Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ne budimo pristrani

Držimo se vjernicima, ali naše ponašanje je često suprotno onome što Krist od svojih nasljedovatelja traži. Ponekad čak nismo ni svjesni da vjeru ne svjedočimo djelima. Apostol Jakov u svojoj poslanici upozorava članove prve Crkve na jednu opasnu zamku u koju vjernici svih vremena lako upadaju, a to je pristranost (usp. Jak 2,1-5).

Bogati su miliji

Ljudi vole biti u društvu osoba na visokim pozicijama, u društvu imućnih i uglednih, a one siromašne i od okoline odbačene nitko ne želi. Upravo na tu vrstu pristranosti upozorava sv. Jakov. Takvo ponašanje za Jakova je nespojivo s kršćanskom vjerom. Kršćanin, naime, vjeruje da je Krist došao na zemlju svima objaviti Božju ljubav i svoj život dati za svakoga čovjeka, bez obzira na bilo koju vrstu njegove pripadnosti. Istovremeno dijeliti ljude i neke smatrati dostojnijima spasenja koje je Krist svojom smrću zavrijedio potpuno je kontradiktorno. Takvo razdvajanje ljudi na osnovu njihovog materijalnog stanja oprečno je ljubavi prema Kristu i istinskom vjerničkom životu. Jakov u poslanici spominje kršćaninov odnos prema siromašnima i bogatima koji su došli poslušati Božju riječ. I danas postoje mnogi koji su od Crkve odijeljeni, te joj se žele priključiti, stoga je ovaj ulomak iz Jakovljeve poslanice važno upozorenje za cijelu Crkvu. Društvo je danas suviše materijalističko. Sve se gleda kroz novac. Tko više posjeduje, poželjniji je u svakome društvu. Njemu se lakše oprašta, njemu se više tolerira. Tko je siromašan smatra se neuspješnim i nepoželjnim. Njegova nemaština je za društvo neoprostiva, te nigdje nije dobrodošao. Iako tako ne bi smjelo biti, ali na taj način funkcioniraju i mnoge crkvene zajednice. Tko je u društvu istaknut zbog svoga položaja i imanja, i u crkvenoj zajednici je poželjan, makar i slabo prisutan. Uvažavan je i čuva mu se mjesto na važnim slavljima, osobito ako je i donator. A onaj koji nema, kome je potrebna pomoć i od vjerske zajednice doživljava se kao teret, jer od njega nema koristi. I umjesto da u Crkvi pronađe utočište, i tu se osjeća jednako jadno, kao bilo gdje u društvu.

Bog ljubi siromašne

No, nikada ne smijemo zaboraviti – Krist je umro za sve nas. On nije pravio nikakve podjele među ljudima, posebno ne ove primitivne prema materijalnom statusu, koje su kod nas tako učestale. Takva pristranost pokazuje da ne služimo Bogu, nego su novac i moć ono što nam je najvažnije. Dakle, nismo u potpunosti Kristovi i dopuštamo da nas prolazne vrijednosti zavaraju svojim sjajem, te olako napustimo ono čemu nas Božja riječ poučava.
I dok ih mi odbacujemo, Bog siromašne izabire »da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube« (Jak 2,5). Božja je ljubav s onima koji nose težak križ siromaštva u ovome svijetu, a njihova vjera zadivljuje, jer su prije bogatih naučili spoznavati istinske vrijednosti koje vode u Nebo. Ne odbacuje Bog bogate nego oni njega, jer ih sjaj bogatstva ometa u spoznaji Božje ljubavi.
Kojoj skupini mi pripadamo, sami znamo. No uvijek će biti i siromašnijih i bogatijih od nas. Nemojmo biti pristrani nego jednakom ljubavlju ljubimo svakoga kao što je Isus činio. Tako je kršćanski ispravno. Bog ne gleda na posjedovanje nego na srce. To nam je utjeha u našem položaju u društvu, a i opomena da ne sudimo druge, osobito ne prema veličini bogatstva.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika