Arhiv tekstova
Profesori istrčali ‘profesorski’
Među brojnim sudionicama i sudionicima IV. Subotičkog polumaratona, utrke na 21 km kroz urbane znamenitosti najvećeg grada na sjeveru Bačke našli su se i profesorica Martina Poljaković iz Ekonomske srednje škole Bosa Milićević i profesor Danijel Mandić iz Tehničke škole Ivan Sarić. I, gradsku utrku istrčali na profesorski način. Martina je bila najbolja u svojoj starosnoj kategoriji (žene 50+), dok je Danijel, unatoč ozljedi noge, zabilježio solidan rezultat u apsolutnoj konkurenciji. Neposredno nakon njihovog ulaska u cilj, još uvijek zadihane i zamorene jakim tempom, zamolili smo za kraće dojmove.
Martina Poljaković
Nisam očekivala ovakav rezultat od 1 sat i 48 minuta, koji je proistekao od prosječnog tempa od 5 minuta i 5 sekundi po pređenom kilometru. Nadala sam se da ću ići tempo od 5,15 minuta i očekivala ulazak u cilj s vremenom od 1 sat i 52 minute, pa sam ugodno iznenađena ovim postignutim rezultatom. Po trkačkoj vokaciji sam tzv. tempo trkačica što znači kako krenem tako i završim utrku, i ovoga puta zbilja nisam imala nikakve krizne momente tijekom cijele staze kroz ulice moga rodnoga grada. Na mene dosta utječu vremenske prilike, pogotovo kako idem starija, a danas je vrijeme bilo baš po mom ukusu i stoga je i ono u velikoj mjeri utjecalo na postignuti rezultat. Gledano na zacrtanu rutu Subotičkog polumaratona meni se trčanje po našim gradskim ulicama uvijek čini nekako ‘dužim nego što jeste’. Također, svim gostujućim trkačicama i trkačima se trčanje uz znamenitosti Subotice jamačno čini jako lijepim i atraktivnim, dok je to meni posve normalno čista rutina. Drago mi je što sam na domaćem terenu uspjela biti bolja od svoje dvije glavne konkurentkinje (jedna je iz Kecskeméta, a druga iz Bačke Topole) u mojoj starosnoj kategoriji (50+) i osvojiti naslov pobjednice baš na našoj subotičkoj utrci. Na koncu bih istaknula da sudjelujem na gotovo svim utrkama u Srbiji i slobodno mogu reći kako je Subotički polumaraton, nakon Beogradskog maratona, zasigurno najbolje organizirana utrka u državi. Za tri tjedna idem na Splitski polumaraton, prošle godine sam bila treća u svojoj starosnoj kategoriji i željela bih se i ove godine naći na pobjedničkom postolju. Ovaj subotički rezultat mi daje veliki poticaj.
Danijel Mandić
Utrku sam istrčao u vremenu od 1 sat i 48 minuta, što je u ovom trenutku odličan rezultat s obzirom na ozljedu koju vučem, jer sam prije utrke imao želju da rezultat bude unutar dva sata. Sukladno okolnostima, iskusno sam istrčao dionicu od 21 km, s nešto laganijim startom i postupnim ubrzavanjem tijekom utrke. Utrka je bila mnogo bolje organizirana nego njena prijašnja izdanja, osobito su mnogo bolje bile urađene i poboljšane tzv. kritične točke na kojima se trkački mogu ‘pogubiti’ i izgubiti pravi smjer. Što se mene tiče i ja sam bio mnogo bolje trkački organiziraniji, jer iskustvo brojnih pređašnjih utrka me je naučilo da trčim više ‘glavom’ a ne srcem. Budući da trčim i ultra utrke na mnogo duže staze, ove kraće gradske dionice doživljavam i kao svojevrsni trening za ta, trkački, mnogo zahtjevnija natjecanja. Još uvijek sam često i previše obazriv i trebao bih možda više riskirati i krenuti ranije ‘na silu’. Jer po prirodi svoga trčanja sam tzv. finišer i volim tijekom utrke biti iza vodećih i postupno ih, iz drugog plana, sustizati do konca utrke. Iskreno govoreći, volim više trčati utrke u čisto prirodnom ambijentu, jer me opčinjavaju prekrasni pejzaži i pogledi koje imam tijekom njenog trajanja u prekrasnom krajoliku. Također, tu je i faktor prirodne podloge – zemlje, koja je mnogo bolja za noge nego što je tvrdi beton, a također prirodom tih utrka često si posve sam na određenoj dionici i mnogo toga je, po pitanju orijentacije i snalaženja, isključivo na tebi. Već za dva tjedna slijedi utrka od 100 milja u Istri, s kojom namjeravam okončati ovogodišnju natjecateljsku sezonu, a za koji dan počinju i školske obveze.
D. P.
