Arhiv tekstova

Priroda u borbi protiv pandemije

Ušuškano među fruškogorskim proplancima, okruženo lipovim šumama i blagodatnim voćnjacima, nalazi se mjesto Stara Bingula, selo srijemskomitrovačke općine, s oko tek 100 stanovnika. No, iako ih je mali broj, mještani s ponosom kažu da su »Jugoslavija u malom«, budući da u selu živi čak osam nacija. Kako navode, žive složno i bez problema, a tako je bilo i u ratnim devedesetim godinama. Posjetila sam ovo mjesto tragom informacije da je u njemu čak i u posljednjem, najjačem naletu koronavirusa, oboljelo tek nekoliko stanovnika. Interesiralo me je kako su se stanovnici uspjeli sačuvati od ovog opakog virusa. Je li razlog prirodno okruženje, zdrav način života ili pak veća odgovornost i samodisciplina stanovnika? Osim dobijenih odgovora na ova pitanja, saznala sam i dosta zanimljivih informacija o njenim vrijednim mještanima.

Optimizam 

Naziv naselja je mađarskog porijekla, a potječe iz srednjeg vijeka. U mađarskim dokumentima Bingula je zabilježena 1455. godine i pripadala je vlastelinskoj obitelji Morović. Poslije potpisivanja Karlovačkog mira 1699. godine, stanovništvo Stare Bingule je preseljeno na zemljište Nove Bingule, a naselje je pripalo iločkom vlastelinstvu. Prema popisu stanovništva iz 1733. godine zabilježeno je 45 žitelja, 1736. godine 65, početkom XIX. stoljeća 157 domova i 844 stanovnika. Nažalost, danas ih je ostalo tek oko 100, uglavnom starijih ljudi. Na samom ulasku u selo nalazi se osnovna škola koju pohađaju samo tri učenika i jedno dijete predškolskog uzrasta. Usprkos tome što u selu nema vodovoda niti trgovine gdje bi mogli kupiti osnovne životne namirnice, naišla sam na dobrodušne ljude širokog osmijeha, pune optimizma, što je u današnje vrijeme rijetkost. Kažu da unatoč teškim uvjetima žive lijepo, zahvaljući pogodnom podneblju za voćarstvo kojim se bavi većina stanovništva. 
»Na ovom podneblju se najviše gaje breskve i kruške. Jedan dio voća ide za inozemno tržište, a drugi dio plasiramo na naše. Dio mještana se bavi i pčelarstvom. Okruženi smo obroncima Fruške gore i naše podneblje je pogodno za voćarstvo, ali i za razvoj turizma. Sve su to prirodni potencijali koje posjedujemo, a samim tim imamo optimalne uvjete za zdrav način života. Mislim da je takav način života i prirodno okruženje pridonijelo i u obrani od ovog opakog virusa. Do samo prije nekoliko dana nismo imali nijednog oboljelog. Za sada je oboljelo tek nekoliko stanovnika i oni se na svu sreću dobro osjećaju. To su uglavnom oni mještani koji svakodnevno putuju na posao u druga mjesta«, kaže predsjednik mjesne zajednice Željko Čarnić.
Ono što predstavlja problem stanovnicima ovog mjesta pos-ljednjih desetljeća jest to što su izvori vode u selu presušili. 
»Voda nam je neophodna za rad. Stanovnici su iskopali svoje bunare, međutim i tu postoji problem jer je vode sve manje. Razgovarao sam s čelnim ljudima iz gradske uprave i postoje obećanja da će taj problem u skorije vrijeme biti riješen. Mjesna zajednica nema svojih sredstava da taj posao završi. Drugi problem nam je što u selu nemamo trgovinu, pa smo prinuđeni ići u nabavu u susjedno mjesto Divoš. Iako smo udaljeni od glavne ceste, mogu reći da smo zadovoljni održavanjem putova, jer gradska uprava vodi računa o tome, pogotovo u zimskom periodu«, ističe predsjednik sela.
S ponosom na kraju razgovora kaže kako je u selu gdje je zastupljena višenacionalna zajednica i kako nikada nije bilo problema.
»Puno je nacionalno mješovitih brakova. Svi se lijepo slažemo, mještani su složni, rado pomažu jedni drugima i to je najveća vrijednost našeg mjesta. Na to smo najviše ponosni«, kaže on.

Zdrav život na selu

Na ulicama sela nismo zatekli niti jednog mještanina. U dvorištu jedne od kuća u neposrednoj blizini katoličke crkve našli smo mještanku Vesnu Poljaković od koje smo saznali da je većina muškaraca u ovo vrijeme u rezidbi u voćnjacima.
»Cijeli život živim u Staroj Binguli. Meni je ovdje lijepo i nemam namjeru otići odavde. Moja obitelj se bavi poljoprivredom i voćarstvom. U selu živimo zdravim načinom života. Nedostaje jedino trgovina u kojoj bismo mogli kupiti životne namirnice. Što se tiče oboljelih od korone, mogu reći da oni koji su ostali zdravi nisu imali kontakata s drugim ljudima, a i zdravije se živi na selu, nego u gradu«, kaže Vesna.
Mještanina Vladimira Melega također smo našli u njegovom dvorištu. On se 1976. godine preselio iz Novog Sada u Staru Bingulu. 
»Radio sam kao vozač u drvnom kombinatu u Srijemskoj Mitrovici. Na nagovor supruge kupio sam kuću i zemlju ovdje i ostao tu živjeti. Imam malu mirovinu i bavim se poljoprivredom da bih mogao dopuniti kućni budžet. Priroda je ovdje lijepa, zdravo se hranimo i živimo. To je razlog što nemamo veliki broj oboljelih«, kaže Vladimir, ističući da mu je jedino žao što u selu nema puno mladih, jer su mnogi napustili selo i otišli u veće gradove. 

Posao u prirodi, lijek za dušu

Susreli smo i obitelj Poljaković: Branka, Matiju, Miroslava i Dušana, koje smo zatekli u rezidbi voćnjaka.
»Već 20 godina se bavimo voćarstvom. Uzgajamo najviše breskve i jabuke i nešto malo kruške i kajsije. Ovo podneblje je idealno za uzgoj voća i nikada nam nije smrzlo. Proizvode odnosimo na kvantašku tržnicu u Novi Sad, a nekada voće odlažemo u hladnjaču i izvozimo na rusko tržište. Prethodnih godina nismo imali problema s izvozom. Koristimo poticaje države za voćare i imamo koristi od tog posla«, kaže Matija Poljaković, ističući da im je najveći problem radna snaga u vrijeme branja kada su prinuđeni dovoziti radnike iz drugih mjesta.
»Moramo se nečim baviti. Ne možemo se uspoređivati s Kuzminom ili s Čalmom, mjestima gdje se stanovnici bave uglavnom ratarstvom i proizvedu kukuruza 8 do 10 tona po hektaru. Ovdje je prioritet voćarstvo. Imamo vagon voća po jutru. Više je posla i veći je ulog, ali se posao isplati«, ističe Poljaković, dodajući da je vjerojatno i stalan posao u prirodi, budući da u voćnjaku ima posla tijekom cijele godine, glavni razlog za mali broj oboljelih od korone u tom mjestu.
U Staru Bingulu smo došli zbog korone i saznali smo mnogo više o ovom malom srijemskom pitomom selu i ljudima koji žive u njemu. Pored svih nedaća s kojima se susreću u svakodnevnom životu, naučili su nas da je za sreću i zdravlje potrebno tako malo, a da toga ponekad nismo svjesni.
S. D.