Arhiv tekstova

Pjesme o ljubavi na društvenim mrežama

Nakon trogodišnje pauze, Baxter Dury je u ožujku ove godine objavio svoj šesti studijski album The Night Chancers. Baxter, inače sin legendarnog pub rock glazbenika Iana Duryja, prisutan je na sceni gotovo 20 godina (prvi EP je izdao 2001. godine). Njegov proboj do šire publike je tekao veoma sporo, mada je on to vrijeme valjano iskoristio i u međuvremenu pažljivo radio na svom imidžu i zvuku. Značajniji uspjeh postiže početkom prošle dekade s albumom Happy Soup objavljenim 2011. na kom je i evidentno kako se radi o jednom zrelom, zanimljivom i prije svega originalnom autoru i umjetniku. Od Happy Soup pa na ovamo, Baxterova baza slušatelja je u stalnom porastu i danas se smatra kultnom figurom britanske indie glazbe. 

Pjevač koji ne pjeva

Iako mu je Ian Dury biološki otac (Baxter se čak i pojavljuje na omotu jednog njegovog albuma kao dječak), može se reći kako je Serge Gainsbourg njegov glazbeni otac. Kao i Serge, Baxter je pjevač koji ne pjeva, on svoje tekstove pjevuši ili bolje rečeno – pripovijeda, a samo pjevanje je prepušteno ženskim vokalima koji najčešće otvaraju pjesmu ili se pojavljuju kao refren. Tu formulu nije mijenjao ni na The Night Chancers; sva glazba na albumu je u službi Baxterovog glasa i narativa njegovih pjesama. 
Album počinje s dvije odlične pjesme, I’m Not Your Dog i Slumlord koje su prethodno objavljene kao singlovi. Na prvospomenutoj se susrećemo s jednim od glavnih motiva ovog albuma koji se pojavljuje i u kasnijim pjesmama – društvenim mrežama. Stihovi I’ve been following you everywhere / Some people like to show / Some people like to watch / I watch a bit too much / You show too much zvuče još bolje i jasnije dok gledate video spot koji postoji za ovu pjesmu, u njemu Baxter Dury šeta pješčanom plažom, noć je, sam je i krvari iz nekog razloga, potom zastaje da baci telefon nakon neuzvraćenog poziva. Pjesma je obogaćena gudačkim orkestrom, što još jednom u sjećanje priziva Serga Gainsbourga. Druga pjesma Slumlord je karaktarizacija, tipična za Baxtera, u kojoj na jedan groteskan način prikazuje pripadnika najniže klase, protagonist pjesme je misteriozan, lijen i prljav, ali ipak šarmantan na neki svoj način. 

Mračne vode

Opća atmosfera na albumu je tmurna, rekao bih kao nikad do sad, a Baxter zalazi u mračne vode ljudske podsvijesti. Zavist, samoća, požuda... samo su neka od osjećanja koja Dury osvjetljava na ovom albumu. Kao što je već rečeno, društvene mreže su bitan motiv albuma, one su mjesto gdje Baxterovi junaci ispoljavaju svoju mračnu i tužnu stranu. Saliva Hog je o ljudima koji uhode ljude preko Facebooka, Sleep People je o blogerima i influencerima, a Hello I’m Sorry je osmišljena kao telefonski poziv između dvoje ljubavnika. Moja omiljena pjesma na albumu je Carla’s Got A Boyfriend, protagonistica je Carlin prijatelj ili bivši partner koji sada prati njenog dečka na Instagramu. Kroz pjesmu protagonist iznosi svoje mišljenje o njemu koje je naravno negativno, poput: Carla’s got a boyfriend / He’s got horrible trousers / And a small car. Na kraju pjesme dolazi do komičnog obrata: Carla’s got a boyfriend / He looks like me. 
Glazbeno, Baxter Dury je podigao igru na viši nivo, prije svega moram izdvojiti bas dionice koje su izvrsne na cijelom albumu. Na mnogim pjesmama prisutni su gudači, što pridonosi filmskoj atmosferi, na pjesmi Hello I’m Sorry, dodat je i saksofon u miks, a ritam sekcija je u spomenutoj pjesmi na vrhuncu zadatka. Ono što je moja jedina zamjerka je to što je određene pjesme poput Sleep People ili Daylight teško slušati izvan konteksta albuma, a Carla ili I’m Not Your Dog recimo, nemaju taj problem i zvuče jednako dobro i izvan albuma. Ipak, u cijelosti The Night Chancers traje ukupno 30 minuta i ovih 10 pjesama možete poslušati u stvarno kratkom roku. Osim svoje tematike i mračnijeg ambijenta, Chancers je zapravo vrlo lagan i ugodan za slušanje, prije svega jer je ovaj šarmantni cockney pjesnik stvarno majstor u onome što radi.  
Ivan Benčik