Arhiv tekstova

Velika potražnja, mala očekivanja

Vidljivo je da je epidemija koronavirusa značajno utjecala na tržište nekretnina u Vojvodini. To se posebno odnosi na prodaju vikendica na padinama Fruške gore čija je potražnja, ali i cijena u odnosu na prošle godine skočila za 20 do 50 posto. Kupci su uglavnom iz urbanih područja i većih gradova, a njihovo povećano zanimanje za kupovinu kuća i vikendica počelo je prošle godine, kada su ljudi zbog osjećaja socijalne izolacije, ali i zbog zdravijeg načina života, ljepšeg i slobodnijeg odrastanja svoje djece pokušavali naći najbolji izbor za svoju obitelj. 

Beočin na cijeni

Najveći interes za vikendice bio je upravo na padinama Fruške gore. Većina ih je prodana u općini Inđija – 52, dvostruko više nego što je bilo prošle godine. No, slično je i u drugim općinama: u Beočinu gdje je prodano 45 objekata, Irigu 22, Srijemskim Karlovcima 28. Najtraženije lokacije su mjesta Popovica, Bocke, Ledinci, Rakovac, ali za njima ne zaostaju nekretnine na dijelu Fruške gore poznatom pod imenom Rohalj baze, iznad sela Divoša kod Srijemske Mitrovice. Veći broj vikendica rasprodan je za vrijeme izvanrednog stanja, mada, sudeći prema onome što smo čuli na terenu, potražnja za vikendicama još uvijek je velika. Najviše su zainteresirani ljudi iz Beograda, Novog Sada, Zrenjanina i Srijemske Mitrovice. Jednog od naših sugovornika, Vasilija Kekića iz Čalme, našli smo u njegovoj vikendici u neposrednoj blizini tzv. Partizanskog puta koji vodi ka Novom Sadu.
»Potražnja za vikendicama u ovom dijelu Fruške gore je ogromna i konstantno raste. Mnogi su me došli pitati za vikendice koje se nalaze u blizini moje. Do prošle godine si mogao kupiti vikendicu za šest do sedam tisuća eura, ovisno od lokacije, odnosno nalazi li se bliže glavnom putu ili je uvučenija. Sada su njihove cijene i više nego dvostruke i kreću se od 12.000 do 15.000 eura. Prvi susjedi su mi iz Beograda, a pored njih su ljudi iz Zrenjanina. S druge strane su također Beograđani koji su nedavno kupili vikendicu. Odlučuju li se za kupovinu nepokretnosti zbog čistog zraka ili zbog korone, ne znam, ali je očito da je potražnja za vikendicama mnogo veća nego prije. Mislim da je to dobro za oporavak turizma u ovom dijelu Fruške gore, jer ona nije ni trećinu iskorištena na način na koji bi trebala biti. Prednost ovog podneblja je u tome što se u blizini nalaze manastiri, a i predio je jako lijep. Ovdje smo okruženi borovom šumom, pa je  to najčešći razlog što je ovo omiljena destinacija roditelja s malom djecom koji često dolaze ovdje na izlet. Međutim, trebalo bi dosta uložiti u cestovnu infrastrukturu. Vjerujem da će se i to u skoroj budućnosti dogoditi, budući da  je sada naseljenost mnogo veća«, kaže Kekić, ističući da je svoju vikendicu kupio zbog velike ljubavi prema prirodi, ali i voćarstvu kojim se u slobodno vrijeme bavi.
Bez optimizma za oporavak sela

Osim veće cijene vikendica, u okolnim fruškogorskim selima skočila je i cijena zemljišta. Do prošle godine hektar zemljišta je, prema riječima mještanina Stare Bingule, na tom potezu koštao 2.000 eura. Sada se cijena zemljišta po hektaru kreće od 4 do čak 6.000 eura.
»Skočila je cijena i zemljišta i vikendica. Većinom ih kupuju Mitrovačani, ali i ljudi iz udaljenijih gradova: Beograda, Šimanovaca, Novog Sada. Možda je to dobro za turizam, ali ne smatram da ćemo mi mještani fruškogorskih sela imati neke veće koristi od toga. Oni dođu za vikend i poslije odmora se vrate svojim kućama. Mi u selu nemamo ni škole, ni trgovine, ni mjesna kancelarija ne radi i ‚vikendaši‘ nemaju razloga dolaziti kod nas u selo. Većinu svojih potrepština donesu iz svojih gradova. Tamo kupuju u tržnim centrima, a od nas seljaka slabo. Mislim da u budućnosti nećemo živjeti bolje, barem ne na ovom podneblju«, kaže Matija Poljaković.
Također navodi da je razlog veće cijene zemljišta, priča, taj da će se u blizini njihovog sela otvoriti vinarija te da će se razvijati turizam.
»Ne vjerujem u tu priču. Nisam baš optimističan da ćemo imati neke koristi od toga. Oslanjam se  samo na svoje voćnjake i ratarstvo. Time se bavim i od toga živim. Gajim svinje, ali nemam neke velike koristi od toga. Prošle godine je voće dobro rodilo, bila je i cijena dobra. Ove godine se jedino bojim da zbog korone neću moći svoje proizvode odnositi i prodavati na kvantaškoj tržnici u Novom Sadu. Ali snaći ću se nekako, uz pomoć svog truda i rada, kao i do sada«, navodi on.
Krećući se dalje Partizanskim putem prema Neštinu, na dijelu Fruške gore koji nosi ime Kiseljes, primijetila sam obor ovaca i djeda koji je bio pored njih. U razgovoru s njim saznala sam da se zove Milorad Marić, da je star 86 godina, te da je stalno nastanjen na Fruškoj gori.
»Kupili smo kuću ovdje prije 20 godina. Živim sam, gajim ovce, a sinovi me redovito obilaze  i donose mi hranu. Struje ovdje nemam, a vodom se opskrbljujem sa živog izvora. Hranim ovce, sin ih prodaje i od tog novca živim budući da nemam mirovinu. U blizini imam samo jednog susjeda, mada sam čuo da ima zainteresiranih za kupovinu vikendica u blizini. Bilo bi lijepo kada bi ih bilo više. Imao bih s kim se družiti i razgovarati. Nije lako biti ovdje sam.«

Potencijali Fruške gore za razvoj vinskog turizma

Da nade za razvoj turizma na obroncima Fruške gore ima, potvrđeno je na nedavno održanom sastanku. Naime, pokrajinski tajnik za gospodarstvo i turizam dr. Nenad Ivanišević i pokrajinski tajnik za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Čedomir Božić održali su 6. travnja sastanak radne grupe za gospodarstvo s predstavnicima Udruženja Srem – Fruška gora, u prisustvu ravnatelja Fonda Europski poslovi AP Vojvodine Aleksandra Simundrića. Prvi radni sastanak upriličen je s ciljem jačanja suradnje relevantnih institucija radi maksimalnog korištenja prirodnih resursa Fruške gore za razvoj vinskog turizma, kao i razmatranje mapiranja potencijala ove vinske regije, naročito onih koji su nedovoljno iskorišteni. Ivanišević je tom prilikom rekao kako je taj susret prvi korak ka izradi nove strategije razvoja turizma Vojvodine, te da je neophodno uspostaviti kontakte sa svim važnim subjektima koji bi u narednom petogodišnjem razdoblju trebali pružiti jedinstven turistički proizvod.
»Takav proizvod podrazumijeva dobru turističku infrastrukturu, kvalitetan smještaj i program. Sastavni dio toga su vinari i vinogradari, a gastroturizam će svakako biti dio nove strategije. Ideja je da kroz natječaje Tajništva kreiramo jedinstvena gastro- mjesta kako bismo mogli ponuditi puno, jer to suvremeni turizam i podrazumijeva, kako bi turisti izabrali ono što ih zanima«, rekao je Ivanišević.
Aleksandar Simundrić tom prilikom je istaknuo da je održan sastanak povod da se definira skup subjekata koji će biti uključeni u tu inicijativu, počev od malih i srednjih poduzeća koja gravitiraju ka Fruškoj gori, preko malih proizvođača vina i prehrambenih proizvoda, do ugostitelja koje bi trebalo uključiti u promoviranje tog podneblja kao jedinstvene turističke destinacije.
Sudionici sastanka su također razgovarali i o razvoju turizma, kao izuzetnog gospodarstvenog potencijala, u cilju ekonomskog napretka Vojvodine, o turističkim proizvodima i uslugama, predstavljanju kulturnog naslijeđa. Akcent je bio na promociji Fruške gore kao jedinstvene domaće, regionalne i europske turističke destinacije.
S. D.