Arhiv tekstova
»Fekete furdo«
U Subotici su bila dva poznata javna kupatila. Jedno je bilo u današnjoj Ulici Dimitrija Tucovića i zvalo se Fekete kupatilo, a oni koji su slabije vladali mađarskim jezikom zvali su ga »Fekete furdo«. Sjećam se, jedan naš drugar iz ovog razloga je imao »prdačno ime« (nadimak) Furdo; svi smo ga tako zvali a on se uopće nije ljutio. Drugo je bilo u ugaonoj zgradi Ulice Petra Drapšina i Bledske i zvalo se Hajzlerovo kupatilo. Oba kupatila danas su manje (Fekete) ili više (Hajzlerovo) »povijesne ruine«. Nažalost, zasad nisu turističke atrakcije, ali mogu biti ako ih počnemo reklamirati kao »spomenike gradskih gluposti«! Fekete se nalazilo na par minuta hoda od mog stana i u njemu sam proveo nedeljno bar dva-tri dana tokom devet godina svoje mladosti. Naime, tu smo trenirali mi mladi i stariji plivači Plivačkog kluba Spartak. U Hajzlerovom kupatilu, dok je bilo u funkciji, nikad nisam bio mada slušao sam raznorazne priče o njemu. Neke su pomalo bile i pikantne, ali nisam se interesirao za te stvari. Kad je prestalo raditi, uglavnom sam posjećiva instituciju zvanu restoran, koji je, po mom sjećanju, bio izuzetno dobar i, naravno, posjećen. Zgradom sam se prvi put »ozbiljno bavio« kad sam s dvojicom kolega radio istraživački projekt nazvan »Dvorišta Strossmayerove ulice«. Izradili smo tri varijante, svatko od nas po jednu. Nismo predvidjeli rušenje starog tkiva grada, samo revitalizaciju vrijednih objekata, poput Hajzlerovog kupatila; otvaranje unutrašnjih dvorišta za atraktivne gradske sadržaje (ne stambene višekatnice!), koji bi bili izgrađeni na mjestu šupa, poljskih WC-a, trošnih dvorišnih zgrada. Po dogovoru s naručiteljem, Savjetom za razvoj i uređenje općine Subotica, sve projekte smo predali Zavodu za urbanizam da oni to i službeno ugrade u buduće detaljne projekte. Kasnije, 2007., vidio sam projekt gdje je na mjestu Hajzlerovog kupatila predviđena izgradnja četverokatne stambeno-poslovne zgrade s potkrovljem. Na osnovu ovog projekta kupatilo je porušeno.
Kupalište u strogom centru
Fekete kupatlo je imalo i veliko dvorište, koje je bilo uređeno, s lijepo ošišanom travom, dječjim igralištem, bilo je i drvenih ležajki za sunčanje. U ljetnim vrelinama nismo morali odlaziti na Palić, imali smo kupalište u najstrožem centru grada. U relativo malom zatvorenom bazenu 20x2 m mogli smo plivati, a koji nisu znali plivati samo se bućnuti, jer je početak bazena bio dubok oko pola metara. Često sam tu dolazio ljeti s mamom, na par sati »ljetovati«. Pored velikog »dubokog« bazena, postojao je i jedan manji za neplivače. Praktično, to je bilo namijenjeno da se klijenti kisele u toploj vodi, ali osnovnim školama je služilo kao mjesto za obuku za plivanje, jer su svi obavezno morali naučiti plivati. »Subotica, grad kupatila« bio je naziv izložbe nekolicine foto-umjetnika koja je organizirana 2015. Tu je javnost mogla vidjeti u kakvom jadnom stanju su spomenuta kupatila. Imao sam priliku osobno s nekoliko gradskih dužnosnika obići Fekete. Poslije smo diskutirali što bismo mogli uraditi, ali čitav prostor je na neki način već bio privatiziran. Znači – ništa!
»Rajski vrt« u centru
Dok sam vršio određenu funkciju u općini, povodom jednog problema (srušio se dio zida) imao sam priliku detaljno obići cijelu zgradu samostana i crkve reda franjevaca. Tako sam vidio divan vrt, voćnjak i staklenik u centru grada. Pored staklenika vidio sam nešto od čega mi je zastao dah: vidio sam ostatke srednjovjekovne tvrđave u temeljnom zidu od Fekete kupatila! O svom otkriću obavijestio sam tadašnjeg gradonačelnika i direktora Zavoda za zaštitu spomenika, koji je rekao da mu za istraživanje treba manji iznos novca. Gradonačelnik nije želeo ni toliko »riskirati«. Ni danas ne znam zašto.
