Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Dolaze sveci

Faljnis, čeljadi moja. Jeto nama svetaca. Meni je moja mater uvik divanila da kad dođu Svi sveti da je gotovo s velikim poslom. Više se ne radi na njivi, samo po avliji i oko salaša ono što se mora. Valjdar više nije taka moda, sad tek navale na poso. Vidim niki dan kopaju u šoru temelj i livaju beton. Ko bi se tog kadgod latio u studenom, jalte? Ma, niko. Sve nam se izopačilo, al nek livaju. Bar kogod štogod pravi novo, a to je znak da još nisu zamrli naši lipi šorovi. Barem ne svi. A i vrime iđe na ruku. Tako je kugod da je proliće, a ne jesen kasna. Neg, moram vam ispripovidat kako sam prošo. Ja na Svi sveti uvik iđem na groblje obać pokojnu rodbinu, sad i mamu i baću. Lipo pripravim biciglu kaki je red, pa lipo naprid i eto tako vam ja i sad uradio. Nasiko cvića u bašči, ima moja snaš Jela zdravo lipe zimske ružice i one kadgodašnje žute gusti cvatova a i ovi moderniji krizantina, i tako ja se spremam a nevolja me napopala. Jedva smo nacidili dvi bočice svete vode, nema je ni za lik. Doduše, već par puta sam gledo u crkvi u onaj kameni badeg al on uvik prazan. Pa šta je to, pitam se ja, jel župnik zaboravio posvetit jel šta li je? Al veli mi moj Joso da nije zaboravio već se sad ne smi posvetit zato što je korona. E, sad, jel je tako jel je Joso izgustiro ja vam neću kast al svete vode je velika nestašica. Kad sam se odbiciglovo jedva koji kako do Kerskog groblja jel od ovi limuzina doneti iz bilog svita i u skoro svakojoj po jedno čeljade, cigurno čovik tira jednu a žena drugu pa će se na groblju nać. Mislim se: ja sam za se. Ne mož čovik od nji više ni disat, a kamoli tirat biciglu po drumu. Zateko sam na groblju, sve lipo očišćeno, trava pokošena i pokupljena a dok sam obašo svo groblje skroz od dičijeg do pridnji kapija kod kapele svudan isto spremljeno. Svaka čast tim rabadžijama na vridnoći. Samo, čeljadi moja, i u Tavankutu, i u selu i u Gornjim, je sve više svita koji se sićam a više nisu med nama; sve je više pokojni poznati, ko Bog sam već fajin omatorio. Neg, da znate, pečen kesten je ovi Svi sveti bio fajin skup. Doduše, ni se ni tamo lako čađavit i žužat to rešeto po cio dan. Bilo je i šećeraroša, a i svića, svakakog cvića... samo da je novaca zadosta. Svi sveti su kadgod bili i poslidnje mirilo za sijanje žita. Stari su ode kod nas u Ivković šoru divanili da se žito sije od Miolja do Svi sveti. Posli nije dobro, mož ko mlado izmrznit pa neće izbokorit. No, sad ova iskalamljena i kojikaka uvezena simena to valjdar ne vridi, to je vridilo za »bankut« i one naše starovinske fajte. Neg, dosta sam se napripovido. Moram sad nać listve, pa okrpit salaš dok se još da. Odvalio mi se jedan velik komadina blata, i to baš od šora di se vidi pa će svit kast vidi onog linčinu nije se latio, pa salaš okrpio za lipog vrimena a po cio dan mlati praznu slamu. Ajd, zbogom, i da ste mi živi i zdravi. Ne dajte se ovoj novoj boleštini. Kod nas u šoru borme nema bolesni. Bili luk je dobro uspio, a valjdar će se štogod i nacidit iz gvozdene vesele mašine.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika