Arhiv tekstova

Ogrjev, obrok i lijepa riječ za toplinu u duši

Nakon priče o Prihvatilištu za beskućnike, koje je privremeno zatvoreno baš na dan kada je u našem tjedniku izašao tekst o njemu, i to zbog činjenice što se zaredalo nekoliko dana s nešto višim temperaturama iznad nule (što po mišljenju nekih predstavlja »pogodne uvjete« za spavanje pod nebeskom kapom ili u napuštenoj hladnoj kući), željeli smo saznati na koji način pojedine organizacije i ustanove u Subotici brinu o našim starijim sugrađanima koji su u teškoj materijalnoj situaciji i kojima je potrebna pomoć. Među njima, brojne takve aktivnosti i usluge usmjerene na brigu o ugroženima imaju subotički Crveni križ, Caritas i Gradska udruga umirovljenika. 

»Bilo tko nam se obrati za pomoć, tu smo«

Jedan od programa Crvenog križa Subotica je i program »Briga o starima«, koji se uglavnom realizira u suradnji sa subotičkim ustanovama koje su inače zadužene za brigu o starim ljudima – Centrom za socijalni rad, Gradskom udrugom umirovljenika i Gerontološkim centrom. Stručni suradnik u ovoj organizaciji Zoran Molnar ističe kako su tu za bilo koga tko im se obrati za pomoć.
»Pomažemo koliko možemo, što interventnim paketima hrane, što opskrbom polovnom garderobom i obućom doniranom od naših sugrađana, koja je svakodnevno izložena kod nas u dvorištu. Ako netko nije u mogućnosti doći osobno, garderobu distribuiramo u mjesne zajednice, a ponekad i na određenu adresu. Kada su prošle godine, zbog pandemije, naši stari sugrađani bili prinuđeni ostati u domovima, imali smo oko 1.500 intervencija gdje smo im odnosili hranu i ostale neophodne potrepštine. Potom, svakog mjeseca, u okviru naše tradicionalne akcije ‘Selu u pohode’, u suradnji s mjesnim zajednicama, osiguravamo po tri paketa hrane i higijene za najstarije sugrađane koji su u težoj materijalnoj situaciji. Tu je i program Narodne kuhinje koji se provodi u suradnji s Centrom za socijalni rad, a među tih 1.200 korisnika ima i starih za koje smo prethodnih godina putem donatora osigurali i određenu količinu ogrjeva. Često se događa da nam se javljaju ljudi da su im susjedi u problemu i tada s njima stupimo u kontakt, odnesemo im interventni paket hrane i usmjerimo ih na moguće solucije njihovih problema. Trudimo se i naše najstarije sugrađane koji su manje pokretni opskrbiti na određeni period ortopedskim pomagalima (kolica, hodalice, štake), bolničkim krevetima, posteljinom, dekama itd. Znači, pomažemo i onima koji nam se osobno obrate«, navodi Molnar. 
Kako dodaje, u Crvenom križu ne vode evidenciju o broju takvih korisnika, već liste dobiju od Centra za socijalni rad, a pomažu i kada im se obrate iz Gerontološkog centra i Gradske udruge umirovljenika. 

Nekad je dovoljna samo pažnja

Brojne usluge potrebitima pruža i subotički Caritas, a za to je u posljednjih više od 20 godina zadužena volonterka ove organizacije, reumatologinja i fizijatrica dr. Tünde Börcsök-Cservenák. Trenutačno radi u kućnoj njezi gdje obavlja trijažu, tj. nakon što im se jave pacijenti, odlazi na teren i odlučuje kome mogu biti ponuđene besplatne usluge medicinske sestre i kućne pomoćnice, zaposlenih u Caritasu. 
»Poslovi koje obavljaju naše medicinske sestre, jednom do dva puta tjedno, je kupanje starijih pacijenata, pranje kose, pedikir, manikir, masiranje, tretiranje blažih rana. Ovu pomoć pružamo samo slabo pokretnim osobama, tj. onima koji ne mogu izaći iz kuće. Stalno ležeće pacijente primamo samo pod uvjetom ako žive s nekim. Na ovaj način pomažemo umirovljenicima s minimalnom mirovinom, a oni s većom pripadaju Gerontološkom centru. Obveza kućne pomoćnice je čišćenje stana, a budući da idu jednom tjedno, najčešće pospreme sobu u kojoj se nalazi korisnik (pranje prozora, usisavanje), plate im račune, odlaze u kupovinu. Obilazimo 104 korisnika u Subotici i većinom su to samci ili oni koji imaju djecu koja žive izvan grada ili u inozemstvu. Izvan grada idemo jednom tjedno na Palić ili do Aleksandrova«, pojašnjava dr. Börcsök-Cservenák. 
Osim pružene konkretne pomoći, starijim osobama, kako dodaje, često mnogo znači samo da ih se obiđe i razgovara s njima.
»Jako im je važan taj kontakt, da vam mogu ispričati svoje probleme. Imaju zapisano kad ćemo im sljedeći put doći i to jedva čekaju, predragocjeni su im tih makar 10-ak minuta samo da ih saslušate, da im posvetite pažnju, ne morate ni sudjelovati u razgovoru. Važan im je zagrljaj, stisak ruke, da osjete da ih razumijete. Ne možete shvatiti koliko to mnogo znači starim osobama, posebice kada tjednima nitko od najbližih ne odlazi da ih obiđe.«
Uz navedene usluge medicinskih sestara i kućnih pomoćnica, zaposleni i volonteri Caritasa siromašnima pomažu i donacijama u vidu osnovnih životnih namirnica, garderobe, a po potrebi im pozajmljuju i razna medicinska pomagala – invalidska kolica, hodalice, rolatore, štake (potpazušne, podlaktne) i dr. Također, kako još dodaje dr. Börcsök-Cservenák, ako je stara osoba jako bolesna, a nitko ju ne obilazi, prijave ju u ambulantu, a bilo je i slučajeva da su za one bez bližnjih, riješili pokop. 

Pomoć i od Gradske udruge umirovljenika

Od oko 33 tisuće umirovljenika, koliko ih ima u Subotici, njih oko deset tisuća su članovi Gradske udruge umirovljenika, a za socijalno ugrožene, odnosno one čija su primanja manja od 15.113 dinara, među ostalim se organizira podjela besplatnih paketa s prehrambenim namirnicama. Za tu se pomoć, prema riječima predsjednika ove udruge Ratka Pižurice, posljednji put prijavilo 282-oje članova.
»Na temelju tih prijava smo im podijelili za to osiguran iznos od 683 tisuće, tako da su dobili paketiće u hrani i kemiji (10 kg hrane i 7 kg kemije) u vrijednosti od 2.422 dinara. Pravo na ovu pomoć inače imaju samo korisnici starosne i invalidske mirovine, ali su ih ove godine dobili i pojedini korisnici zemljoradničkih mirovina, što do sada nije bio slučaj. U ovo doba korone naše su aktivnosti bile usmjerene i na nabavu ogrjeva i hrane, što se sve plaćalo na četiri do osam mjesečnih rata. Također imamo skladište lijekova, pa i njih mogu dobiti naši ugroženi članovi kojima liječnici ispišu recept«, kaže Pižurica. 
Godišnja članarina u udruzi je od 180 do 1.000 dinara, ovisno o visini mirovine, ali ako je nekome problem platiti i onaj najmanji iznos, to se rješava skidanjem iznosa preko PIO-a i onda mjesečno izađe 10, 15 ili 20 dinara. 
»Na dnevnom nivou imamo suradnju s Lokalnom samoupravom Grada Subotice, Centrom za socijalni rad, Crvenim križem, Caritasom i trudimo se pomoći svima koji nam se jave. Imamo one koji su ograničeni u kretanju jer su slomili nogu, kuk, pa smo im dali u najam invalidska kolica. Više puta godišnje, u suradnji s Crvenim križem, dijelimo pakete socijalno ugroženim umirovljenicima«, navodi predsjednik Gradske udruge umirovljenika. 

»Da nije Caritasa, umro bih od gladi«

U želji da saznam što neke od navedenih pomoći znače onima kojima su najpotrebnije, ravnatelj subotičkog Caritasa Gábor Ric odveo me je do jednog njihovog dugogodišnjeg korisnika, 83-godišnjeg Sándora Varge, koji živi u Bečkoj ulici broj 83 na Kelebiji. 
»Jako puno mi znači pomoć od Caritasa, da je ne dobijem već bih umro od gladi kada bih se oslonio samo na pomoć Centra za socijalni rad. Što se tiče ogrjeva, višečlane obitelji od Centra dobiju toliko kubika koliko ima članova, a ja, budući da sam sam, dobijem jedan kubik. Možete zamisliti koliko brzo mi to nestane kada su jako hladni dani, a zbog starosti i zdravstvenog stanja nisam u mogućnosti osigurati sebi dodatni ogrjev. Bio sam zidar, ali budući da nisam imao dovoljno radnog staža, nisam stekao pravo na mirovinu pa tako sada dobijam socijalnu pomoć od deset tisuća mjesečno. Od toga mi oko pet tisuća ode na lijekove, struju, telefon, pa vas ja pitam – za što je to dovoljno? Ovako živim posljednjih osam godina, tj. otkako mi je preminula supruga, a tada me nitko nije informirao da mogu naslijediti njezinu mirovinu i dio vlasništva, tj. kuće koja je tu pored, a koju sam ja svojedobno dograđivao (napravio kupaonicu), uveo izolaciju i u kojoj smo živjeli 28 godina. Sada je u njoj suprugina kćer iz prvog braka sa svojom obitelji, a ja nemam svoju djecu. Budući da sam još prije napravio ovu kolibu, sad tu živim, gdje nemam ni kupaonicu. Moram još reći da mi je Caritas na usluzi i kada me treba odnijeti kod liječnika ili u ljekarnu«, ispričao nam je Varga.
Uz čika Sándora još ih je na stotine, pa i na tisuće u Subotici i okolici kojima je potrebna pomoć, a osim brojnih organizacija i mi sami možemo učiniti nešto za njih. Često ne trebamo ići daleko, možda samo koju kuću ili ulicu dalje od naše. 
I. Petrekanić Sič