Arhiv tekstova

Tužan kraj jedne impresivne ere

Visokim porazom od Danske (26:38), u posljednjem susretu skupine 2, Hrvatska muška rukometna reprezentacija propustila je pomalo neočekivanu priliku i ipak se plasirati u četvrtfinale Svjetskom prvenstva u Egiptu. Naime, nakon katastrofe protiv Argentine (19:23), u susretu kojim je mogla osigurati prolaz u završnicu natjecanja, sve je izgledalo posve izgubljeno. Jer gaučose je i remi protiv Katara vodio među osam najboljih svjetskih momčadi. Povrh svega, nakon tog šokantnog poraza, izbornik Lino Červar podnio je ostavku uživo pred televizijskim kamerama RTL-a. Dva dana kasnije, u ponedjeljak 25. siječnja, u svojevrsnoj predigri susreta između Hrvatske i prvoplasirane i već kvalificirane Danske, Katar je posve neočekivano svladao Argentinu (26:25) i posve otvorio vrata kaubojima. Trebalo je samo pobijediti rezultatski nezainteresirane Dance i uhvatiti pruženu ruku sreće.

Posljednji trenutak istine

Nažalost, večer istog tog ponedjeljka, nije imalo nikakvog dodira sa srećom. Ili nesrećom. Bila je to večer posljednjeg trenutka istine u tužnom kraju jedne impresivne rezultatske ere tijekom koje je, počevši od 2003. godine i naslova svjetskih prvaka u Portugalu, osvojeno puno trofeja i odličja na najvećim natjecanjima. Kiks na jednom od njih ne može umanjiti sve što je najtrofejniji izbornik u povijesti hrvatskog rukometa učinio za afirmaciju ovoga sporta i zbilja veliki respekt koji, unatoč ovom debaklu, Hrvatska reprezentacija i dalje uživa. Jer, sve je to sport i ponekad se događaju i teški trenuci. Egipat 2021. posve sigurno će zauvijek ostati visoko na toj ljestvici neuspjeha, ali nikada neće moći potamniti sjaj olimpijskog i svjetskog zlata, kao i brojnih srebrnih i brončanih kolajni izborenih u duelima protiv najjačih i najboljih svjetskih i europskih rivala. Kao što je rekao Goran Šprem, jedan od trojice velikana hrvatskog rukometa koji su iz RTL studija komentirali ovo SP, najlakše bi bilo sada izbornika i momčad iscipelariti i upirati prstom krivnje u njih. Ali ne treba to činiti. Bilo je puno pogrešaka i dogodio se rezultatski debakl, ali život ide dalje. Treba se konsolidirati, zbiti redove, izabrati novoga izbornika i pripremiti se za olimpijske kvalifikacije. Jer će one biti iznimno teške, kako zbog protivnika (Francuska, Portugal i Tunis), tako i zbog znatno poljuljane psihološke stabilnosti nakon velikog krahiranja na SP-u u Egiptu. Zato se što prije trebaju zaboraviti šokovi protiv Japana i Argentine, visoki poraz protiv Danske, kao finalne posljedice vidno narušenih odnosa u organizaciji igre koji su kauboje pratili tijekom cijeloga natjecanja. Pandemija koronavirusa uzela je mnogo ljudskih žrtava, pa je pomalo neozbiljno previše tragično gledati na ovu pojedinačnu »rezultatsku smrt«. Osobito, imajući u vidu u kojoj mjeri je ovo Svjetsko prvenstvo osakaćeno njenom neugodnom oštricom. Sport bez navijača nema onaj pravi ugođaj i naboj, a prazne tribine u dvorani koja može primiti 17.000 gledatelja ubijaju čar igre. U salvama kritika koje su i sigurno još dugo vremena će zasipati gubitnike u kockastim majicama, ipak treba uzeti i neke realne olakšavajuće okolnosti za momčad koju su svi unaprijed proglasili za jednog od favorita natjecanja. Hrvatska je na SP igrala bez nekoliko standarnih igrača (Cindrić, Stepančić...), ali i s umornim kapetanom Duvnjakom, koji su činili udarne igle u prošlogodišnjem osvajanju srebra na Europskom prvenstvu. Zbog pandemije covida-19 veći dio godine ligaški rukomet bio je stopiran, a završnica Lige prvaka igrala se u prosincu. Momčad nije imala odgovarajuće pripreme, mjere predostrožnosti i zaštite, psihoza stalnih kontrola i testiranja i konačno stomačna viroza koja je napala nekoliko igrača nakon odlaska iz Aleksandrije u Kairo. Naravno, netko će reći pa tako je bilo i za ostale reprezentacije. Istina, ali sve to se negativno odrazilo na kauboje, koji su potom kiksirali protiv samuraja i gaučosa, a na koncu i potopljeni od vikinga.

Budućnost

U nezaboravnoj sceni legendarnog filma Zameo ih vjetar, u trenutku najvećeg životnog razočaranja Scarlet kaže: »Neću plakati! Sutra je novi dan!«. Upravo tako. U ovim trenucima golemog razočaranja, zabilježenog najvećeg poraza na SP-ima i prvog neplasmana u završnicu natjecanja nakon EP-a 2002. godine, treba dići glavu i gordo pogledati prema budućnosti. Reprezentacija koja u svojim redovima ima nadolazeće zvijezde poput Martinovića, Jaganjca, Šarca, Kevića, ali i senatore kao što su Duvnjak, Cindrić, Stepančić, Čupić, uz zbilja širok potencijal rukometaša koji svojom kvalitetom itekako mogu izbrisati ovaj nesretni dojam iz Egipta. Oni to mogu i morat će, jer su olimpijske kvalifikacije pred vratima. A neodlazak na Olimpijadu u Tokiju bio bi mnogo veći debakl od kiksa na Svjetskom prvenstvu. Pa loš turnir se događao i drugim najboljim svjetskim reprezentacijama, poput primjerice Francuske ili Norveške. Prvo treba provesti temeljitu analizu i pronaći najbolju moguću osobu za mjesto izbornika. I stvari će, ponovno, sjesti na svoje mjesto. Pa nisu kauboji zaboravili igrati rukomet nego im na ovom Svjetskom prvenstvu jednostavno nije išlo...
Ima dana za megdana, kaže se u narodu. Ima! Stižu na olimpijskim kvalifikacijama u ožujku!
Jedna era je završila, vrijeme je za novu!
D. P.