Arhiv tekstova

Prva subotička ljekarna

Najveći grad sjevera Bačke i nekadašnji treći grad po veličini u Ugarskoj ima zbilja dugu i respektabilnu povijest apotekarstva započetu još, prema povjerenim izvorima, 1780. godine. Istina, pet godina prije (1775.) spominje se ime izvjesnog apotekara Lovre (Lauretniusa) Kurapatorinskog kome je Subotica dozvolila naseljavanje uz oslobađanje javnih obveza za period od šest godina, no nema daljnjih znanstveno-istraživačkih potvrda i zbog toga se vraćamo na povijesno značajnu 1780. I priču o prvoj subotičkoj ljekarni.

Povijest

Magistrat slobodnog kraljevskog grada Maria Theresiopolisa (od 1779.) na zasjedanju od 10. siječnja 1780. godine donosi odluku o davanju dozvole Ferenczu Xaver Czordi za otvaranje ljekarne. Gradski senatori, predvođeni Lukom Vojnićem, dodjeljuju mu besplatnu parcelu, uz oslobođenje plaćanja obveza prema gradu, kao i ekskluzivno pravo bavljenja prodajom ljekovitog bilja. Povijesni dokumenti bilježe kako je dotični Czorda u Suboticu stigao iz Slavonije (današnja Slavonska Požega), a logično rasuđivanje otkriva kako je razvijajuća i stanovništvom sve brojnija varoš (negdje oko 20.000 stanovnika) imala potrebu za stacioniranom ljekarnom. Izgradivši kuću u I. kvartu na broju 40 (postoji na sačuvanoj karti Subotice iz 1799. godine) u njoj je otvorio prvi registrirani gradski obrt za prodaju ljekovitog bilja i pripravaka od njih.

Razvijanje apotekarstva

Stjecanje ugleda, uz razvijanje veoma unosnog posla zaštićenog brojnim povlasticama, ali i ženidba s udovom Terezijom Rudics (rođ. Pocskai) i kumovanje suca Antuna Parčetića njihovoj najmlađoj kćeri Ivani (1796.) usmjerili su ljekarnika Ferencza Czordu prema političkim vodama njegovog daljnjeg gradskog angažmana. Ubrzo je (1802.) postao senator, a sedam godina kasnije i gradonačelnik (consul s činovničkom funkcijom skrbi o gradskom gospodarstvu). Ljekarnu je prodao na početku ozbiljnijeg političkog djelovanja, 27. veljače 1804. godine, a novi vlasnik i gradski ljekarnik postao je Mihael Arno. Privilegije i povlastice zaštićenog monopolističkog bavljenja apotekarstvom u Subotici nestale su 1813. godine odlukom članova Gradskog magistrata da se i konkurenciji dozvoli otvaranje ljekarna. Zanimljivo je primijetiti kako je jedan od gradskih otaca koji se zalagao za promjenu uvriježenog zaštićenog ljekarničkog statusa bio upravo Czorda, ali sada kao političar, a ne ljekarnik koji je dugo uživao taj monopolski privilegij.
Treći sljednik prve subotičke ljekarne bio je Emmerich Kleri, a nakon njegove smrti 1826. godine, posao je sljedećih sedamnaest godina nastavila njegova udova Alojzija, rođ. Steger. Razvijanjem znanosti i referentne stručne naobrazbe, u prvoj polovici 19. stoljeća obavljanje ljekarničke prakse mogla je obavljati jedino adekvatno obrazovana osoba, tzv. provizor. U ljekarni gđe Kleri – Steger, izmijenila su se tri provizora: Ivan Konstanz, János Enyedi (kasnije i njen suprug) i Ignac Hofbauer, koji je 1829. godine stekao stručni naslov majstora apotekarstva. Pet godina kasnije (1834.) oženio se njenom kćeri Magdalenom, a 1843. godine je od punice kupio ljekarnu i obiteljski vinograd za u ono vrijeme veliki iznos od 25.000 forinti. Razvijanjem grada i uvećanjem populacije koja ga je sve više naseljavala, stvara se potreba za otvaranjem i drugih ljekarni, ali u fair tržišnoj utakmici koja je garantirala jednake uvjete za rad svim budućim ljekarnicima.

Sjećanje

Priča o prvoj subotičkoj ljekarni je jedan literarno-novinski oblik sjećanja na vrsnog subotičkog kustosa povjesničara Mirka Grlicu (1956. – 2020.), autora monografije Galenovi sljedbenici – subotičke apoteke i apotekari kroz istoriju i stručnog konzultanta u nekoliko Priča o fotografiji.  
D. P.