Arhiv tekstova

Od hobija do zarade za život

Potaknuti i motivirani slikarskim umijećem supruge Snežane, bračni par Kujundžić osnovao je 2015. godine firmu pod nazivom Framer koja se bavi uramljivanjem, tj. proizvodnjom drvenih okvira za slike i zrcala. Talent i ideja rezultirali su uspješnim obiteljskim biznisom koji je, uz već zadovoljavajući broj mušterija, tijekom izvanrednog stanja uvedenog zbog pandemije koronavirusa, privukao dodatne kupce.

Obiteljski biznis

Slikanje, kao duševna hrana, kojim se od malena u slobodno vrijeme bavi Snežana Kujundžić, članica likovnog odjela HKC-a Bunjevačko kolo, u posljednjih desetak godina predstavlja joj i životni poziv. Naime, sa svojim suprugom Josipom je, kako zbog vlastite, tako i zbog potrebe brojnih drugih slikara, pokrenula obiteljski biznis u okviru kojeg se bave uramljivanjem i njihova »radionica« je jedna od četiri ovakvog tipa u Subotici.
O počecima bavljenja ovom djelatnošću priča nam Josip Kujundžić:
»Supruga slika od malena, a posljednjih desetak godina se efektivno bavi slikanjem i njene slike se prodaju kako u Srbiji tako i izvan nje. Budući da su usluge uramljivanja u drugim radnjama bile dosta skupe, odlučili smo se baviti tim poslom, prvenstveno zbog Snežane. Vremenom su nas otkrili i drugi slikari i s obzirom na povećanu tražnju, odlučili smo se profesionalno baviti tim poslom. Kupili smo odgovarajuće strojeve i 2015. osnovali firmu Framer za proizvodnju drvenih okvira za slike i zrcala. Prve mušterije su nam bili subotički slikari te članovi likovnog odjela HKC-a Bunjevačko kolo.«
Sudjelovanjem na brojnim kolonijama, pojavila se potreba i za platnima, pa su svoju ponudu proširili i s ovim slikarskim materijalom. Raspolažu s oko sto vrsta lajsni za ramove, a ako željenih nema u njihovoj ponudi, kupac ih može naručiti iz kataloga i dostupne su za dva-tri dana. Ramove nabavljaju od četiri ovdašnja proizvođača, a platna su talijanska. 
»Broj narudžbi za uramljivanje varira iz dana u dan, a one najčešće stižu s raznih kolonija, potom iz subotičkih mjesnih zajednica, škola, HKC-a Bunjevačko kolo te SKC-a Sveti Sava. Osim slika, uramljujemo zrcala, vezove na platnu, goblene, puzzle, priznanja, plakete, diplome, reklamne simbole, perlice, sportske dresove kao i druge razne predmete po želji«, kaže Josip.
Iako im se firma nalazi izvan centra grada (Mali Radanovac), imaju dosta mušterija, a, kako dodaje bračni par Kujundžić, »zahvaljujući« koroni, kada su mnogi provodili svoje slobodno/dopušteno vrijeme šetnjom ulicama u svom kraju, pridobili su dodatne mušterije koje su ih tada otkrile.

Nadrealizam u ulju na platnu

U želji da se profesionalno bavi slikanjem, Snežana Kujundžić je nakon osnovne upisala srednju stručnu školu za dizajn Bogdan Šuput u Novom Sadu koju je, stjecajem nesretnih okolnosti, morala ubrzo napustiti. Svoje srednjoškolsko školovanje nastavila je u Subotici, ali je osnove za likovnu umjetnost dobila od likovnog umjetnika i pedagoga Györgya Borosa koji je, kako kaže, vidio u njoj potencijal. Stvarajući likovna djela tijekom više desetljeća, kao amaterska slikarica osvojila je 1985. godine treće mjesto na svjetskom natjecanju u Turskoj (linorez, tehnika – grafika). Među brojnim priznanjima i zahvalnicama izdvajaju se specijalne nagrade osvojene na XV., odnosno XVII. smotri likovnih umjetnika amatera Vojvodine, 2014. i 2016. godine, te Nivo nagrada (zlatna plaketa) na Međunarodnoj izložbi ručnih radova i kolekcija (MIRK) u Bačkoj Topoli, 2017.
»Tehniku koju najviše volim raditi je ulje na platnu, pravac je nadrealizam. To je nešto što radim za svoju dušu. Po porudžbini radim olovkom (portrete), pastelom, a tehnika kojom nisam radila, odnosno koja me ne zanima, je akvarel. Godišnje imam narudžbu za 30-60 slika, a naručitelji su, osim iz Srbije, oni iz zapadne Europe, pa čak i iz Kanade. Do mene dolaze putem Fb profila (Snežana Kujundžić (Josip Kujundžić)) na kojem su svi moji radovi i Fb stranice (Kreativni kutak)«, priča Snežana. 
Članica je likovnog odjela HKC-a Bunjevačko kolo od 2013. godine, a svoju prvu samostalnu izložbu imala je već iduće, 2014., u galeriji Otvorenog sveučilišta.
Kako ističe, jedna od najdražih slika je ona koju je radila za svoju prijateljicu iz djetinjstva s kojom je odrasla. Djelo, u nadrealističkom stilu, predstavlja njihovu zajedničku priču iz najmlađih dana, odnosno tijekom odrastanja. Inače, izradila je više takvih slika i svaka od njih nosi neku poruku, simboliku, osobni doživljaj...
I. Petrekanić Sič