Arhiv tekstova

Sport

Boks žene
Seniorke Kazahstana najbolje

SOMBOR – Jubilarno, 10. izdanje Kupa nacija u ženskom boksu, održano u Gradskoj dvorani Mostonga u Somboru, okupilo je osamdesetak natjecateljki iz 12 zemalja. Održane su ukupno 53 borbe, a priznanja najboljima uručivali su veleposlanik Kazah-stana Gabit Sizdikbekov, predsjednik BSS-a Nenad Borovčanin, gradonačelnik Sombora Antonio Ratković, predsjednica Općine Apatin Dubravka Korać, legenda boksa Mujo Bajrović, glumac i komentator Slaviša Ćurović i supervizor Jovica Panić. Selekcija Kazahstana bila je u generalnom plasmanu najbolja, Turkinje su zauzele drugo mjesto, a seniorke Srbije treće. Najuspešnijom ekipom turnira proglašena je, kao najbrojnija selekcija, Srbija. Selektor Kazahstanki Algabek Jerik proglašen je za najuspješnijeg trenera turnira. Titula najbolje inozemne natjecateljke dodijeljena je Turkinji Sumeneli Busenas (69 kg), a domaće Nini Radovanović (51 kg). Nagrada namijenjena najzapaženijoj omladinki pripala je članici BK Sombor Aleksandri Tepavac, koja je u finalu velter kategorije svladala Ivanu Brkljaču iz Hrvatske. Najbolje u konkurenciji školarki i juniorki bile su Čehinje Jilková i Ivanová. 

Atletika
Uspješno započeli 2021.

 APATIN – Atletičari AK Apatin odličnim rezultatima su započeli godinu u kojoj klub slavi dvadesetu obljetnicu postojanja. Na 51. uličnoj utrci, održanoj početkom siječnja u Mrsaću, perjanica kluba Đuro Borbelj osvojio je četvrto, a debitant Denis Firulović sedmo mjesto, obojica s osobnim rekordima. U Kuli, u Božićnoj utrci na 5 km, u konkurenciji stotinjak natjecatelja iz cijele Srbije, opetovano s obaranjem osobnog rekorda pobjednik u sveukupnom plasmanu bio je Đuro Borbelj. Odličan nastup, uz obaranja osobnih rekorda, imali su i Predrag Vejin i Konstantin Šimić. Proteklog vikenda u Beogradu, na Otvorenom prvenstvu Beograda za seniore, Đuro Borbelj je osvojio treće mjesto u ukupnom plasmanu, s novim osobnim rekordom 8:39:14. Istoga dana u Kraljevu, na tradicionalnom Ibarskom krosu, najuspješniji u utrci seniora bio je Denis Firulović. Ovo je njegova prva pobjeda u majici AK-a Apatin. U istoj utrci broncu je osvojio Aleksandar Stajić. »Postignutim rezultatima sam prezadovoljan. Govore mi da naši natjecatelji dobro pripremljeni ulaze u novu sezonu, a već u naredna tri vikenda očekuju nas dvoranska natjecanja: Otvoreno prvenstvo Beograda za mlađe juniore (23. siječnja), Prvenstvo Srbije za starije juniore (30./31. siječnja) i Prvenstvo Srbije za seniore (5. i 6. veljače). Puno se očekuje od Đure Borbelja, Aleksandra Stajića i Nemanje Đurića. Nakon pauze s radom, izazvane epidemiološkom situacijom, nastavljamo i s radom naše besplatne škole atletike u dvorani OŠ Žarko Zrenjanin u Apatinu. 

Nogomet  
Berešcima nagrada za fair-play

SOMBOR – Komisija za dodjelu nagrada Gradskog nogometnog saveza Sombor izabrala je i nagradila najzapaženije u prethodnoj godini. Priznanje za nogometnu ekipu godine na području grada pripalo je Radničkom 1912, a povelja za hit jeseni Stanišiću 1920. Listu ekipnih dobitnika upotpunio je Dinamo 1923 iz Berega, za koji nastupa i gradonačelnik Sombora Antonio Ratković. Berešci su proglašeni fair-play ekipom 2020. godine, iako tijekom jeseni zbog neorganiziranosti nisu otputovali na jednu utakmicu, pa su kažnjeni oduzimanjem boda. GNS Sombor je za sportskog radnika godine proglasio delegata Josipa Koberskog iz Čonoplje, a za najperspektivnijeg arbitra mladog Bojana Carića. Za najbolje nogometaše proglašeni su senior Igor Antunić, vratar Filip Pehilj, u kategoriji najbolji igrač s ovih prostora kapetan TSC-a Saša Tomanović, za najperspektivnijeg Nebojša Mančić iz čonopljanske Sloge, a Nemanja Vidaković, Dejan Đurđev i Dalibor Prodanović, svi iz ŽAK-a, najbolji su u konkurenciji omladinaca, kadeta i pionira. Najboljim trenerom proglašen je Igor Radusinović. Priznanja je uručivao predsjednik Sportskog saveza grada Sombora Zoran Bojić. 

Marina Periškić, nogometna sutkinja
Studij i pištaljka

Dvadesetjednogodišnja Somborka Marina Periškić studentica je Fakulteta za sport Beograd, odsjek sportskog novinarstva i perspektivna nogometna sutkinja. Završila je Srednju medicinsku školu Dr. Ružica Rip. Iako je tijekom cijele osnovne škole trenirala tenis, prije nekoliko godina okrenula se nogometnom suđenju.

Geni i suđenje

Periškićeva, čiji su korijeni u Monoštoru, genetski je vezana uz sport. 
»Iako sam po obrazovanju medicinar, u mojoj sadašnjici, ali i u planovima, definitivno je prevagnuo sport. Rođena sam i odrasla u obitelji nogometaša i nogometnog suca, a tijekom osnovne škole redovito sam trenirala tenis. No, valjda me je nešto u genima prebacilo na nogometne staze«, s osmjehom priča Marina. 
Njezin otac Marin Periškić bio je dugogodišnji nogometni arbitar, ali i višegodišnji čelnik NK Dunav iz Monoštora. Bio je i aktivni član predsjedništva Općinskog i Područnog nogometnog saveza Sombor.
»Prigodom arbitriranja na prijateljskim utakmicama kluba spoznao je da mu suđenje ide od ruke i odlučio se i službeno okušati. Vrlo brzo je napredovao, za svega tri godine napredovao je do Vojvođanske lige, gdje se zadržao nekoliko godina. Nažalost, nakon navršene 33. godine nije mogao napredovati i do danas žali što nije ranije počeo suditi. Nakon suđenja, nekoliko godina je obavljao dužnost delegata na Općinskoj i Područnoj ligi«, pojašnjava Marina svoje nogometne korijene. 
Nije joj dugo trebalo, pošla je očevim stopama. Otisnula se u vode suđenja, koje je donedavno, osobito u provinciji, smatrano isključivo muškom djelatnošću. 
»Kad su se stvorili uvjeti, bez problema sam u sudačkoj organizaciji položila ispite. Čim sam stala na travnjak, stvorila mi se potpuno drugačija slika o nogometu. Jedno je kad utakmicu gledate s tribina, drugo kad ste u ekipi koja vodi utakmicu i gledate ju sa sudačkog aspekta. Kad sam se priključila sudačkoj organizaciji, vrlo brzo sam istinski zavoljela suđenje. Istina, postoje mnogi stereotipi o djevojkama u nogometu, ali se trudim da dokažem suprotno. Kolege su me korektno prihvatile i trude se nama početnicima maksimalno olakšati posao. Kako je sve više djevojaka među arbitrima, i nogometaši nas polako prihvaćaju. Istina, još uvijek su opušteniji kad im sudi muška sudačka trojka. Do sada nikada nisam imala nikakvih problema, niti neugodnosti s nogometašima. Voljela bih napredovati i u što kraćem roku dostignuti više rangove natjecanja, a nadam se da ću se u najskorije vrijeme okušati i u ulozi glavnog suca. Planiram se maksimalno posvetiti suđenju i češće se pojavljivati na terenu«, kaže Periškićeva.

Profesionalni planovi

Iako je po dosadašnjem stupnju obrazovanja medicinar, u svim njezinim planovima je suđenje i sportsko novinarstvo. 
»To je profesija kojom se želim baviti u budućnosti. Želja mi je da budem sportski novinar. Još na početku srednje škole sam znala čime se želim baviti i vidjela sam da medicina nije moj izbor, ali novinarstvo je ostvarenje mog sna. Od malih nogu s ocem pratim nogomet. Uvijek me je vodio na utakmice i uz njega sam dosta toga naučila. Zavoljela sam taj sport i vremenom se pojavila želja da o sportu pišem i da mi to jednoga dana bude i osnovno zanimanje. Međutim, da bih bila kvalitetan novinar koji može adekvatno prokomentirati svaku situaciju na terenu, znala sam da moram taj teren i osjetiti pod nogama, moram znati apsolutno sva pravila sporta o kojem pišem i imati iskustva izravno s terena. Veliku ulogu u cijeloj ovoj priči ima i moj otac, koji me i danas usmjerava i savjetuje glede svakog narednog koraka u arbitraži. Nakon završetka fakulteta voljela bih ostvariti uspješnu novinarsku karijeru, a usporedo odsuditi što veći broj utakmica i pored novinarske ostvariti što bolje rezultate u sudačkoj karijeri. Naravno, sad sam u periodu kada treba puno raditi na sebi, kako bih uspjela želje i planove i realizirati«, završava priču Periškićeva.
Ivan Andrašić

Gosti

Tri velika kluba, i još domaćini, protiv gostujuća tri mala kluba. Dinamo, Hajduk i Rijeka, perjanice hrvatskog klupskog nogometa s velikim iskustvom igranja na međunatrodnoj sceni kontra Šibenika, Lokomotive i Gorice. Očekivane lagane pobjede i unaprijed uknjiženi prvenstveni bodovi. Ali...
Prvo je Dinamo posrnuo protiv novog dalmatinskog prvoligaša (1:2) i borbu za vrh prvenstvene tablice, nakon minimalne pobjede Osijeka protiv Istre (1:0), ponovno učinio posve neizvjesnom. Potom je posrnuli Hajduk poražen od, u tom trenutku posljednjeplasirane Lokomotive (0:1), propuštajući priliku da uhvati kakav-takav priključak s odbjeglim momčadima iz gornjeg doma. Konačno, Riječani su kiksirali protiv uvijek neugodne Gorice (0:2) i potvrdili kako u 1. HNL domaći teren bez podrške navijača i nije neka prednost. Neočekivani rezultati i neizvjesni dueli najljepša su odlika dobrog nacionalnog prvenstva, jer pridonose atraktivnosti nogometa i razvijanju kvalitetne konkurencije. Pogled na tablicu otkriva kako su u borbi za prvo mjesto jedini pravi rivali Dinamo i Osijek, dok će se za preostalo europsko mjesto boriti, najvjerojatnije, Gorica i Rijeka. Tužno izgleda Hajduk na šestoj poziciji sa zbilja skromnih 20 bodova, samo 7 više od posljednjeplasirane Istre. No, to je realnost i posljedice pog-rješne klupske politike dovođenja brojnih stranih nogometaša koji svojom kvalitetom objektivno niti ne zavrjeđuju nositi bijeli dres.
S druge strane, borba za ostanak će u ovoj 2020.-21. prvenstvenoj sezoni biti neizvjesna do samoga kraja. Peti Slaven i šesti Hajduk još uvijek nisu posve sigurni, Šibenik je pobjedom protiv Dinama uhvatio daha, baš kao i Lokomotiva s neplaniranim bodovima iz Splita. Opet, trenutačno posljednja Istra ima i dva susreta manje, pa su moguće i nove rošade u poretku.
Pomalo zabrinjava loša forma Dinama, jer za nekoliko tjedana slijede euro dueli protiv Krasnodara u Ligi Europe i borba za nastavak života na međunarodnoj sceni. Ali, ima još vremena i nekoliko susreta u sve kvalitetnijoj domaćoj ligi.
D. P.