Arhiv tekstova

Trgovina nije samo »dobar dan« i »izvolite«

Pojava tržnih centara s velikim izborom robe i cijena, u kojima je kupovina više od pazara, izazvao je bojazan da će male »susjedske« trgovine biti primorane staviti katanac u bravu, jer se ni ponudom ni cijenama neće moći nositi sa svojim konkurentima. No, većina malih dućana ipak je opstala i nastavila raditi, s manjim opsegom posla, ali uspjeli su preživjeti. Takva je i trgovina obitelji Pašić-Marijanović u Monoštoru. Na istom mjestu je od 1981. godine. Prvo je dućan vodio Petar Pašić, a nakon njegovog odlaska u mirovinu radnju je preuzela njegova kći Ružica Marijanović. No, i dalje savjeti i staro trgovačko iskustvo oca Petra Ružici itekako pomaže u poslu.

U dućanu skoro šest desetljeća

Ako se zbroje sve godine, Petar je u trgovačkom poslu skoro šest desetljeća. Prvo kao uposlenik u nekoliko trgovačkih poduzeća, pa onda i kao vlasnik svog dućana. Prvi posao dobio je 1963. godine u prvoj samoposluzi koja je otvorena u Somboru. Mijenjao je zatim, kao poslovođa, dućane Trgovinskog poduzeća Prehrana. 
»Tih godina u Monoštoru bilo je tek nekoliko trgovina, pa sam se vratio u Monoštor i otvorio prodavaonicu. Kako su tada važili samoupravni sporazumi, po tom sporazumu teritorij Monoštora pripadao je Trgovinskom poduzeću Kotekst iz Bezdana, pa sam radio prvo za njih, a kasnije ponovno za Prehranu i na koncu dućan sam držao kao privatnik, 11 godina do odlaska u mirovinu. Ono što se nije mijenjalo je adresa trgovine koja je na istom mjestu od 1981. godine«, priča ovaj iskusni trgovac. 
Iako je danas u mirovini, u dućanu je svakoga dana. Kaže, posla uvijek ima. 
»Nije trgovina samo ‘dobar dan’ i ‘doviđenja’. Treba nabaviti robu, procijeniti gdje je što najpovoljnije kupiti, čega i koliko kupiti«, kaže Petar. 
Kada uspoređuje vrijeme od prije nekoliko desetljeća i ovo danas, kaže da je sada teže opstati i poslovati u trgovačkoj branši, a »krivac« su tržni centri zbog kojih su mali trgovci ostali bez dijela kupaca. 
»Otvaraju tržni centri svoje objekte već i na selima, imaju moćne reklame, veliki asortiman proizvoda, ali mislim da prije svega imaju dobru propagandu. Uspoređivao sam naše i njihove cijene i ima artikala u kojima smo mi i jeftiniji od njih, ali oni izreklamiraju  par proizvoda na akcijskim prodajama, privuku kupce, a to je po meni obmana mušterija. Isto tako dešava se da pored proizvoda stoji natpis ‘akcija’ i određena cijena, a na kasi je sasvim druga. Njima također na ruku ide i to što zbog velikih količina robe koju uzimaju od dobavljača dobivaju niže cijene. Kako da mi uzmemo kamion mineralne vode, kada da ga prodamo? A oni mogu ucjenjivati dobavljače – uzet ćemo šleper robe, ali cijena mora biti niža. Jedan mali dućan, naročito na selu, može uzeti 50 boca vode, a ne kamion. I tu dolazi do razlike u nabavnoj cijeni«, pojašnjava naš sugovornik probleme s kojima se mali trgovci danas suočavaju. 

Najprodavaniji kruh i mlijeko

Ovim problemima treba dodati i manji broj stanovnika u Monoštoru. A gledano kroz prodaju, umjesto 30 gajbi kruha koliko se nekada prodavalo dnevno, danas se prodaja svela na dvije. 
»U našoj ulici, od crkve pa do kraja, sada živi 35 ljudi, pet godina nije rođeno ni jedno dijete. Promet je pao i danas dućan samo ‘preživljava’. Ali mi moramo asortimanom robe pratiti kupce, pa tako na rafovima dućana držimo i proizvode koji se možda kupe jednom u mjesec dana. Imamo više od stotinu raznih proizvoda. A ne možemo kupiti nekoliko komada, već cijelu kutiju od 20 ili 30 komada. Dobro je ako roba nije ograničenog roka trajanja, ali ako roba ima ograničeni rok i ne proda se, radite otpise. Da bi se isplativo poslovalo, mora se dobro birati što i po kojim cijenama staviti na police dućana. Roba se bira iz kataloga koje dostavljaju dobavljači. Dogodi se i nama da možemo na akciji kupiti povoljno nešto od robe, a da to ne moraju biti količine koje prelaze naše prodajne kapacitete«, kaže Petar. 
Na priču se nadovezuje kći Ružica koja kaže da su kruh, mlijeko, voće i suhomesnati proizvodi najprodavaniji. 
»Najveći promet je ujutru, oko početka škole, kada ljudi kupuju kruh i mijeko. Onda oko ručka, kada kućanice trknu do dućana kupiti ono što im zafali u kuhinji i još jedan val popodne. Kada je ljetna sezona, najprodavaniji su sladoledi. Osjetimo po prometu kada su mirovine, socijalna pomoć ili plaće. Onda je promet malo veći nego drugim danima«, kaže Ružica, koja nije samo vlasnica već i uposlenica u svom dućanu, ne samo u prodaji već i na drugim poslovima koje treba uraditi da bi roba bila pregledno posložena, a prodavaonica uredna i čista. 
Z. V.
Foto: Ž. Š.