Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Hrabrost je slijediti svoj osobni put

Jelena J. Dimitrijević (1862. – 1945.) srpska je književnica i svjetska putnica. Najpoznatija njezina djela su Pisma iz Niša: o haremima, Pisma iz Soluna, roman Nove, te putopisi Novi svet ili U Americi godinu dana i Sedam mora i tri okeana: Putem oko sveta. Njezina književna zaostavština čuva se danas u Narodnoj biblioteci Srbije. Njezina dva posljednja putopisa doživjela su svoja reizdanja u nakladi Lagune. Kako navodi Biljana Dojčinović u predgovoru djela Sedam mora i tri okeana: Putem oko sveta, »smrt Jelene Dimitrijević je označila i trenutak kada je njeno delo počelo da pada u zaborav«. Autorica ovoga predgovora razloge ovakvoga odnosa prema djelu Jelene J. Dimitrijević vidi u njezinu društvenu podrijetlu te temama kojima se bavila. Putujući svijetom, ona je opisivala ono što vidi i doživi, a često je bila gošća različitih žena pripadnica srednje ili više klase. Dojčinović smatra kako je »takva reduktivnost socijalističkog pogleda na književni opus Jelene Dimitrijević učinila da se prava snaga njene političke svesnosti, o književnom talentu da i ne govorimo, jednostavno previdi« (prema: Biljana Dojčinović, Viloslovka putem oko sveta).
Nakon davanja kraćega uvida u razloge zbog kojih je ova vrsna književnica ostala na marginama interesiranja, kako stručne javnosti tako i šire čitateljske publike, želimo skrenuti pozornost na ono što i današnjeg čitatelja može privući njezinu djelu. Opredijelivši se za putopis Sedam mora i tri okena: Putem oko sveta razmislit ćemo kako je bilo putovati 1926. godine tako daleko: u Egipat, Palestinu, Siriju, Libanon, i to jednoj ženi – samoj! Shvatajući i sama kako okolina gleda na njezine pustolovine, ona nastoji podcrtati kako je važno ne iznevjeriti sebe i svoje najdublje težnje te oštro kritizira one koji neblagonaklono gledaju na njezino putovanje, osobito one koji ne nalaze razumijevanje za ženu koja želi putovati kako bi vidjela svijet. Govoreći o razlozima svojega putovanja Jelena J. Dimitrijević u gotovo pjesničkome zanosu piše:
»Videlo! Svetlost! Sunce! I meni se učini malo sunca u sunčanoj Španiji, u njenoj Andaluziji koja sva gori u suncu, nego evo polazim u Misir, da tamo tražim misirsko sunce. (...) I ja sam počela tvrdo verovati da se za Misir krećem samo radi sunca, izbegavajući da otvorim svoju putnu ispravu, dobivenu pre nesreće koja me iznenada htede zadesiti, i da u njoj pročitam one silne tuđe zemlje kojima na čelu stoji Egipat. Kao da mi ovo nije bilo u svesti i živelo u srcu – godinama!«.
Pišući o svojim putovanjima J. Dimitrijević ne bilježi samo osobne dojmove o ljudima koje je susrela i mjestima koje je posjetila. Ona gradi pred čitateljem razgranate svjetove svakodnevnih navika ljudi, opisuje njihove običaje i način života te nastoji razumjeti i ono što se nekome s drugoga kraja svijeta može učiniti nerazumljivim. Posjeduje istančan osjećaj za prepoznavanje i razumijevanje Drugog. Dojmljivi su njezini opširni opisi načina života pojedinih grupa ili staleža u nekoj zemlji, često sagledani kroz položaj žene u nekome društvu. Veoma vješto, sigurno i nadasve umjetnički uspjelo, ova hrabra putnica i putopisac promatra žene kao izdvojene osobnosti, ali i još važnije, u okviru obitelji ili širega kolektiva. Spretno i sa stavom uspoređuje različite civilizacijske dosege u Egiptu, Americi ili Turskoj. Vladajući saznanjima i neposrednim dojmovima proživljenim na putovanjima, ona umije postaviti pred čitatelja određenu društvenu pojavu promotrenu u kontekstu napretka društva na civilizacijskoj ljestvici. Suosjećajući s onima koji su potlačeni ili siromašni, ona nastoji uvidjeti brojne procese koji su doveli do zatečenoga stanja. Uz svoje interesantne suputnice, najčešće Engleskinje ili Amerikanke, čije portrete živo oslikava, Jelena Dimitrijević obilazi piramide, ulazi u grobnice faraona, plovi Nilom, a potom odlazi i u Jeruzalem, gdje putopisnim bilješkama i impresijama dodaje iskrenu kontemplativnu notu. Jelena Dimitrijević u svojim putopisima utjelovljuje zahtjeve za prožimanjem dvaju pomalo zaboravljenih načela – Vita Activa i Vita Contemplativa, zadajući tako i suvremenome čitatelju zadatak promišljanja vlastitih stavova i želja. Svojim putopisima ona unosi dah svježine u ovaj žanr, te dovodi u putopisnu prozu i lirske elemente. Putopis Jelene Dimitrijević, svjetske putnice i strastvene spisateljice, putovanje je na koje se vrijedi otisnuti.
K. Dulić-Ševčić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika