Arhiv tekstova

Virusi među nama

Ove godine, počevši od konca ožujka, u našoj zemlji ali i u okolnim »hit-virus« je korona ili covid-19. O ovom virusu znamo mnogo, ali zapravo vrlo malo. No, nije to najveći problem. Ova bolest je po meni zapravo »bolest globalizacije«, a globalizacija je zapravo bolest prije svega ničim ograničenog širenja »financijskog kapitala«. Jedna od teza marksizma je »da se kapital širi dokle god može« i da kraj kapitalizma nastaje onda kada se kapital ne može više širiti, to jest nema više običnog profita ni ekstra profita. Naravno, ovo je vrlo jednostavno i pomalo laičko tumačenje jer nisam ekonomist, ali znam da je i u građevinarstvu itekako prisutna ekonomska logika, a o »pranju novca« preko građevinskih radova da ne pričam! Uostalom, nije samo covid virus među nama, mi već dugo živimo s virusima, bakterijama, mikroorganizmima itd. Uzmite, na primjer, influencu. Do danas je otkriveno nekoliko tipova ove masovne infekcije, što više danas već znamo za »ptičju i svinjsku gripu«, a u virtualnom svijetu, u kompjutorskoj tehnologiji se također svakodnevno pojavljuje neki novi virus protiv kojih se borimo tzv. antivirus programima. Na nivou velikih sila egzistiraju grupe hakera, čiji je zadatak da ubacivanjem »virusa« u vojne programe protivnika unište njihovu obrambenu moć ili bar da ju znatno oslabe. Znači, raznovrsni virusi egzistiraju među nama. Neki stručnjaci i analitičari tvrde da je pandemija covid virusa zapravo biološki rat. Jedino pitanje je tko ratuje protiv koga? Zasad nema pouzdanog odgovora; dosad je jedina posljedica da svi državni sustavi kod nas, ali i u svijetu, funkcioniraju prilično zbunjeno i često konfuzno, npr. sustav obrazovanja. Svijet se već suočavao sa sličnim epidemijama. Svakako je najpoznatija kuga, koja je prvi put opisana u Ateni u 4. stoljeća prije nove ere, drugi »val« se pojavio u VI. stoljeću u Bizantu, a najpoznatiji je onaj srednjovjekovni, koji je imao i elemente pandemije i računa se da je za nekoliko stoljeća pola stanovništva Europe stradalo – oko 50 milijuna ljudi (što se covida tiče, još smo daleko od ove brojke).
Virus zvani migracija 

Kuga je nastala na istoku, kao i covid. U Europu je dospio kopnenim i vodenim putem. Trgovci su je iz Kine donijeli preko karavana, koje su koristile »put svile« (napomena: Kina danas obnavlja ovaj drevni put i preko naše zemlje). Morem su kugu donijeli moreplovci-trgovci, najprije u talijanske luke. Putevi »migranata« danas su skoro identični. S dalekoistočnih prostora: Afganistana, Pakistana, Irana itd. dolaze kopnom često uz pomoć »krijumčara ljudi«. Osim šverca, droge i oružja, ova suvremena krijumčarska aktivnost je najunosnija. Njihova obećana zemlja, »suvremeni Kanaan« je najprije Njemačka i zemlje sjeverne Europe, gdje je socijalna zaštita na izuzetno visokoj razini. Možemo slobodno reći kako oni smatraju da sad oni trebaju malo »povratiti« dio bogatstva koje su kapitalisti zaradili na njima. Nakon »arapskog proljeća«, kojeg je generirao SAD protiv »autoritarnih sjevernoafričkih arapskih zemalja« Maroka, Tunisa, Libije, Egipta itd., ove zemlje su postale i ekonomski i politički vrlo nestabilne, pogotovo Libija, koja je sada glavna polazna luka za migrante iz srca Afrike. Njihov glavni cilj su opet luke Italije, ali i grčki otoci. Preko Balkana vodi glavni suhozemni put u Europu. Jedan pravac ide kroz Srbiju prema Mađarskoj, a drugi kroz Bosnu prema Hrvatskoj. U informativnim programima na državnim frekvencijama čujemo vrlo malo o »migrantskim problemima«. Jedino preko lokalnih subotičkih medija saznajemo da u pograničnim mjestima, naročito u Horgošu, Martonošu i kod Kelebije predstavljalju ozbiljan problem. Usele se u napuštene privatne kuće, potom ih potpuno devastiraju, danju pljačkaju voćnjake, vinograde i bašte a noću pokušavaju svim sredstvima prijeći granicu Mađarske čiji dužnosnici tvrde da su oni potencijalni nosioci virusa covid. Naše vlasti kao da su sve prepustile »sudbini«, uopće se ne brinu ni za sigurnost naših građana ali ni migranata, koji su u većini slučaja mlađi ljudi bez identifikacijskih dokumenata. Ovaj problem također može biti opasan kao i aktualni virus.   

Virus naoružavanja

Ovaj tip »virusa« hara među ljudima otkad postoji ljudska zajednica. On se »hrani« iz dva izvora: straha od susjeda – »svi oko nas su naši protivnici« i zato se moramo spremiti za obranu,  ili iz želje da se susjedni narodi pokore, potčine i »iskoriste«. U želji da se ovi ciljevi ostvare, čovječanstvo je izumelo razne tipove oružja, od konvencionalnog do suvremenog. Zasad je najrazarujuće kemijsko, čiju uporabu zabranjuje međunarodna konvencija, ali su ga zato snage SAD-a hladnokrvno koristile za uništavanje šuma u Vijetnamskom ratu, kao što su prvi upotrijebili i atomsko naoružanje (nedavno su bile godišnjice dvije ovakve bombe bačene na Japan). Po svemu sudeći, izgleda da i biološko oružje djeluje, bez obzira je li namjerno ili slučajno ubačeno u čovječanstvo. Po svemu sudeći, pored covida, i ovaj virus naoružavanja hara našim prostorima. Protiv njega se uopće ne borimo nego ga na neki način i potičemo, kupovinom  za naše prilike suvremenog naoružanja. Jedna izreka kola među dramaturzima: »ako u prvom činu puška visi na zidu, u trećem će biti upotrijebljena!«.