Arhiv tekstova
Jedno od žarišta turističke ponude Hrvatske
Dvorac Trakošćan nalazi se u Hrvatskom zagorju, 23 km sjeveroistočno od Krapine. S oko 40.000 posjetitelja godišnje jedan je od najposjećenijih dvoraca u Hrvatskoj. Dvorac je podignut u 13. stoljeću, kao manja tvrđava u sistemu utvrđenja Zagorske kneževine. U osnovi dvorca prepoznatljive su karakteristike jednostavnih romaničkih kaštela 12. i 13. stoljeća. Od mnogobrojnih feudalnih gospodara se ističu Celjski, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine, kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gulaji, a od 1568. godine Draškovići. Dvorac je više puta proširivan i dograđivan.
»Dvorac Trakošćan je smješten na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, okolne gore kao što je Macelj na sjeveru, Ravna gora na istoku, Ivančica na jugu te Strahinčica na zapadu uvjetovali su brežuljkasti teren. Na jednom stožastom stjenovitom brdu smjestio se trakošćanski dvorac do kojeg se posjetitelji uspinju drvenim stepenicama ili spiralnom stazom. Do samog Trakošćana dolazi se cestom koja vodi na granični prijelaz sa Slovenijom«, kaže viši kustos u muzeju Dvor Tarkošćan, profesor povijesti i povijesti umjetnosti Ivan Mravlinčić i naglašava kako je »Trakošćan oduvijek bio atraktivno mjesto za posjetitelje, jedno od žarišta u turističkoj ponudi i privlačno izletište čiste i netaknute prirode«.
»Atrakcija smo koja ima intenzivnu aktivnost te neprekidnu posjećenost tijekom cijele godine. Jedan smo od najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj, dok u samoj kategoriji dvorca svakako imamo najviše posjetitelja«, kaže on.
Vlastelinski zamak
S Ivanom Mravlinčićem smo razgovali o tome kada je dvor podignut, je li dograđivan i obnavljan i tko su bili gospodari ovog dvorca-utvrde?
»Najstariji slojevi dvorca sežu u 13. stoljeće, kad je to bio tipičan srednjovjekovni burg obrambene namjene. Tko ga je dao izgraditi i tko su bili prvi vlasnici nemamo podataka. U prvoj polovici 15. stoljeća, pripadao je grofovima Celjskim, zatim mijenja nekoliko vlasnika, da bi u drugoj polovici 16. stoljeća, došao u posjed Draškovića, koji će ga zadržati sve do kraja 2. svjetskog rata. Draškovići su velikaška obitelj koja je svojom društvenom djelatnošću značajno utjecala na historijska zbivanja u Hrvatskoj. Vlastelinski zamak u Trakošćanu bio je sjedište posjeda, te je, osim za stanovanje vlasnika, imao gospodarsku i upravnu funkciju«, kaže Ivan i navodi kako su u slojevima samog dvorca prisutne razne građevinske faze.
»Njegova višestoljetna uloga bila je fortifikacijskog karaktera i u tom duhu provođene su dosljedne, funkcionalne obnove. Značajnije se dograđuje krajem 16. stoljeća, kada je utvrda pojačana velikim bočnim kulama, a njena je namjena obrana od vatrenog oružja. Slabljenjem ratnih sukoba dvorac gubi obrambenu ulogu i počinje propadati, ali ga polovicom 19. stoljeća vlasnici obnavljaju. Trakošćan dobiva oblik u kojem ga danas poznajemo, u jednom od prvih restauratorskih zahvata u Hrvatskoj dvorac je obnovljen u neogotičkom stilu. Time nije samo izmijenio vanjski lik nego i definitivno prekinuo s petstoljetnom obrambenom funkcijom, sam dvorac historicističkim preoblikovanjem dobiva rezidencijalni karakter.«
Velikaški život kroz povijest Trakošćana
S Ivanom smo razgovarali i o tome kada je osnovan muzej u ovom dvorcu i u čijem je vlasništvu.
»Kulturno dobro Dvor Trakošćan se sastoji od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i dijela park šume s jezerom i danas je u državnom vlasništvu. Danas nije samo spomenik graditeljstva i muzej nego je također spomenik prirode i perivojne kulture, te gospodarsko-ladanjska cjelina važna za kulturu i povijest Hrvatske. Od 1954. dvorac postaje muzej sa stalnim postavom, koji je izložen ambijentalno u izvornoj funkciji. Osnutkom muzeja, dvorac se obnavlja u historijskom duhu, obnova se oslanja na povijesnu i estetsku koncepciju razdoblja iz polovice 19. stoljeća, ali se istodobno s pažnjom prilazi pojedinostima iz ranijih razdoblja«, kaže Ivan i navodi što posjetitelji sve mogu vidjeti.
»Trakošćanski dvorac je danas jedan od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom, povijesno usko vezanom uz arhitektonski okvir i život njegovih vlasnika. Muzej posjeduje vrijednu muzejsku građu iz razdoblja renesanse do historicizma, sačinjenu od vrijednih zbirki slika, namještaja, oružja i drugih predmeta, koji su stalno izloženi u originalnim prostornim cjelinama koje prezentiraju velikaški život kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković. U cilju višeslojnog iščitavanja povijesno-kulturnih, arhitektonsko-urbanističkih i umjetničkih vrijednosti stalni postav prostorno je organiziran kao kružno kretanje posjetitelja kroz dvorac.«
Ivan kaže kako se muzejski postav prostire na više razina dvorca.
»Na samom ulazu nalazi se dvorska tamnica. Do visokog prizemlja dolazi se kroz prostranu južnu terasu, u tom dijelu uređene su velike dvorane društvenog i svečanog karaktera, lovačka i viteška dvorana, knjižnica te dvorana portreta. Prvi kat je najudobnije uređen, jer je služio stanovanju vlasnika stoga ga sačinjavaju prostorije kao što su blagovaonica, spavaća soba, saloni, slikarski atelje grofice Julijane Erdődy Drašković i druge. Na dijelu tog kata, u nekadašnjim prostorijama za poslugu, izložbene su teme koje se pobliže odnose na povijest Trakošćana, građevinski razvoj te se u zasebnoj prostoriji govori o Draškovićima kao pionirima fotografije u Hrvatskoj. Iz tog prostora omogućen je posjetiteljima izlazak na terasu iz koje se pruža predivan pogled na okolicu. Prostorije drugog kata jednostavnije su uređene, služile su kao spavaonice gostima koji su dolazili u posjet. Ovdje je u sobama ambijentalno izložena muzejska građa po stilskim razdobljima: barok, rokoko, klasicizam, bidermajer i neorenesansa. Zatim posjetitelji silaze prema izlazu razgledavajući zbirku oružja te kuhinju.«
Parkovna arhitektura i šetnica
Uz sam dvorac Trakošćan veoma je atraktivan i parkovni okoliš. Šuma oko jezera te uređeni prostor parka zaštićeni su i očuvani dijelovi nekadašnjeg velikog grofovskog imanja koji tvore povijesnu i prirodnu cjelinu.
»Park-šuma obiluje raznolikom florom i faunom: bogatstvo vegetacije zajedno s jezerom čini skladno hortikulturalno okruženje. U drugoj polovici 19. stoljeća preuređuje se neposredno okruženje dvorca tako što nastaje planski uređen park, odnosno romantičarski perivoj koji oponaša prirodu i daje prividnu spontanost u organizaciji prostornih dijelova. Tada nastaje i trakošćansko jezero, koje od samog nastanka ima dvojaku funkciju – gospodarsku, kao ribnjak, te estetsku, kao dekorativni element uobičajen u romantičarskoj parkovnoj arhitekturi. Poučna staza oko trakošćanskog jezera nosi naziv Put vila. Šetnica je duga oko pet kilometara i uz laganu šetnju može se razgledati za dva sata. Obuhvaća dvadeset informativno-edukativnih točaka koje daju opće podatke o prirodnim vrijednostima i zanimljivostima područja, dok su Ribarska kućica na jezeru i njeno okruženje namijenjeni predahu za vrijeme obilaska«, kaže Ivan Mravlinčić i navodi kako osim posjeta muzeju gosti mogu u galerijskom prostoru razgledati povremene izložbe, a također se organiziraju i koncerti te druge manifestacije.
»U podnožju dvorca je trg tradicijskih obrta, gdje posjetitelji mogu kupiti domaće proizvode te suvenirnica i restoran. Ako želite ostati duže vrijeme, u blizini je hotel. Na jezeru je splav s ugostiteljskom ponudom, također moguć je ribolov te vožnja pedalinama.«
Zvonko Sarić
