Arhiv tekstova

Pružena ruka, s jedne strane

Postoje realni izgledi da će jedna u biti lokalna sportska manifestacija dobiti regionalne dimenzije u različitim područjima života. Kada će do toga doći, ovisi prije svega o subotičkoj lokalnoj samoupravi.
Riječ je, naime, o tome da su organizatori Dana Géze Siflisa – što će reći Kelebijsko omladinsko sportsko društvo i tamošnja lokalna samouprava na čelu s gradonačelnikom Józsefom Mackóom, plus članica županijske skupštine u Kecskemétu Ilona Cseh i zastupnik u mađarskom parlamentu Gábor Bányai – već odavno zainteresirani za suradnju sa subotičkom lokalnom samoupravom, ali i s drugim mjestima u Vojvodini, kao i s predstavnicima Pokrajine.
To, uostalom, potvrđuje Ilona Cseh, koja za Hrvatsku riječ kaže kako županija Bács-Kiskun i Vojvodina imaju velike mogućnosti za suradnju, ne samo kada je riječ o zajedničkim razvojnim programima nego i o zajedničkom tržištu.
»Smatram veoma bitnim okupiti gospodarstvenike s jedne i druge strane, odnosno iz naše županije i iz Vojvodine s osnovnim ciljem da vidimo kako možemo uspostaviti suradnju. Za to već odavno postoje i načini i primjeri, ali je za to potrebno učiniti i prvi korak«, kaže Ilona Cseh.
Ona kaže kako je stoga i uputila pozive predsjedniku Skupštine grada Subotice Bálintu Pásztoru, te članu Gradskog vijeća zaduženom za gospodarstvo Ákosu Újhelyiju da se nađu prošlog petka, 30. listopada, na Kelebiji prilikom održavanja III. Dana Géze Siflisa. Ipak, oni nisu došli zbog, kako sugovornica navodi, Pásztorovih obveza u Skupštini Srbije, ali je dobila obećanje da će sastanak na tu temu u dogledno vrijeme biti održan u Subotici.
»Zaista puno očekujem od tog sastanka, jer je to prvi korak ka konkretizaciji osnovnog cilja: uspostavi gospodarske suradnje, a nakon toga i mnogo čega drugoga, od neposrednih kontakata, preko izrade zajedničkih planova i natječaja na europskim fondovima, do ulaganja i tržišta. Osim toga, smatram da nije samo gospodarstvo to što bi moglo mnogo bliže povezati naše dvije sredine; tu su i sport, kultura, turizam...«, kaže sugovornica.
S tim se slaže i potpredsjednik Kelebijskog omladinskog sportskog društva Marcell Kovács, osoba koja je veliki dio svoga života posvetila proučavanju životopisa Géze Siflisa, koja je o kelebijskom sportu prije četiri godine napisala knjigu Reflektált Amnézia (Nedovršena amnezija) i zahvaljujući kojoj svi stanovnici Kelebije znaju da je Géza Siflis bio vratar jugoslavenske reprezentacije, Ferencvárosa i Újpesta, te da je upravo u tom mjestu završio svoju karijeru, utemeljujući tamošnji nogometni klub.
»Mi smo i do sada imali suradnju s klubovima u okolici Subotice, poput Vinogradara iz Hajdukova ili pak Čantavira, recimo, ali i s mnogim drugim mjestima u Vojvodini. Želja nam je i u budućnosti očuvati te odnose, ali i proširiti ih na Tavankut, pa zašto ne i na nogometaše Bačke. Kada ovo kažem, ne mislim samo na njihovo gostovanja na Danu Géze Siflisa nego i na više međusobnih utakmica tijekom godine, s obje strane granice. Osim toga, smatram, kao i Ilona Cseh, da Kelebija i ovo naše područje nudi mnoštvo drugog prostora za suradnju i povezivanje različitih nacionalnih zajednica, a za to je prije svega potrebna dobra volja i energija. Što se nas tiče, mislim da smo to i do sada pokazivali«, kaže Marcell Kovács.
Potvrde li djela, prije svega s naše strane granice, navedene riječi, Kelebija neće biti samo malo pogranično mjesto na sve gušćoj mapi regionalnih suradnji nego će ona biti »manje udaljena« od svog nekadašnjeg središta – Subotice. Naime, sve do Trianona Kelebija je zapravo bio toponim s raštrkanim salašima i vinogradima, čiji su stanovnici gravitirali deset kilometara udaljenoj Subotici, jer su Segedin, Kiskunhalas i Baja, kao veća mjesta, mnogo udaljeniji: prvi oko 50, drugi oko 30, a treći oko 60 kilometara. Sâmo naselje, koje danas broji nešto manje od tri tisuće stanovnika, izgrađeno je nakon Prvog svjetskog rata, a o strukturi njegovog stanovništva najbolje govori mjesno groblje na kom se, uz dominantna mađarska, mogu pronaći i prezimena popot Ifkovics, Simity, Franciskovity, Romics, Petrovics... Što se onog živog dijela mjesta tiče, dovoljno je otići do Osnovne škole Lászlóa Farkasa i vidjeti da iznad ulaza u gimnastičku dvoranu stoji natpis Tornacsarnok Szabadkai Siflis Géza (Fiskulturna dvorana Géze Siflisa Subotičkog), gdje je u petak, u prisustvu velikog broja mještana, otkrivena istoimena spomen-ploča.
Z. R.