Arhiv tekstova

Mjesto radosti

Četrnaesti po redu Etnokamp završen je u petak, 13. kolovoza, svečanom priredbom održanom u dvorištu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini gdje je u proteklih pet dana boravilo 110 djece osnovnoškolske dobi. Kao i dosadašnjih godina, kamp je organizirala Hrvatske čitaonica na čelu s predsjednicom Bernadicom Ivanković uz logističku podršku Gradske knjižnice Subotica. 
I ovogodišnji kamp bio je mjesto za učenje, igranje, upoznavanje, druženje, čuvanje tradicije, jezika, kulture i običaja. Osim velikog broja djece, ove godine je bio prisutan i veliki broj volontera, njih 65, koji su se smjenjivali tijekom spomenutih pet dana. Zanimljiv je podatak, koji je u svom obraćanju iznijela Bernadica Ivanković, kako je ove godine bilo puno volontera koji su do nedavno i sami bili sudionici kampa. 
Tema okupljanja bila je igra, i to u svim mogućim pogledima i segmentima. Od one tjelesne, duhovne, tradicijske, dramske, mentalne, društvene, glazbene... Tako je urađeno više od 25 radionica koje su animirale djecu i potaknule ih na dodatne aktivnosti, kreativnosti i promišljanje. Tijekom završnog programa nazočnima su prezentirali koje su sve igre i igračke nastale u ovih nekoliko dana i što su sve naučili plesati, pjevati, pa i glumiti. Nije izostao niti izlet na Marijansko svetište Bunarić, kao niti kuharska radionica. Po riječima djece, ova radionica je bila odlično obavljena, čak su se ponudili da mogu ići kuhati po kućama. Pravili su staro, pomalo zaboravljeno jelo – borátfüle ili u narodu zvano fratrove uši, pa i taški. 
Na završnoj priredbi nazočili su roditelji, bake i djedovi, kao i brojni uzvanici, a djeci i roditeljima se između ostalih obratila i opunomoćena ministrica Veleposlanstva Hrvatske u Beogradu Maja Bogdan, koja je istaknula da su upravo ova djeca dokaz da je hrvatska zajednica u Srbiji živa i da ima svoju budućnost. 
U ime HNV-a nazočnima se obratila predsjednica Jasna Vojnić, podsjetivši okupljene na početke Etnokampa kada je bilo oko 20 sudionika, a danas, 14 godina kasnije ima tri puta više animatora, a djece još više. Također, zahvalila je svima onima koji rade i izdvajaju svoje slobodno vrijeme radi djece. 
Po riječima Bernadice Ivanković 14. Etnokamp je po mnogo čemu bio poseban, no ono najbitnije je da su svi u njemu uživali. Ono što je osobito naglasila jest važnost svakog kotačića u ovome velikom mehanizmu. 
Osim djece iz Subotice i okolnih mjesta, i ove godine je sudionika bilo iz Zagreba i s Hvara. Nije mala stvar doputovati s Hvara radi Etnokampa, ali to samo pokazuje kvalitetu ovoga programa, koji se po riječima djece ne smije propustiti. 
»Rođena sam u Subotici, ali sam se udala na Hvar i naša djeca već godinama dolaze na Etnokamp. Djeca su došla još ranije kod dide i majke kako bi na vrijeme stigli u kamp. Vole doći i to mi je osobito drago. Prvenstveno mi to znači kao roditelju. Iako djeca ne žive tu, na ovaj način se oni osjećaju pripadnicima ovdašnje hrvatske zajednice, te mi je to osobito drago jer uče i bunjevačke običaje, igre i pjesme, a mogu i čuti naši lipu ikavicu. Znaju da imaju i bunjevačke krvi, ali ovo je pravo mjesto da to i osjete. Važno mi je da se i ovdje osjećaju kao među svojima, te da steknu neke prijatelje i poznanstva«, kaže mama Marijana Brejar-Domančić.
Ovogodišnji Etnokamp pomogli su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Grad Subotica i Hrvatsko nacionalno vijeće, kao i brojni drugi sponzori i donatori.
Ž. V.