Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kaka dica taki i ljudi

Bać Ivin pajtaš Marka došo, domaćini ga jedva dočekali. Svi zajdno o dragosti i suzu puščali. A Taksa mu se samo umiljava. Baš ga ni vidijo godina, al kerovi nikada, nikomu i ništa ne zaboravlju. Njemu vada zabardo da ga prošli put ka bijo, a bijo još štene, vazdan držo u krilu, gladijo ga izmeđ ušiju i kadikad bi mu do po kockice šećera, ko što i kumu Tune zabardo naj šljokac, isto još bijo štene. Zoto danas i ne smije unit u gank ako bać Iva ni tude. Marka se ošo malo izumivat i oprat ruke. Bać Iva zoto vrime uno kotlić, a njegova iscidila rizance. Ščim Marka sijo zastal, sili i oni, pa se latili ručat. Za raspakovat se ima kad, do smrkavanja još daleko. Popili po dudovaču i uklali. Marka prvo voljijo štogoda oglabat, veli da malo razradi čeljusti.  Nikad se ni grašijo za batakovlje jal debelo, oduvik najviše voljijo dilove što imu najviše kosti i kožica. Ka dojde ko bać Ive i njegove,  ko da došo doma. Nož i vilica mu ne tribu, najslađe mu umastit cile šake. Ako baš ima štogoda za isič, to voljijo u prste, pa bricom. Nako ko stari, s palca i dlana. Tu bricu vazdan nosijo sa sobom, ostala mu o pokojnoga dide. I vazdan bila dobro naoštrita. Prvo uklo krste, krilo i nadrepak. Naglabo se, Taksa bi drečo da vidi šta za njim ostalo. Izdunijo i bukaricu katarke. Ko nji ni tijo ni iz čaše pit, voljijo nako kako se pilo u dičji dana. Jedino što se onda pila voda, a samo kadgoda kabeza. Malo se podivanili, pa se ope latili jist. Uklo uzvrom rizanaca i čorbe. Rizanci, koliko debeli, toliko široki, u čorbe se sve nadundurili. A čorba crvena, ko da je najbolji moler ofarbo. Čuvali njevu papriku baš zovu priliku. Marka u tanjur još istiro feferonu, pa jide i sve se znoji koliko mu čorba i rizanci papreni. Tako volji, a ne škodi mu. Ope on i bać Iva nazdravili katarkom. Bać Ivina jim oma naljala još po jednu. »Dobro, pajto, di je Tuna? Čujem da ste se skumili, a zajdno smo se i cigrali, pa mi čudno što ga nema, a stoji tude priko puta, ako sam dobro zabardo.«, veli Marka, pa otpije malo katarke. »A, moj kum ti je sad velika glava. Za puno toga se pita, da ne kažem za sve i to u cilomu srezu. Jedino ne znam koga on i šta mora pitat.«, odvrati mu bać Iva. »Au, pa noto va država spala? Koliko se sićam bijo međ najtupavijima u škule, ni mogo ni zanat svršit. I danas vam on vedri i oblači? Pa kako to ko vas mož brez veliki škula?«, pita se Marka. »Bome, pajto moj, može, još kako. Na vrime ostavijo naše, pa se ubiližijo u partiju o Nogaštosezasvepita, al ubiližijo i sve svoje. Oma lipo avanzovo i na poslu i u partije. Priko partije dobijo i diplomu o nikake velike škule, a ni sam ne zna reč kako i di je svršijo.«, veli Tuna i jako izdane. »Idi, kaki svršijo, toliko pametan ni. Cigurno se komugod uvuko u danekažemdi, znadeš da odmalena bijo viran ko pulin, svakomu jačemu poslušan.«, veli Marka. »A, pajto, neka tako, vriđaš puline. Pulin je viran samo jednomu gazde, a kum Tuna svakomu vladaru. Ne kaže se zabadva, kaka dica, taki i ljudi.«, veli bać Iva, pa se i on lati malo glabanja. Marka uklo još dvi noge i vrat.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika