Arhiv tekstova

Spotaknuli se na vladavini prava

S datumom ulaska Srbije u Europsku uniju u Srbiji se licitira godinama. Novi rok zacrtao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je, prije nego što je najavio mogućnost izvanrednih parlametarnih izbora 2022. godine, poručio da će do kraja mandata ove Vlade, odnosno do kraja 2024. godine Srbija završiti pregovore s EU. Ili u prijevodu: do tada zatvoriti svih 35 poglavlja, što bi stvorilo realne šanse da 2026. godine bude stavljena točka na europsku priču. Realna politička procjena ili još jedno licitiranje bez osnova?

Zakoni i prakse u raskoraku

Od ukupno 35 pristupnih poglavlja u pregovorima s EU Srbija je otvorila 18. Posljednje otvoreno bilo je poglavlje 4 koje se tiče slobodnog kretanja kapitala i otvoreno je u prosincu prošle godine. Prošlo je od tada skoro osam mjeseci, a novih otvorenih poglavlja nema. »Što se tiče napretka u pregovorima, Srbija jeste otvorila 18 poglavlja, zatvorila dva, što znači da je ostalo 17 poglavlja da se otvori i 33 da se zatvori. Može se reći da je u tom tehničkom dijelu vođenja pregovora Srbija napredovala. Ono što zabrinjava je nazadovanje u prvom kriteriju za članstvo, a prvi kriterij je vladavina prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava, postojanje institucija koje osiguravaju funkcioniranje demokracije. To je sve korpus političkih prava, a u tome Srbija nazaduje. To se može vidjeti i u izvješću organizacije Freedom House u kome se kaže da Srbija više ne spada u slobodne, demokratske zemlje, već u poluslobodne zemlje, s hibridnim režimom. Reporteri bez granica također bilježe da Srbija ima ozbiljan pad u medijskim slobodama. Prije sedam-osam godina od 180 država bili smo po medijskim slobodama 54., a sada smo pali na 90. poziciju. Sve to govori o lošem trendu udaljavanja u tim bazičnim vrijednostima na kojima je EU zasnovana.  Možemo mi imati zakonodavstvo usklađeno s europskim, problem je što se ono kod nas ne primjenjuje na način kako se to radi u EU. To zabrinjava i otežava proces pristupanja EU, jer prvenstveno ulazak u Uniju znači da ste vi kao zemlja kompatibilni s EU, prije svega u tom političkom dijelu. A mi se upravo u tom dijelu udaljavamo od EU«, kaže potpredsjednik Evropskog pokreta u Srbiji Vladimir Međak. 
Institucije se mogu napraviti, ali se ne može napraviti da one funkcioniraju na pravi način ukoliko ne postoji vladavina prava, ako ne postoji podjela vlasti. 
»Mi danas imamo koncentraciju vlasti u rukama jednog čovjeka potpuno izvan Ustava i to jeste najveći problem. Narodna skupština danas i Narodna skupština prije pet godina, za vrijeme vladavine iste političke grupacije nije ista. Odraz je to kako i u kom pravcu jedna država hoće ići. U tom smislu europske integracije ne mogu dovesti do demokratizacije, jer je demokratizacija prije svega unutarnji proces. Sve što se sada dešava može Srbiju zaustaviti na ovoj poziciji dugo vremena, a da pri tome ona službeno ne ispadne iz procesa europskih integracija. Da i dalje bude država koja vodi pregovore, ali da ti pregovori nikako ne napreduju«, kaže Međak.

»Pobjegle« i Rumunjska i Bugarska

Najveći gubitinici u ovom udaljavanju Srbije od EU su građani, za koje bi približavanje Uniji značilo život u uređenoj zemlji i ekonomski boljitak. 
»Šansa je to da Srbija izađe iz zone siromaštva. Primjerice, Rumunjska je ove godine izašla iz zone država s niskim prihodom i to poslije 13 godina članstva u EU. Njihov BDP je 80 posto veći nego naš, bugarski 20 posto, mađarski više od 100 posto. Neulaskom u EU odavno smo izgubili priključak za najrazvijenije zemlje, koje smo, da su stvari 80-tih krenule u drugom pravcu, mogli sustići. Sada nas prestižu i zemlje u okruženju, Mađarska, Hrvatska. Ako se ovako nastavi jaz između nas i Mađarske, bit će kao što je sada jaz između nas i Austrije. To je ono što građani već vide kada razmišljaju o budućnosti svoje djece. Zato naša djeca odlaze na Zapad – da bi osobno sustigli ono što smo kao država izgubili. A kada izgubite stanovništvo, sve druge politike padaju u vodu«, kaže Međak.

Zapadni standard i majčica Rusija

Odlazak mladih na Zapad nezaustavljiv je trend, a posljednja istraživanja koja je uradila Krovna organizacija mladih Srbije pokazala su da čak 54 posto mladih svoju budućnost vidi izvan granica ove zemlje. 
»Život mladih u Srbiji nije kvalitetan, imaju problema na tržištu rada, obrazovni sustav nije usklađen s tržištem rada, mladi su izloženi nasilju ili su prisustvovali nasilju, isključeni su iz donošenja odluka i 90 posto njih smatra da nemaju nikakvu mogućnost sudjelovati u donošenju odluka. Sve to utječe na kvalitetu njihovog života, a rezultat je da se 54 posto mladih želi iseliti iz ove zemlje«, kaže generalni tajnik Krovne organizacije mladih Srbije Stefan Đorđević.
Istodobno, među mladom populacijom raste euroskepticizam, pa čak 41 posto mladih ima negativan stav prema EU, a isto toliko nema nikakav stav prema Uniji. 
»Sve više mladih smatra da se Srbija ne treba priključiti EU. Naime, 2017. godine je 26 posto mlađe populacije gledalo pozitivno na Europsku uniju, ali je taj broj u 2020. godini pao na 18 posto, dok je značajno porastao broj negativnih stavova – s 28 posto na 41 posto. Ovaj trend svakako jest tema za jednu dublju analizu, jer kada pitamo zašto žele otići, odgovor je radi boljeg života. Kada ih pitamo kako bi trebala biti orijentirana vanjska politika, odgovor je: ka Rusiji. A onda dvije trećine onih koji se žele iseliti obećanu budućnost ne vide u Rusiji već u zemljama zapadne Europe, koje povezuju s kvalitetnim životom. To nam pokazuje da su u njihovi stavovi odraz onog što zovemo tranzicija ka Europskoj uniji. Traje ta tranzicija 20 godina, politizirana je, rekao bih čak dnevno, pa se EU čas predstavlja kao prijatelj, čas kao neprijatelj. Zatim medijski se ulazak u EU ne predstavlja kao integracija već kao oduzimanje našeg identiteta. Recimo, kao oduzimanje Kosova«, kaže Đorđević.
Euroskepticizmu, po ocjeni našeg sugovornika, pridonosi i sama Europska unija koja šalje zbunjujuće poruke što su vrijednosti EU i kako EU reagira kada su te tečevine u Srbiji ugrožene, kao da im nije bitno što se dešava izvan njihovih granica, kao da im nije od velike važnosti priključenje Srbije Uniji. Problem je i što nedostaju objektivne informacije gdje je Srbija na putu ka EU, koliko smo se kao država reformirali, koliko su naše institucije u stanju prilagoditi se i s druge strane: koliko EU ima interesa da nas učini svojom članicom.
Z. Vasiljević