Arhiv tekstova

Ima oporbe, nema oporbe

U jednoj kazališnoj predstavi osamdesetih godina prošlog vijeka, u kojoj je prikazan jedan obnovljeni antički tekst, jednom poznatom filozofu pripisana je misao: »država (tada grad) je kao plemeniti konj – sklona je ulijeniti se, pa je potrebno da se mamuza«, što znači da je potrebna izvjesna kritika postojeće vlasti. Čitajući originalni filozofski tekst, nigdje nisam našao ovu sentencu, pa sam zaključio da to su to autori igrokaza jednostavno ubacili u tekst u doba socrealizma i jedinog neprikosnovenog vladara države SFRJ. U današnje nesumnjivo koronakriznom periodu ovaj problem oporbe je itekako aktualan, jer ako oporba kritizira aktualnu vlast, onda zapravo ne želi sudjelovati u borbi protiv ove, u suštini nepoznate, pandemije. Ali, praktično im se isto piše: ako u ovoj gigantskoj borbi ne staje uz aktualnu vlast, ne želi dobro narodu. Ova moja »teza« bazira se na redovitom gledanju vijesti na državnoj televiziji susjedne Mađarske i gledanju istog sadržaja na »slobodnim privatnim medijima« u našoj republici. Naš Dvostruki Predsjednik često nije zadovoljan radom državne RTS, ali čini mi se da je ovo nezadovoljstvo više »reda radi«. Po kazivanju relevantnih političara spomenute države u sadašnjem trenutku su na maksimumu međuržavnih odnosa, što me i ne čudi. U susjedstvu neprikosnoveno djeluje, da ne kažem dugogodišnji predsjednik vodeće partije (Fidesz), a samim time i vlade. U parlamentu imaju dvotrećinsku većinu i mogu izglasati što god žele, oporba je malobrojna i razjedinjena. Kod nas je glavna ličnost predsjednik države, a predsjednica Vlade ga konzultira i sluša. U skupštini koalicija vladjućih partija ima apsolutnu većinu, bez oporbe, koja je u »poluilegali«. Biti oporba, ne znači da vladajućim idejama treba oponirati po svaku cijenu, jer se često ispadne glup.

Ima kapu, nema kapu

Državotvorne TV postaje već tjednima se naslađuju na račun kritike oporbe Dvostrukog Predesjednika. Naime, kao što je običaj, on je prisustvovao otvaranju, naravno »najdužeg« ski lifta, na Kopaoniku, kog nazivaju i »gondolom«. Budući da je ideju i izvođenje ove građevine realizirao oporbeni gradonačelnik, oporba je mogla kritizirati najvišeg rukovodioca, zamjerajući mu da »nije nosio kapu!«. Povodom ovoga, sjetio sam se jednog starog vica. Medvjed i vuk su sjedili i dosađivali se. Medvjed je upitao svoga druga: »Što da radimo?«. Vuk odgovori: »Ajde da istučemo klokana!«. »Kojim razlogom?« »Ako ima kapu – zato, ako nema kapu – zato«, reče vuk. Tako se i desilo, klokan nije imao kapu i dobio je velike batine. Prošlo je nekoliko dana, prijatelji su se ponovo dosađivali. Opet dilema koga tući iz zabave? Izbor je ponovo pao na klokana, a medvjed je tražio razlog. Vuk reče: »Pa ponovo zbog kape«. Medvjed veli: »To je dosadno, ajde da mu tražimo cigaretu«. Odu ponovo kod klokana, koji sav u zavojima upita: »Što želite?«. »Daj nam cigaretu!« Klokan kaže: »Želite s filterom ili bez filtera?«. »Daj nam vatre«, kaže medvjed. »Želite li sa šibicom ili upaljačem?«. Budući da nisu imali što još tražiti, vuk poviče: »Opet nema kapu!«. Tako klokan opet dobije batine. Nosio ti kapu ili ne, ako ništa drugo bar ćeš dobiti kritiku.

Ministarstvo za izbore

Oporba, kada nema bolje ideje, posuđuje ih od vladajućih stranaka. Valjda po uzoru na Vladu, koja ima Ministarstvo za brigu o selu, smislili su da se formira Ministarstvo za izbore. Po meni je ova ideja, usprkos tomu što se ne može praktično ostvariti, apsurdnija od ideje ministarstva za brigu o selu, koja je formirana zato što se lideru koalicijske »penzionerske partije« morala osigurati malo »masnija plata«, jer čovjek poslije ovog mandata vjerovatno ide u mirovinu, budući da je već odavno ispunio uvjet za umirovljenje. Što se apsurdnih ideja tiče, ni njemu ne manjkaju takve. U posljednjem razgovoru s novinarima iznio je misao da treba reformirati teritorijalno uređenje republike, jer postoje samo gradovi i općine, a selo kao najmanja teritorijalna jedinica ne postoji, te tako oni nemaju nikakvu moć odlučivanja o rasporedu novčanih sredstava da bi razvijali svoju sredinu; primjera radi: da obnove zgrade propalih seoskih domova (to će baš mnogo pomoći napretku sela!). Ministar je ovim iskazom dokazao da ne poznaje elementarno ustrojstvo funkcioniranja vlastite države. Zakon o lokalnoj samoupravi regulira mogućnost osnivanja mjesnih zajednica (MZ) u općini, i to za dio naseljenog mjesta; za jedno naseljeno mjesto (naš Grad ima 37 MZ). Mjesna zajednica ima svoju skupštinu koja se bira na izborima svake četiri godine, od članova skupštine izabere se izvršno tijelo s predsjednikom koji izvršava dogovorene poslove, o planovima za tekuću godinu odlučuje skupština MZ a sredstva traži od općine. Ova organizacija ima svog plaćenog tajnika (zaposlen u općini), koji izvršava administrativne poslove i prima prijedloge i primjedbe građana. Prosto je nevjerovatno da čovjek koji je ranije kao ministar bez portfelja bio zadužen za regionalni razvoj, ovakve elementarne postojeće zakone ne zna! Ne treba tu nikakav nov zakon, samo postojeće treba primjenjivati i u malim selima treba osnovati MZ. Drugo je pitanje da li za funkcioniranje takve organizacije ima dovoljan broj lokalnog stanovništva i postoji li volja za dobrovoljni rad.