Arhiv tekstova

Nastavak tradicije zahvaljujući entuzijazmu i zajedništvu

Sa željom da se nastavi kontinuitet tradicije, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Tomislav iz Golubinaca se i ove godine potrudilo obilježiti golubinačke Mačkare u onoj mjeri koliko je u trenutnim uvjetima dozvoljeno. Nažalost, ove godine nije održan tradicionalni karneval i maskenbal, ali su se Golubinčani odlučili organizirati pokladno jahanje, tradicijski običaj župljana ovog mjesta od posebnog značaja za Hrvate koji žive u njemu, ali koga su prihvatili i ostali stanovnici. Prethodnih godina pokladno jahanje se održavalo trećeg dana tradicionalne manifestacije Mačkara. Ove godine, 14. veljače, održano je samo pokladno jahanje.

Jubilarna obljetnica

Tradicijski je to događaj od posebne vrijednosti za Golubinčane, koji vuče korijene još iz vremena kada su graničari na Savi čuvali granicu od Turaka. Ovaj se običaj počeo održavati u Slavoniji, da bi se vremenom počeo širiti i u Srijemu, baš u Golubincima, prije deset godina na inicijativu Hrvata stanovnika tog mjesta. Tada su članovi HKPD-a Tomislav u razgovoru s predstavnicima KK-a Jadran dogovorili da trećeg dana manifestacije održe pokladno jahanje cijelim selom. Do tada su konjanici iz Golubinaca jahali tijekom proslave velikih blagdana.
»Godinama unazad, otkada je osnovano Društvo, pokušavamo održati ovaj običaj važan ne samo za našu udrugu i za našu zajednicu već za cijelo selo. Ove godine smo odlučili obilježiti golubinačke Mačkare barem u vidu tog jednog dana u odnosu na sve prethodne godine, kada su one trajale četiri dana. Zbog svih epidemioloških mjera ove godine je vrlo skromno, ali s ništa manje ljubavi i ništa manje entuzijazma. Važno nam je da održimo kontinuitet i da se ljudi koliko-toliko okupe. Ovo je naša tradicija, nešto po čemu su Golubinci i HKPD Tomislav poznati«, istaknula je predsjednica HKPD-a Tomislav Anita Žanić.
Također je istaknula da je godina za nama i za golubinačku udrugu, kao i za sva kulturno-umjetnička društva, bila veliki izazov s obzirom na situaciju, kako u Srbiji tako i u cijelom svijetu.
»Nadamo se da će godina pred nama biti koliko-toliko olakšavajuća. Ovogodišnje golubinačke Mačkare nisu u onom obliku kao što su bile. Izrazito nam je žao zbog toga, ali se nadamo da će iduće godine situacija biti znatno bolja i da ćemo moći nastaviti tamo gdje smo stali prošle godine«, istaknula je Žanić.

Zajednički običaji

Skup jahača je bio organiziran u dvorištu župe odakle se povorka s konjima uputila kroz selo, svraćajući kod gostoljubivih domaćina kako običaji nalažu. Prva destinacija im je bila kućanstvo Igora Gašparovića.
»Velika je čast ugostiti jahače ove godine. Poslužimo ih s pićem, domaćim kulenom, kobasicom, vinom, rakijom, a ne izostane ni pjesma. Nadamo se da će situacija iduće godine biti bolja i da ćemo organizirati Mačkare s mnogo većim brojem sudionika nego što je bilo do sada. Nama je održavanje ove tradicije iznimno važno. Njegujući ove običaje, potičemo i ostale da se prisjete kako je to izgledalo prethodnih godina, a želja nam je da ih prenesemo na mlađe generacije kako bi ih oni nastavili njegovati poslije nas«, ističe Gašparović.
»Uspostavili smo pokladno jahanje prije deset godina iz entuzijazma«, navodi jedan od jahača Aleksandar Žarković Sandi, dodajući:
»Slušali smo od naših starih kako su oni nekada jahali za Mačkare, u vrijeme poklada. Mi, grupa mlađih momaka, koji držimo konje složili smo se da to nastavimo iako se nismo nadali da će to prerasti u običaj. Uz pomoć naših starijih konjara, koji su nas usmjeravali kako bi to trebalo izgledati, uspjeli smo se okupiti i nastaviti tu lijepu tradiciju. Želja nam je bila da u vremenu poslije Božića, do prve fijakerijade, kada nema nekih većih manifestacija vezanih za konjarski sport i običaje, uspostavimo nešto naše po čemu ćemo biti prepoznatljivi. Trajat će dok smo mi tu. Nadamo se da će to prihvatiti i mlađi naraštaji«, kaže Žarković.
Običaj pokladnog jahanja u Golubincima prihvatili su i pripadnici drugih nacionalnosti.
»Kao i u cijelom Srijemu, tako i u Golubincima, običaj je da se jašu konji drugog dana pravoslavnog Božića kako bi se mještanima prenela vijest o Kristovom rođenju. Legenda kaže: ‘tamo gdje konjska kopita ostavi otisak, bit će sreća i blagostanje’. U Golubincima su oduvijek živjeli Srbi i Hrvati. Oni su krenuli s nama jahati za pravoslavni Božić, i to je trajalo godinama. Sad svi zajedno jašemo i za pravoslavni i za mali Božić, ali i za poklade. Konjska dlaka nas je povezala i zbližila i ne može nas razdvojiti«, ističe Stevan Vidojević Brica.
Upravo to zajedništvo i entuzijazam daje nadu da će se ovi običaji po čemu su Golubinčani prepoznatljivi i vrijedni hvale, nastaviti njegovati u ovom srijemskom mjestu i u budućnosti. 
S. D.