Arhiv tekstova
Memorandum protiv Rajićevih pristaša, rehabilitacija Ivana Malagurskog
28. kolovoza 1936. – Smotra piše da je vijećnik subotičke gradske općine Nikola Rapaić sastavio jedan memorandum protiv pristaša Blaška Rajića koji su sudjelovali na proslavi 250-godišnjice dolaska jedne skupine Bunjevaca u Suboticu. Traži da se na prvoj sjednici općinskog vijeća »prečiste računi« s tim vijećnicima (»papistima«), jer su iz povorke, u kojoj su bili i ti vijećnici, navodno padali povici protiv državnog jedinstva. Memorandum je potpisao veći broj vijećnika. Osim toga, vodstvo Jugoslavenske radikalne zajednice također je osudilo ponašanje Rajićevih pristaša.
29. kolovoza 1943. – Délvidéki Magyarság piše da je subotički odvjetnik Mićo Skenderović doveo izaslanstvo Hrvatske kulturne zajednice iz Subotice pred mađarskog ministra Ferenca Keresztes-Fischera u Somboru i obrazložio mu želje Bunjevaca-Hrvata. Između ostalog je rekao da dosadašnje ponašanje Bunjevaca ne ostavlja nikakvu dvojbu da oni u Bačkoj žele u miru i tišini živjeti i raditi. Napomenuo je da lojalnost jednog naroda ne ovisi o glasnim izjavama i parolama koje su često sumnjive vrijednosti, nego o njegovom mirnom i vrijednom ponašanju, kao i o tomu da je spreman ispunjavati u svako doba svoje dužnosti. Ministar je sa svoje strane rekao da svaka manjina u Mađarskoj uživa jednaki položaj i jednaka prava, ali da je preduvjet tomu lojalnost državi.
30. kolovoza 1913. – Neven piše da se subotički zastupnik u Ugarskom saboru i član Katoličkog društva u Subotici Šandor Vojnić od Bajše (1865. – 1948.) hvali dvobojima, premda je opće poznata stvar da Katolička crkva najstrožije zabranjuje dvoboje i sudjelovanje u njima pod prijetnjom ekskomunikacije.
31. rujna 1939. – Naše slovo piše da je Ivan Malagurski, čuveni kulturni radnik subotičkih Hrvata, imenovan za tajnika-referenta za prosvjetu pri subotičkom Kotarskom načelstvu. List tvrdi da ovo imenovanje predstavlja rehabilitaciju jednog zaslužnog Bunjevca, koji se 1918. istaknuo u naporima za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslavije.
1. rujna 1936. – Napló piše da je bivši zastupnik Hrvatske seljačke stranke iz Subotice Joso Vuković Đido dva dana boravio u Zagrebu i razgovarao s prvacima hrvatskog političkog života. U četvrtak se vratio u Suboticu i priopćio mjesnim prvacima HSS-a da po nalogu potpredsjednika vlade Vladka Mačeka u petak u Suboticu i Sombor dolazi ministar bez portfelja Bariša Smoljan. Njegov zadatak jest da stupi u kontakt s vojvođanskim HSS-ovcima i razgovara s njima o bunjevačko-šokačkom pitanju. Smoljan će ujedno iskoristiti priliku da se kod HSS-ovaca i drugih političkih prvaka informira i o pitanju vojvođanske autonomije.
2. rujna 1927. – Subotičke novine pišu da je Joso Vuković Đido, kandidat za zastupnika na listi HSS-a, pušten na slobodu nakon islužene zatvorske kazne, koju je dobio zbog poticanja međuplemenskih tenzija. List tvrdi da se njegovo oslobađanje može pripisati Dušanu Subotiću, ministru pravde, koji je nositelj liste vladinih radikala za subotički okrug.
3. rujna 1930. – Obzor piše da je 2. rujna Hrvatsko pjevačko društvo Nada u Srijemskoj Mitrovici održalo svoju godišnju glavnu skupštinu u mjesnom Hrvatskom domu pod vodstvom dopredsjednika društva Stjepana Paitza. Izabran je novi upravni odbor u koji je kao predsjednik ušao msgr. Franjo Rački, a kao tajnik bankarskog činovnika Dragutin Komerički.
