Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Seljačka sloga u Starčevu

Jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta umnogome je pridonio događaj iz 1919. godine, kasnije poznat pod nazivom Starčevačka republika. Tada je došlo do pobune Hrvata koji su oštro odbili pozive za regrutaciju upućene im od novih mjesnih vlasti


Sve do šezdesetih godina prošloga stoljeća Starčevo je bilo selo čiji su se stanovnici bavili pretežito poljoprivredom. U odnosu na ostala mjesta pančevačke okolice moglo bi se reći da je ono bilo srednje veličine, jer je do polovice pedesetih brojalo do 3.500 duša. Nacionalna struktura oduvijek je na ruku išla srpskom življu, mada je pripadnika hrvatskog naroda do kraja Drugog svjetskog rata i kasnije bilo oko tisuću. Do velikih demografskih promjena došlo je nakon 1945. uslijed iseljavanja Nijemaca, a osobito od 1968. kada su nedaleko od Starčeva s radom počele prve tvornice za preradu nafte. Tada dolazi do masovnog priljeva radnika iz svih krajeva bivše Jugoslavije, naglog rasta populacije i povećanja stambenog prostora, da bi već osamdesetih godina ovo mjesto bilo kategorizirano kao naselje gradskog tipa. Samim tim je jasno da se prijeratne političke i društvene okolnosti u Starčevu i one aktualne u socijalizmu veoma teško mogu usporediti. Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije i Jugoslavije, označio je početak posve novog razdoblja. Očekivanja konstitutivnih naroda bila su opravdano velika. Starčevački su Hrvati u političkom pogledu u doba Austro-Ugarske bili doista neprimjetni. Ukoliko je među njima i postojao sloj inteligencije ili bar nekolicina pojedinaca koji su se na bilo koji način izdvojili iz uskih okvira svoje sredine, svi su oni podlegli mađarizaciji i tako zatajili pripadnost svome narodu. Pismenih i nacionalno svjesnih hrvatskih seljaka bilo je u Starčevu i prije Prvog svjetskog rata, nalazili su se na popisima pretplatnika Danice, godišnjaka Svetojeronimskog društva, a pojedinima je na adresu stizao i zagrebački tjednik Prijatelj naroda. Čini se da je jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta umnogome pridonio događaj iz 1919. godine kasnije poznat pod nazivom Starčevačka republika. Tada je došlo do pobune Hrvata koji su oštro odbili pozive za regrutaciju upućene im od novih mjesnih vlasti. Umorni od rata koji se tek završio, smatrali su da vojničke odore moraju ravnomjerno biti podijeljene svim mještanima, a ne samo jednoj nacionalnoj skupini. Nakon tih burnih događanja dolaze dvadesete godine kada Miša Brajac, sin starčevačkih ratara, u političkom i kulturnom smislu artikulira interese svojih sunarodnjaka i pokreće brojne inicijative za njihovo uključenje u društveni život hrvatske zajednice u Jugoslaviji. Brajčev je osobni angažman u svemu tome igrao veoma veliku ulogu. Hrvatsko kulturno društvo Napredak tih godina dobiva podružnicu u Starčevu, kao i Hrvatski radiša. Prvo je davalo stipendije mladim studentima, a drugo skrbilo o namještanju naučnika u trgovine i obrte. Brajac je predano radio na širenju utjecaja Hrvatske seljačke stranke u Banatu, iza čijih je ideoloških načela čvrsto stajao. Stoga je pored zastupanja partijskih interesa u Starčevu inicirao osnutak ogranaka njezinih kulturno-prosvjetnih i ekonomskih udruga poput Seljačke sloge i Gospodarske sloge. Jedan od materijalnih dokaza koji svjedoči o aktivnostima starčevačke podružnice jest i ova fotografija iz albuma obitelji Grgić. Na njoj se nalaze sudionici kazališnog komada pod nazivom Graničari autora Josipa Freudenreicha. On je u sklopu seoske zabave i igranke prikazan 19. svibnja 1929. u Starčevu u organizaciji mjesnog odbora Seljačke sloge. Na slici se, pored ostalih, može prepoznati upravo Miša Brajac, prvak HSS-a u Banatu, koji u srednjem redu pozira s knjigom u ruci.  
Dalibor Mergel

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika