Arhiv tekstova

Sve u zakonskim rokovima!

Sudeći po događanjima u našoj zemlji, apsolutnoj pobjedničkoj partiji, SNS-u, se uopće ne žuri da iskoristi dvotrećinsku skupštinsku većinu, bez oporbe. Još nije izabran predsjednik Skupštine, kao ni potpredsjednici, nije imenovan predsjednik Vlade, ne zna se tko će biti ministri itd. Prema vijestima, za ove odluke čekat će se povratak dvostrukog predsjednika s njegovog putovanja u SAD kao i povratak sa sastanka u Bruxellesu. No, ne trebamo brinuti, sve će se desiti u propisanom zakonskom roku, posljednjih dana. To se desilo i prošlog tjedna u petak, kada je bio posljednji dan da se u Vojvodini formiraju lokalne samouprave. Ne treba biti veliki prorok da bi predvidio kako će Savez vojvođanskih Mađara biti dio vladajuće koalicije, a i u budućoj vladi u nekoliko ministarstva imat će nekoliko mjesta tajnika. Na osnovu čega tvrdim ovo? Krajem prošlog tjedna u nekoliko gradova koalicija, uglavnom sastavljena od SNS-a i SVM-a, izabrala je gradonačelnike, predsjednike općina, formirali su skupštine tih naselja, odredili nositelje vlasti. To se desilo u Subotici, Senti, Kanjiži, Bačkoj Topoli, u Malom Iđošu itd. Po izjavi predsjednika SVM-a, njegova partija je u ovom izbornom ciklusu postigla »povijesnu pobedu« (imaju 9  zastupnika u Narodnoj skupštini). U vojvođanskim mjestima, od postojećih 45 samouprava SVM je u 31 dobio barem jednog predstavnika. U tri općine, Senta, Kanjiža i Ada, ostali su isti ljudi na čelu općine. U Senti i Kanjiži ostali su isti ljudi na vlasti, budući da SVM ima većinski broj općinskih vijećnika. Kuriozitet je da je u Adi, u kojoj Mađari čine većinu (76,64%), SNS odnio pobjedu i član ove partije ostaje na čelu općine. Istina, on je, sudeći po imenu, Mađar koji se učlanio u dominirajuću stranku. I u prošlosti je bilo takvih, da ne ređam primjere iz našeg grada, Subotice. Interesantan je slučaj u Malom Iđošu, gdje SNS i SVM imaju isti broj vijećnika, pa je prevagu za ostanak istog predsjednika iz SNS-a na čelu općine odnio jedan jedini član SPS-a. U Bačkoj Topoli bivši predsjednik općine je podnio ostavku, a na njegovo mjesto izabran je novi čovjek iz redova SVM-a. U Subotici je pak došlo do izmjene dosadašnjih čelnih ljudi, počevši od gradonačelnika (iako je on vodio gradsku izbornu listu). 

»Bijeli dim« nad Gradskom kućom

Počevši od 13. stoljeća nakon smrti pape, novog papu bira konklava koja se sastoji samo od kardinala. Oni su zatvoreni u jednoj prostoriji, u početku se biralo dvotrećinskom većinom, ali zbog pojednostavljenja glasanje se može ponoviti dok neki kandidat ne dobije prostu većinu. Ako papa nije izabran, vjernicima crni dim objavljuje neuspjeh, a bijeli dim označava da je novi papa izabran. Iznad Gradske kuće lebdio je samo »simbolički bijeli dim«. Mada je pozicija gradonačelnika Subotice važna, on se bira na javnoj sjednici vijećnika i dovoljna je prosta većina glasova; novi gradonačelnik je od prisutnih 67 vijećnika dobio 61 glas. Novi gradonačelnik ima nešto zajedničko s bivšim. Obojica dolaze iz subotičke ispostave Elektroprivrede Srbije i obojica su akademska zvanja stekli u Srijemskoj Kamenici (privatna institucija) i skoro imaju isti broj godina života. O odlazećem prvom čovjeku grada nije korektno kazati ijednu riječ, jer kako se veli: »o odlazećima samo dobro ili ništa«. Budući da o njemu nemam mnogo dobrog za reći, zato uglavnom šutim. No, ipak bih mu posvetio koju riječ. Njegovo »glavno izvedeno djelo« je nova fontana koja krasi centar grada. Predlažem da svatko koga to nazvano »neosecesijsko djelo« interesira, ode sam i donese vlastiti sud, meni je dovoljna i fotografija. 

»Ostavština« bivšeg gradonačelnika

Po riječima novog gradonačelnika, njegovi prioriteti bit će nastavak kapitalnih investicija koje su u tijeku: Narodno kazalište, wellness i spa centar na Paliću, bolnica i naravno obnavljanje Gradskog stadiona. Za vrijeme »gradonačelnikovanja« sada već bivšeg donijeta je još jedna odluka koja će krasiti naš grad; a to je podizanje spomenika kralju Petru I. Karađorđeviću, koji je po njegovim riječima oslobodio Suboticu. Ne želim se baviti ovim davnim događajem nego imam dilemu: koja će biti visina planiranog spomenika? Predviđeno je da se spomenik postavi ispred bivšeg kina Jadran, zgrade koja je građena kao »jugoslavenski narodni dom velikog kralja Aleksandra I. Ujedinitelja«. Pravit ćemo konkurenciji aktualnom spomeniku koji se gradi u Beogradu? Sjećam se jedne rasprave s mojim kolegom arhitektom (i političarem) o tome treba li podići u gradu spomenik Jánosu Hunyadiju kao bivšem vlastelinu grada. Kolega mi je onda rekao: »kada podignemo 100 m visok spomenik Živojinu Mišiću, onda će i Hunyadi dobiti svoj spomenik!« (možda on i danas ima sljedbenika?). Otprilike u to vrijeme, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, općinska skupština je donijela odluku da mu se podigne spomen bista. Valjda da bi »uštedjeli«, jer u našem gradu nekako mnogo vole biste, iako nisu svugdje prikladne. Na koncu, na Đinđićevom trgu izgrađena je jedna »parterna fontana« s vodoskokom i osvjetljenjem, koja je vrlo kratko bila u funkciji, a koštala je također veliku sumu novca kao i ova najnovija. Pitam se, dokle će naša nova fontana biti u funkciji? Mnogo budućih problema za novog gradonačelnika kome želim uspješan rad.