Arhiv tekstova

Regija je naša kuća

Srbja i Hrvatska godišnje ostvare robnu razmjenu od oko milijardu eura. Brojne hrvatske tvrtke vlasnice su poduzeća u Srbiji, a sve više tvrtki iz Srbije uspješno investira u hrvatsko gospodarstvo. Gospodarska suradnja nije prekidana ni kada su politički odnosi dvije zemlje bili zategnuti, ni kada je svijet zatvorila pandemija koronavirusa. Gospodarstvenici su pomogli i kada je trebalo uputiti pomoć području postradalom u potresima. Ove teme otvorili smo u razgovoru s predsjednikom Privredne komore Srbije Markom Čadežom.
Privredna komora Srbije uputila je nakon potresa u Hrvatskoj pomoć od 50.000 eura. Rekli ste nakon toga da to nije pitanje nacionalnosti već solidarnosti. Može li ta rečenica biti i odgovor na pitanje što Vas je potaknulo na ovakvu gestu?
To je bio odgovor svima, s obje strane granice, koji su tih dana sebi dali za pravo dijeliti ljude u nevolji, koji su ostali bez krova nad glavom, kojima je pomoć prijeko potrebna, po vjeri, naciji, gradu, naselju u kome žive... Pomoć je upućena i vjerujem da je otišla tamo gdje je najpotrebnija. Gospodarska komora i srpski gospodastvenici su mnogo puta do sada pokazali solidarnost međusobno, kao i s građanima svoje i zemalja u okruženju. Kao što smo nekada pomagali poplavljenima u Obrenovcu, a nedavno poplavljenima i zavijanima na jugu Srbije, prije nekoliko godina Albaniji pogođenoj potresom, tako smo sada pomogli i stanovništvu Hrvatske poslije katastrofe koja ih je zadesila. Uostalom, za sve nas koji živimo na ovim prostorima, regija je naša kuća. Ovdje radimo, zarađujemo, zapošljavamo radnike, živimo i uvijek ćemo pomagati jedni drugima i biti tu kada je potrebno. Naši ljudi, naša poduzeća, naše kulture povezane su više nego možemo pretpostaviti i to nas dodatno potiče da surađujemo u dobru i pomažemo se kada je najteže. Ako me pitate za osobni odnos, odrastao sam u multikonfesionalnoj obitelji i dobro se sjećam riječi moje bake koja je podsjećala na biblijski zapis »Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je u drugih«. Jer Bog, govorila je, vraća nazad ono što kroz naše prste prođe. Ako držimo stisnute šake, u njih ništa ne može ni ući.
Pozvali ste i kompanije da se uključe. Jesu li se odazvale Vašem pozivu i što je ono što se sada prikuplja kao pomoć postradalom području?
U akciji pomoći potresom pogođenom stanovništvu Hrvatske uspjeli smo ujediniti snage države koja je prva donijela odluku o milijun eura pomoći, efikasne gradske administracije Beograda, Privredne komore Srbije, privatnog i civilnog sektora. Od institucija Hrvatske, Mitropolije zagrebačko-ljubljanske i Srpskog nacionalnog vijeća dobijali smo dragocjene informacije s terena o najurgentnijim potrebama stanovništva na području stradalom od potresa. Srpske kompanije su brzo reagirale i odazvale se našem pozivu i u skladu sa svojim mogućnostima, pomogle u novcu, nabavom mobilnih kuća za privremeni smještaj, nabavom obuće, odjeće hrane... Ta akcija nije završena, stanovništvu Petrinje, Gline i okolnih mjesta pomoć je i dalje potrebna i naš poziv gospodarstvenicima i građanima da iskažu solidarnost svima koji su pogođeni nepogodama, i ovdje i tamo, i dalje je otvoren. Istovremeno naše članice – građevinske i prerađivačke tvrtke spremne su čim se steknu uvjeti pomoći u obnovi i izgradnji kuća koje su oštećene i porušene u potresu. 
Gospodarstva i obični građani često su korak ispred politike, pa tamo gdje politički odnosi i nisu uvijek najidealniji, obični ljudi i gospodarstvenici uspješno surađuju. Može li se to reći i za gospodarstva Hrvatske i Srbije? 
Ekonomija je i u odnosima naše dvije zemlje, kao i u cijeloj regiji, u godinama za nama išla ispred politike. Gospodarstvenici su uspijevali razmjenjivati informacije, robu i kapital i onda kada su se na političkom planu razmjenjivale samo najoštrije poruke. Gospodarstvenicima je u interesu surađivati, jer, kako reče jedan zagrebački novinar koga često citiram: »To što vam traže da poduzeće preregistrirate u poduzeće ili obratno, nebitno je, sve dok su, tu, gdje to morate učiniti, uvjeti za poslovanje bolji i profit veći«. Naravno, rješavanje otvorenih političkih pitanja, konstruktivni međudržavni dijalog uvijek je donosio veću političku stabilnost i pružao veću sigurnost, relaksirao uvjete za biznis i bio dobra poruka našim gospodarstvenicima. Kao što su neke neodmjerene izjave, povišena retorika, zaoštravanje odnosa na političkom planu znali itekako usporiti ili zaustaviti neke procese koji ovise od vlada i državnih institucija, a koji su važni gospodarstvenicima. Od ključnog značaja za sva gospodarstva na ovim prostorima jest da naše vlade što prije otklone međusobne barijere, da našim tvrtkama olakšamo poslovanje. Mnogo puta sam do sada podsjećao da ni najbolјe ceste, ni najbrže pruge neće mnogo pomoći gospodarstvenicima ako ne ubrzamo protok robe na graničnim prijelazima, ako ne skratimo vrijeme čekanja i ne usuglasimo rad inspekcijskih i drugih graničnih službi, ako i na glavnim graničnim prijelazima između zapadnobalkanskih ekonomija i susjednih zemalja – članica EU, ne uspostavimo zelene trake, što je i Bruxelles podržao. Tijekom pandemije u praksi smo dokazali da je to moguće. Uspostavili smo zelene koridore na zapadnom Balkanu koji su omogućili da roba čiji je transport prioritetan kroz regiju putuje brže nego ikada. Istovremeno, na prijelazu Batrovci – Bajakovo šleperi nam evo i u posljednja dva tjedna za ulazak u EU čekaju u kilometarskim kolonama, u prosjeku tri sata, a nekim danima i po osam do deset sati. Ni krivi ni dužni gospodarstvenici, među kojima su i hrvatske tvrtke koje ovdje posluju, zbog toga plaćaju dodatne autodane svojim prijevoznicima i penale partnerima u Hrvatskoj, Sloveniji, bilo gdje u EU. To nanosi ogromnu štetu gospodarstvu s obje strane granice, povećava troškove i proizvođačima i špediterima i krajnjim kupcima, i robu čini nekonkurentnom. Za prevladavanje takvih problema nije nam potreban novac već dobra volјa, dogovor i bolјa organiziranost.
Koliko su hrvatske kompanije prisutne u Srbiji i koliko kroz zapošljavanje radnika, kupovinu sirovina, plaćanje poreza, doprinosa ostavljaju novca u Srbiji?
U Agenciji za privredne registre registrirano je 1.039 kompanija u većinskom vlasništvu hrvatskih tvrtki i građana. Više od trećine tih tvrtki ima ozbiljne poslovne operacije u Srbiji. Procjene su da su hrvatske kompanije do sada u Srbiji, inicijalno i kroz poslovanje, investirale više od 800, gotovo 900 milijuna eura. Hrvatska poduzeća sudjelovala su u privatizaciji srpskih kompanija, preuzimale postojeće firme i investirale u nove tvornice i pogone, ovdje proizvode i odavde izvoze proizvode od kojih su mnogi regionalni brendovi i značajno su pridonijele povećanju srpskog izvoza u Hrvatsku i na međunarodno tržište. Kao i strani investitori iz drugih zemalja, državi ovdje plaćaju porez, angažiraju lokalne tvrtke za dobavljače i partnere i prema službenim podatcima Centralnog registra obveznog socijalnog osiguranja, zapošljavaju gotovo 10.000 radnika. 
Kada bismo razdvajali po granama, gdje Srbija i Hrvatska najviše sarađuju?
Ako govorimo o trgovini, dominiraju metalska industrija s osnovnim metalima i metalnim proizvodima, strojarska u seg-mentu motorna vozila i prikolice, polјoprivredno-prehrambeni sektor (industrijski prehrambeni proizvodi i pića) i kemijsko-farmaceutska industrija s prevladavajućom razmjenom kemikalija i kemijskih proizvoda. Kada je o hrvatskim investicijama riječ, najviše ih je u poljoprivredi i industriju hrane i pića, ali su prisutne i u drugim sektorima proizvodnje i usluga. Najveće pojedinačne hrvatske investicije, osim u industriju hrane, ušle su i građevinsku, farmaceutsku, automobilsku, odnosno industriju auto dijelova, strojeva i opreme, transport i logistiku... Za sada malobrojniji srpski investitori u Hrvatskoj uložili su najviše u turizam i poljoprivredu. 
Ima li prostora da se suradnja poboljša i u kojim područjima?
Prostora za unaprjeđenje gospodarske suradnje ima u gotovo svim područjima – u onima kojima sada najviše surađujemo, ali i u onima koje smo do sada samo »zagrebali«. Mada će nam trebati dosta vremena i truda da povećamo svoje kapacitete i međusobnu trgovinu kako bismo jednog dana dostigli pet milijardi dolara, koliko je iznosila razmjena dvije republike u nekada zajedničkoj državi. Daljnji rast i sada je realno moguć u lancu agrobiznisa, posebno prehrambenoj industriji, energetici, metaloprerađivačkoj industriji, građevinarstvu, ali i u prometu, turizmu, informacijskim tehnologijama, zaštiti okoliša… Analize PKS, na temelju aktualnog hrvatskog uvoza i potreba hrvatskog tržišta i s druge strane proizvodnog i izvoznog potencijala srpskog gospodarstva, ukazuju da, uz tradicionalne sektore u razmjeni, perspektive za unaprjeđenje trgovinske i privredne suradnje imaju i tekstilna industrija, gumarska, industrija plastike, namještaja, strojarska i elektro, industrija papira, mlijeka i mliječnih proizvoda. Značajan ekonomski potencijal leži u unaprjeđenju prekogranične suradnje općina s obje strane. Ovo područje je zbog svog strateškog položaja pogodno za razvoj industrije i može pridonijeti povećanju izvoza proizvoda na tržištu EU. Međutim, suštinsko pitanje malih nacionalnih ekonomija na prostoru bivše Jugoslavije, bilo da su u Europskoj uniji, kao Hrvatska i Slovenija, ili u CEFTA, kao Srbija i ostale zemlje, nije kako jedni drugima prodati što više, niti natjecanje tko će drugom prodati par desetaka milijuna eura više nego razvijanje viših oblika suradnje, bolje povezivanje, udruživanje kompanija, zajedničke investicije, proizvodnja i zajednički nastup na trećim tržištima i ozbiljno ojačanje izvoznog učinka svake zemlje pojedinačno i regije kao cjeline. 
Koliko su srpska poduzeća zainteresirana za investiranje u Hrvatskoj? 
Srbija danas ima tvrtke sposobne da investiraju i van granica svoje zemlje, koje su pouzdani partneri i velikim međunarodnim korporacijama i čiji proizvodi ispunjavaju standarde najzahtjevnijih svjetskih tržišta. Neke od njih su najjači regionalni igrači u svom poslu. Ekonomski interes naših firmi je širenje na tržište regije, da svoj kapital ulažu i u Hrvatskoj, kao što hrvatske kompanije investiraju ovdje, da iskustvo hrvatskih kompanija koje u Srbiji uspješno posluju potaknu nova ulaganja u srpsko gospodarstvo, ali i da se Hrvatska kao investicijska destinacija više otvori i za srpske firme i njihove investicije, da se izgrade odnosi povjerenja i stvore uvjeti za korektnu tržišnu utakmicu. Do skoro, iz neekonomskih i ekonomskih razloga, srpskih investicija gotovo da nije bilo u Hrvatskoj. Posljednjih godina počinju ulaziti na hrvatsko tržište, investiraju, dobijaju poslove na tenderima... Možda ne brzinom kojom gospodarstvenici žele, ali situacija se lagano mijenja. Naša je želja da sve duža bude lista investitora kao što su Petar Matijević, koji ima velike zemljišne posjede u Hrvatskoj i MK grupa Miodraga Kostića, koja je u projekte, hotelski biznis i nekretnine u Hrvatskoj do sada, prema kompanijskim podacima, uložila oko 120 milijuna eura. Njima se pridružila i firma Aleksandar gradnja iz Novog Sada koja u Savudriji, usred pandemije, svojim kapitalom sudjeluje u izgradnji istarskog rizorta, vrijednog ukupno 80 milijuna eura. Interes za investicije u hrvatski turizam i agrar iskazala je i kompanija Delta Holding. Kapastar grupa srpskog gospodarstvenika Nebojše Šaranovića postala je vlasnik, istina manjinskog, paketa akcija Kraša.
Koliko su Srbija i Hrvatska značajni trgovinski partneri i koji opseg robne razmjene Srbija i Hrvatska ostvare godišnje? 
Naša ukupna razmjena, već nekoliko godina, počevši od 2017., veća je od milijardu eura. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, proizvođači iz Srbije su na hrvatsko tržište u 2019., godini prije pandemije, plasirali proizvode vrijedne 568 milijuna eura, a hrvatski proizvođači u Srbiji 518,5 milijuna eura. Naša trgovina je prilično uravnotežena, prema evidenciji srpske statistike, na početku prošlog desetljeća suficit je bio na strani Hrvatske, a sada ga knjiži srpsko gospodarstvo. Međutim, od toga na čijoj je strani nekoliko desetaka milijuna deficita ili suficita, tim prije što su nam statističke metodologije neusuglašene, bitnije je što iz godine u godinu sve više kompanija međusobno trguje i što je sve više proizvoda koje razmjenjujemo. S Hrvatskom je iz Srbije 2015. godine poslovalo – izvozilo i uvozilo, oko 4.200 tvrtki i poduzetnika, prošle i pretporošle oko 4.900. Prošle godine je više od 3.200 pojedinačnih proizvoda iz Srbije našlo kupce u Hrvatskoj, a neki od njih su prvi put izašli na to tržište. Sada je važno da podržimo naše gospodarstvenike i stvorimo uvjete za dalje uvećavanje razmjene koja je nekoliko godina na otprilike istoj razini, mada je zajednička procjena da su potencijali mnogo veći. Povratak predstavnika Hrvatske gospodarske komore u Beograd i Privredne komore Srbije u Zagreb omogućio nam je zajedničku još snažniju potporu hrvatskim kompanijama koje već posluju u Srbiji i onima koje namjeravaju proširiti poslovanje na naše tržište, ali i srpskim investitorima i izvoznicima da ojačaju prisustvo na tržištu Hrvatske. 
Je li ta razina održana i prošle godine, usprkos pandemiji?
Iako smo u proljetnim mjesecima imali veći pad međusobne trgovine – 8,4 posto zbog zatvorenih granica i otežanog transporta, iako je smanjena tražnja i na domaćim i na inozemnim tržištima, zaključno sa studenim, za koji postoje posljednji objavljeni podatci, ukupna razmjena s Hrvatskom bila je 973 milijuna eura, samo 3,3 posto manja nego u istom razdoblju 2019. godine. Izvjesno je i 2020., godina pandemije, završena s milijardom međusobne razmjene. Izvoz iz Srbije u Hrvatsku za 11 mjeseci protekle godine bio je na nivou iz prethodne, preciznije samo 0,1 posto niži nego u istom razdoblju 2019. 
Prošla godina bila je u znaku covida-19. Obilježila je korona naše osobne živote, ali je itekako utjecala na globalnu privredu. Kako se tu snašla Srbija?
Srpsko gospodarstvo snašlo se bolje nego što je itko mogao pretpostaviti. Uspjelo je prilagoditi se i preživjeti bez velikih posljedica s kojima se danas suočavaju mnogo razvijenija gospodarstva. Uspjeli smo sačuvati i ljude i kompanije, kičmu gospodarstva – osnovu za očekivani rast u ovoj godini od pet-šest posto. Sačuvali smo i ekonomsku bazu i makroekonomsku stabilnost, održali i kurs i cijene i redovitu opskrbu stanovništva. Potvrđen je i kreditni rejting i nezaposlenost zadržana ispod deset posto. Procijenjeni pad bruto domaćeg proizvoda je među najnižim – 1,1 posto, industrijska proizvodnja je bila na nivou prošlogodišnje, čak i nešto veća, izvoz samo 4,4 posto manji nego za 11 mjeseci 2019., usprkos 20-postotnom padu u ožujku i travnju. I što je za oporavak i budući rast možda najbitnije – investicije, ni domaće ni strane, nisu stale. Direktna strana ulaganja u Srbiji, prošle godine su, prema preliminarnim podatcima, iznosila oko 2,9 milijardi eura. Usprkos krizi, investirao je i domaći privatni sektor, a veliki srpski poslovni sustav – regionalni igrači imaju ozbiljne investicijske planove za ovu godinu.
Vlada Srbije usvojila je više mjera za pomoć gospodarstvu. Jesu li one bile dovoljne, dobro ciljane i u pravo vrijeme? 
Uvjeren sam da je ključ našeg gospodarskog uspjeha u 2020. bio upravo u brzom, blagovremenom, odgovarajućem i, prema potrebama privrede, dobro odmjerenom odgovoru na krizu. Zajedničkom odgovoru države, koja je privredu podržala sa 6 milijardi eura, što je više od 12 posto BDP-a, Privredne komore Srbije i gospodarstvenika koji su uspjeli proizvoditi i izvoziti i kada je to izgledalo nemoguće i neočekivanom brzinom se podignu poslije prvog udara. Mjere koje su poduzimane bile su dobro ciljane – na očuvanje radnih mjesta i održanje likvidnosti, u početku linearne, ali namijenjene prije svega mikro, malim i srednjim poduzećima i poduzetnicima, a potom i sektorske za najugroženije segmente gospodarstva. Jesu li bile dovoljne? Da, u vrijeme kada su pojedinačni paketi donijeti. Vlada i mi, kao poslovna organizacija, u stalnoj smo komunikaciji s tvrtkama članicama, sve vrijeme pratili stanje na terenu i kako bismo reagirali novim mjerama kada se za to ukazivala potreba, kao što se to dogodilo i prije nekoliko dana novim paketom potpore gospodarstvu vrijednim oko 2,5 milijardi eura. 
Jedan od vaših poteza bio je stvaranje jedinstvene komore, u odnosu na regionalni komorski sustav koji je do tada postojao. Dojam je da su nekadašnje regionalne komore svedene na obične urede. Zašto je to bilo nužno uraditi? 
Prije svega, komora postoji zbog gospodarstva, a jedinstveni komorski sustav gospodarstvu je donio niz koristi. Od toga da plaćaju jednu umjesto dvije ili tri članarine, preko toga da štede i novac i vrijeme, jer većinu komorskih usluga sada mogu dobiti u najbližoj regionalnoj komori ili online, do toga da im je danas na raspolaganju mnogo šira lepeza usluga i uživanje mnogo jače potpore i svim segmentima komorskih aktivnosti od zastupanja inicijativa gospodarstva, preko internacionalizacije do edukacije i digitalne transformacije. Istodobno, regionalne komore ne samo da nisu svedene na urede već su dobile na značaju i kao dio jedinstvenog komorskog sustava ojačale svoju sposobnost za potporu gospodarstvu. Koja regionalna komora bi sama mogla razvijati analitičke kapacitete, osigurati bazu podataka iz svih relevantnih domaćih i stranih izvora kakvu ima Privredna komora Srbije kao sustav? Koja bi samostalno mogla svojim članicama ponuditi 200-300 različitih edukacija godišnje? Ili da gospodarstvenike odvede na 20 svjetskih sajmova i omogući im na stotine susreta s partnerima u inozemstvu? To jedino možemo zajedno i ponosni smo na ono što tako ojačanih kapaciteta i udruženih resursa možemo pružiti gospodarstvu, koje to i prepoznaje.