Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Liderstvo u grafičkoj industriji

Stota je godišnjica tiskare Rotografika koja ima sjedište u Subotici, najpoznatije tiskare u regiji.  Ova tiskara je tri puta mijenjala svoje ime, a kako je sve počelo? Tiskara je osnovana 13. studenoga 1920. godine, kao tiskara Direkcije državnih željeznica u narodu poznata kao »željeznička tiskara«.  To ime je nosila sve do 1969. godine, dok je namjenski bila vezana za potrebe Željeznice – tiskanja kartonskih karti za putovanje vlakom, kao i voznih redova. Nakon namjenske upotrebe za Željeznice, ova tiskara 1969. godine uvodi novi proizvodni program, a to su mehanografski obrasci za automatsku obradu podataka, za biro-opremu. 
Vezujući se za novi proizvodni program tiskara tada mijenja svoje ime u Birografiku. Osim mehanografskih proizvoda, Birografika tiska i knjige, udžbenike, prospekte i časopise, a ova tiskara s novim imenom, Rotografika, pojavljuje se 2002. godine, kada je na inicijativu društva Birografike a. d. u partnerstvu s tiskarom Radin d.o.o. Zagreb zaključen Ugovor o osnovama zajedničkog ulaganja, te je osnovana Rotografika s novim proizvodnim programom – kolornim roto tiskom. Bila je to prva instalirana kolorna rotacija u nekadašnjoj državnoj zajednici Srbije i Crne Gore. U travnju 2005. godine Radin d.o. o. preuzeo je uz naknadu udio Birografike a. d. i postao jedini vlasnik Rotografike.

Ulaganje u novu tehnologiju

»Pojavila se potreba na tržištu i za visokokolornim časopisima, novinama, tehnika i tehnologija u grafičkoj industriji je napredovala, uhvatili smo korak s tim i bili smo prvi u tadašnjoj državi koji smo uveli kolor roto tiskanje, a bilo je to prvo mješovito srpsko-hrvatsko ulaganje na ovim prostorima. Dakle, Rotografika je osnovana s novim proizvodnim programom – kolornim roto tiskom, a 2007. godine realiziran je investicijski plan kupovinom još suvremenije opreme – tridesetdvostranične kolorne rotacije, osmobojnog ofset tiskarskog stroja i opreme za povez knjiga u mekom i tvrdom uvezu«, kaže Antun Bašić, koji je svoj radni vijek proveo u toj tiskari.
»Došao sam u tiskaru Direkcije državnih željeznica 1965. godine, gdje sam počeo izučavati zanat ručnog slovoslagača. Taj posao s olovnim slovima radio sam do 1971. godine, kada sam dolaskom iz armije, kao mladi kadar poslan u Englesku na obuku rada na fotoslažućim strojevima. Onda je već počelo polako izbacivanje olova iz tiskarske proizvodnje, tako da sam u tiskari nastavio raditi posao mono-foto slagača, a završavajući Ekonomski fakultet prelazim u sektor komercijale. Bio sam referent prodaje, zatim komercijalni direktor, a posljednjih devet godina radnog staža bio sam generalni direktor tiskare«, kaže Bašić i naglašava kako se od osnutka tiskare 1920. uvijek vodila poslovna politika da se prati razvoj tehnologije i ulaže u novu tehnologiju. 
»Nije se pratila nova tehnologija u grafičkoj industriji samo u ovdašnjim državama kojima su se imena mijenjala tijekom desetljeća nego i u svijetu, i to je prevagnulo. Imali smo stručni kadar koji je stalno bio na sajmovima, primjerice, na sajmovima knjiga u Frankfurtu, Bolonji, Milanu, pa do sajma grafičke opreme u Birminghamu, stalno smo pratili razvoj tehnike u grafičkoj industriji. To je bio preduvjet da možemo pametno ulagati u proizovodnju i investirati u razvoj tiskare, što nam je osiguralo primat na ovom tržištu. Rotografika je lider na tiskarskom tržištu u Srbiji i najveća tiskara u današnje vrijeme. Najveća je po visokostručnim kadrovima i po kapacitetima proizvodnje, vodilo se uvijek računa o tome da se naši kadrovi školuju i da se formira rukovodeći kadar koji će nositi daljnji razvoj.«

Stari strojevi i pribor

Bašić kaže kako se od Gutenberga tiskalo olovnim slogom, a nove tehnologije u tom poslu su donijele, kako olakšanje za proizvodni proces tako i olakšanje za zdravlje ljudi koji se bave tim poslom.
»Olovo utječe na zdravlje uposlenih slovoslagača, tipo-strojara, težilo se da se olovo eliminira iz proizvodnje. Prelazi se na pripremu izrade na filmu, pa se putem filma fotografskim putem rade određene pripreme, slog, prijelom knjige, pa se to prenosi na ofset ploče, ravne pocinkovane ploče pa se one ubace u tiskarski stroj. U procesu tiskanja tako je izbjegnuto olovo i taj napredak je doveo do ofset tiska. Ručni slovoslagači su izbačeni iz procesa proizvodnje«, kaže Bašić i naglašava kako je u svezi roto tiska bitna uloga velikih tržnih korporacija. 
»Tako je postala potreba za reklamnim materijalom u velikim marketima, a takve reklame se tiskaju u milijunskim tiražama, a dijele se besplatno. To je sve krenulo negdje 90-ih godina prošlog stoljeća, s tim brošurama, propagandnim listićima, dakle prelazilo se na kolorni tisak i naša tiskara je pratila taj trend.« 
Stari strojevi i pribor u nekadašnjoj tiskari su restaurirani i izloženi u malom muzeju u prostorijama Birografike.
»Ideja o osnivanju tog muzeja grafičke opreme potekla je od sadašnjeg vlasnika tiskare, a svi mi koji smo radili na tim tiskarskim strojevima smo sentimentalno vezani za to vrijeme proizvodnje i rada na tim strojevima. Godinama su generacije ostvarivale egzistenciju pomoću tih strojeva. Pokazalo se da to nije samo marketinški, komercijalni potez, jer sadašnje generacije studenata Grafičkog fakulteta dolaze vidjeti kako se nekada radilo s drvenim, olovnim slovima, klišeima«, kaže Antun Bašić, koji je i urednik fotomonografije o 100 godina rada ove tiskare, koja će ovih dana biti objavljena i siguran sam da ćete se, čitajući i gledajući tu fotomonografiju, bolje upoznati s njenim radom od ovog skromnog novinarskog teksta.  
Zvonko Sarić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika