Arhiv tekstova

Integracija manjina sa svojim identitetom

Savjet za nacionalne manjine RH je autonomno tijelo osnovano na osnovu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 13. prosinca 2002. godine. Osnovan je s ciljem što učinkovitijeg sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, posebno u domeni razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.
Savjet je krovno tijelo nacionalnih manjina na državnoj razini koji povezuje institucije i interese nacionalnih manjina na državnoj razini. To je tijelo koje se bavi cjelovitom manjinskom problematikom u okviru Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i svih ostalih zakona koji se tiču nacionalnih manjina.
Od osnutka do danas na čelu tog Savjeta je Aleksandar Tolnauer. S njim smo razgovarali o radu Savjeta, ostvarivanju prava nacionalnih manjina, te financiranju kulturne autonomije nacionalnih manjina.
Savjet za nacionalne manjine RH u smislu organiziranja i rada ne može se usporediti sa sličnim tijelom u Srbiji, pa bi za naše čitatelje bilo zanimljivo reći što je Savjet za nacionalne manjine. Kako je organiziran i kako funkcionira?
  Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, koji je donesen 13. prosinca 2002. godine ustanovljen je Savjet za nacionalne manjine kao krovno tijelo nacionalnih manjina, a radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Hrvatske. To znači da osigurava sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom, političkom i kulturnom životu i nalazi se pri Vladi RH. Savjet je neovisno tijelo u koje ulazi, sukladno odredbama Ustavnog zakona, sedam članova pripadnika nacionalnih manjina koje predlažu vijeća nacionalnih manjina, pet članova su istaknuti znanstveni i kulturni, vjerski djelatnici koji dolaze iz udruga, pravnih osoba ili reda građana pripadnika nacionalnih manjina. Članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, a podsjetit ću vaše čitatelje, njih je osam. Tako su na jednom mjestu zastupljene sve nacionalne manjine u Hrvatskoj, a 22 ih je, kako bi se kroz Savjet aktikulirala pitanja koja se tiču svih nacionalnih manjina. Savjet je pri Vladi i može utjecati na pitanja koja se tiču nacionalnih manjina. Kao predsjednik Savjeta ja ponekad sudjelujem na zatvorenoj sjednici, sjednicama, u užem kabinetu, ovisi o pitanjima. Načelno, veoma je bitno da smo mi članovi Savjeta prisutni kada se raspravlja o pitanjima koja se tiču nacionalnih manjina. Držim da je važno što smo to uspjeli, jer morate uzeti u obzir da Hrvatska ima iskustva Domovinskog rata i sudjelovanja nacionalnih manjina u svim tim zbivanjima, što je iziskivalo posebne napore da se to prevlada.
Što su nadležnosti Savjeta za nacionalne manjine?
Savjet predlaže državnim tijelima razmatranje pitanja koja su od značaja za nacionalne manjine, predlaže državnim tijelima mjere za unaprjeđenje položaja nacionalnih manjina, daje mišljenje o programima javnih televizija i radio postaja o programima koji su namijenjeni nacionalnim manjinama, može predlagati poduzimanje gospodarskih i socijalnih mjera u područjuma gdje žive nacionalne manjine, zatim tražiti i dobiti od državnih tijela podatke i izvješća potrebna za razmatranje svih tih pitanja, što mi često i radimo. Ustavni zakon je takav da mi odgovore moramo dobiti. Savjet surađuje sa svim nadležnim tijelima međunarodnih organizacija i institucijama matičnih država naših nacionalnih zajednica. I sada dolazimo do onoga kroz što nas najčešće promatraju, a to je raspodjela sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina radi ostvarivanja kulturne autonomije.
Kako to radite?
Te 2002. godine bili smo među prvima koji su uveli kriterije i metodologiju praćenja utroška sredstava, jer radi se o državnom novcu. Počeli smo 2003. godine s 20 milijuna kuna, da bismo sada, i u ovoj kriznoj situaciji, dobili najviše sredstava. Tako nam je za projekte kulturne autonomije u 2020. na raspolaganju skoro 43,4 milijuna kuna, ili da bude jasnije samo za potrebe kulturne autonomije udruga nacionalnih manjina dodijeljeno je 5,7 milijuna eura. Kulturna autonomija podrazumijeva pravo na očuvanje i njegovanje kulturnog identiteta u smislu posebnosti jezika, vjeroispovijesti, povijesnog pamćenja. Svake godine raspisuje se javni poziv za dodjelu tog novca po jasnim kriterijima i utvrđenoj metodologiji. Organizirali smo brojne seminare za udruge kako bismo im pomogli pri apliciranju za sredstva, podnošenju izvješća. Pa i za sredstva koja dolaze iz EU. Ali treba znati da EU nema direktni fond za nacionalne manjine. To ne postoji, ali postoji niz natječaja u koje ulaze određeni elementi koji se tiču nacionalnih manjina. Naše manjine, recimo Mađari, Nijemci ili Židovi, to su prepoznali i iskoristili.
Osim novca iz državnog proračuna, mogu li kulturne udruge nacionalnih manjina sudjelovati na natječajima koje objavljuju recimo županije ili općine?
Nema zapreke. Ali nekada se dešavalo da udruge s istim programom sudjeluju na više natječaja. Sada koordinirano radimo s Ministarstvom financija, gradovima i općinama i prati se kako se ne bi isti projekt pojavio na više natječaja. To ne znači da se sredstva za neki veliki projekt ne mogu tražiti iz više izvora kako bi se dobila ukupna svota potrebna za realizaciju projekta. Dalje, općine i gradovi financiraju udruge nacionalnih manjina za projekte koji ne mogu biti financirani iz tih 5,3 milijuna eura.
Imate li podatak koliko onda ukupno sredstava dobivaju nacionalne manjine?
Kada se sve zbroji, to je oko 200 milijuna kuna. U tom iznosu su i stavke koje nisu isključivo vezane za kulturnu autonomiju, kao što su stambena i neka druga pitanja. Podatci su javno dostupni i mogu se pronaći u izvješćima na stranicama hrvatske Vlade.
Kao predsjednik Savjeta nazočite sjednicama Vlade, što je za nas u Srbiji također zanimljiv podatak.
Rekao sam Vam na koji način se biraju članovi Savjeta i takav način izbora osigurava da imamo Savjet koji artikulira pitanja od značaja za nacionalne manjine. U to nitko nije vjerovao. Mislili su osniva se jedno tijelo koje je potrebno samo da bi Hrvatska ušla u Europsku uniju. Participacija svih dijelova stanovništva u donošenje odluka je od velikog društvenog značaja, a efektivna participacija pripadnika nacionalnih manjina u različitim sferama javnog i političkog života osigurava integraciju nacionalnih manjina ili još važnije koheziju i razvoj društva. Manjine u svojim sredinama mogu utjecati na odluke koje se donose i to je onda integracija kojoj težimo.
Hrvatska ima drugačiji izborni zakon od Srbije. Takav izborni zakon osigurava predstavnicima nacionalnih manjina  zastupnička mjesta. Je li to dobar način uključivanja nacionalnih manjina u politički život i uopće dobar način zaštite manjinskih prava?
Etnička raznolikost je temeljno obilježje u većini zemalja u svijetu. Upravljanja tom raznolikošću etničke većine uvijek se mijenjaju, pod utjecajem povijesnih, političkih i sigurnosnih pitanja. Upravljanje različitostima uvijek je u rukama većine koja treba imati odgovornost da u javnim politikama primjenjuje doktrinu multikulturalnosti i uključivosti. Nažalost, uvijek postoje pokušaji nastraja na stečena prava. Recimo, u svakom predizbornom razdoblju. Mi svi bili bismo presretni da nema ni manjinskih zastupnika, ni Savjeta, što znači da bi onda sva manjinska pitanja bila riješena. To znači da onda ne bi bilo kulta tradicije u ovom društvu, odbacivanja, straha od razlika, što su sve posljedice Domovinskog rata i niza neriješenih pitanja, naročito na područjima gdje je on bio intenzivan. Sve to skupa još uvijek determinira potrebu da nacionalne manjine imaju svoje zastupnike. Ima nacionalnih manjina u drugim strankama, ali pripadnici nacionalnih manjina u tim strankama ne brane interese nacionalnih manjina već politiku svoje stranke. Zato je još uvijek potrebno da pripadnici nacionalnih manjina imaju svoje zastupnike. Prošli smo mi različita razdoblja. S ovom Vladom i premijerom Plenkovićem prvi puta smo potpisali operativni plan za nacionalne manjine za razdoblje od 2020. do 2024. godine. Precizno je uneseno što treba raditi, tko treba raditi, kolika su sredstva. I ono što je nama veoma važno je ulazak nacionalnih manjina u vladajuću koaliciju i mi sada iz redova nacionalnih manjina imamo i potpredsjednika hrvatske Vlade. U društvu se mora voditi dijalog. A dijalog podrazumijeva ravnopravnost, spremost da se sasluša što druga strana ima za reći, pristojnost, kulturu, argumente i toleranciju.
Od 2002. godine kao predsjednik Savjeta surađivali ste s nekoliko vlada, nekoliko premijera. Tko je napravio najveći pomak, koja je vlada najviše uradila za nacionalne manjine?
Početak uvođenja nacinalnih manjina u politički život bio je za vrijeme Vlade Ive Sanadera. Razdoblje pred ulazak u Europsku uniju bilo je razdoblje kada su nacionalne manjine postale integrativni dio društva. Bilo je to vrijeme kada su najveće podjele bile ne samo ideološke već i podjele na uplašene i neuplašene ljude u društvu. Pripadnici velikog broja manjina bili su pod takvom vrstom pritiska, što se danas ne može kazati. Otvorio se tada veliki prostor ne samo za integraciju nacionalnih manjina već i njihovu afirmaciju. I tako je bilo sve do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Još pod Vladom Jadranke Kosor je ta stvar »hodala«, a nakon toga su na red došle priče kako je Hrvatska jedina na svijetu koja ima takvu zastupljenost nacionalnih manjina, što naravno nije točno, s jednom kampanjom za smanjivanje manjinskih prava. Manjine su se spominjale kao potrošači javnog novca, a nitko nije spominjao da 380.000 ili 400.000 pripadnika nacionalnih manjina plaća porez u ovoj zemlji i valjda ima neka prava. Čak se išlo i do toga da zastupnici nacionalnih manjina ne glasuju za proračun. Dakle, oni koji uplaćuju u taj proračun ne bi mogli glasovati, a oni koji su vani u dijaspori i ne izdvajaju u taj proračun mogu. Mogao bih navoditi još primjera, ali bitno je da je dolaskom Andreja Plenkovića urađeno mnogo po pitanju prava i pozicije nacionalnih manjina. Upravo prema Ustavnom zakonu da manjine želimo integrirati u hrvatsko društvo, ali sa svojim identitetom.
Pri kraju ovog razgovora voljela bih čuti Vaš komentar prvo na odlazak Borisa Miloševića u Knin, zatim odlazak premijera Plenkovića u Varivode, pa i na dešavanja u Srbiji. Mislim pri tome na posjet ministra Gordana Grlića Radmana hrvatskoj zajednici, na susret s predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Rekao bih da se konkretnim potezima pokazuje da se odnosi i položaj manjina mogu poboljšati. Istaknuo bih tu najavu predsjednika Vučića da će u novoj Vladi Srbije biti zastupljeni i predstavnici hrvatske manjine. To je korak koji je u hrvatsko-srpskim odnosima jedan veliki pomak. Međutim, u Srbiji ne postoji obveza zastupljenosti manjina u parlamentu. Sigurno je da Hrvati u Srbiji zaslužuju jedno takvo mjesto u parlamentu. Isto tako, bitan je dogovor oko pronalaženja nestalih, što također opterećuje međusobne odnose. Dešavaju se neke pozitivne stvari i jasno je da imaju potporu Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske.