M. T.) nije dugačak period za pravni sustav da bi primjena postala svakom znana rutina. Stoga je Priručnik bio potreban kao sabrano iskustvo nacionalnih vijeća i lokalnih samouprava koje s njima surađuju – svih onih koji imaju bilo kakve nadležnosti ili veze s radom vijeća. Priručnik je započet u jednom mininstarstvu, završen u drugom, a nadamo se da će biti na korist svim ministarstvima jer svako ima neki segment gdje treba voditi računa i o manjinskim pravima«, slikovito se izjasnila ministrica.

Pravna sigurnost, jednostavnost i učinkovitost

Sudeći prema riječima Roberta Sepija, negdašnjeg zamjenika pučkog pravobranitelja, prilikom vršenja nadležnosti nacionalnih vijeća javlja se veliki broj problema za čije su rješavanje nedostajala jasna tumačenja i upute. On je naveo da se u to uvjerio pregledom mrežnih stranica nacionalnih vijeća koje, priznao je, nemaju sva vijeća. 
»Pravni akti koje sastavljaju nacionalna vijeća su neujednačeni u kvaliteti i načinu sastavljanja. Druga greška koju sam primijetio su naslovi akata, i time njihovo pravno klasificiranje, no za to su u velikoj mjeri krivi propisi. Treća je stvar primjena pravilne metodologije u pisanju pravnih dokumenata, što sve može ići na štetu samih nacionalnih vjeća. Predložio sam najpreciznije moguće formulacije u pravnim dokumentima koji ‘izlaze’ iz nacionalnih vijeća. Takav rad doprinosi pravnoj sigurnosti, jednostavnosti i učinkovitosti. Oni kojima se obraćate lakše će primjenjivati to što propišete, ako pravni standard već postoji u drugim pravnim aktima koja oni primjenjuju, jer nemaju potrebe tumačenja i osporavanja. Posljednja stvar koja se tiče strukture pravnih akata tiče se teksta obrazloženja. Postoji dobar broj njih koji uopće ne sadrže obrazloženja. U Priručniku se nalaze primjeri obrazloženja i preambule«, naveo je dijelove sadržine Priručnika Sepi. 
Jedan od njegovih savjeta je da nacionalna vijeća trebaju koristiti sva raspoloživa sredstva koja imaju, bilo da primjenjuju savjetodavnu aktivnost, bilo da je to podnošenje pritužbi, bilo inicijative za promjenu propisa. 
»Te promjene će biti manje na nacionalnoj razini, ali vjerujem da će biti više vaših inicijativa za promjene propisa na lokalnom i pokrajinskoj.«

»Predsjednik će biti jako zauzet« 

Član Hrvatskog nacionalnog vijeća Goran Kaurić u svojem interventu tijekom rasprave predstavio je status i iz njega proistječuće izazove Hrvata, kao nove nacionalne manjine, čiji život i institucionalno iskustvo u Srbiji su novijeg datuma, budući da je, za razliku od tradicionalnih nacionalnih manjina taj status stekla tek prije tri desetljeća. Predložio je izjednačavanje tretmana te dvije skupine manjina, konkretizirajući to primjerima nedosljedne ili nedostajuće službene uporabe hrvatskog jezika i propisa glede toga. Čomić se složila da je kontekst djelovanja novih manjina drukčiji, dodavši da je »službena uporaba jezika i pisma često poligon za političku ideologiju, netrpeljivosti i patroniziranje«. 
»Najbolji primjer da se ne želi dijalog o službenoj uporabi jezika i pisma je primjer predsjednika Općine Vrbas, s kojim četiri puta pokušavam zakazati sastanak. Zakon nalaže da u toj općini crnogorski jezik mora biti službeni, no to se ne želi primijeniti sa strane lokalne samouprave. Posljednja informacija je da će predsjednik Općine Vrbas u narednom periodu biti jako zauzet«, ilustrirala je Čomić. 
Ona je izrazila nadu da će Ministarstvo koje vodi, s hrvatskom zajednicom, »bez obzira što je ona nova manjina«, skupa učiniti napor i realizirati zahtjev o Hrvatskom školskom centru i pokazati da je moguće razložiti slojeve netrpeljivosti. 
Obećano je tiskanje predstavljenog Priručnika na manjinskim jezicima. 
M. Tucakov