Arhiv tekstova

Potrebno je pronaći pravi pristup i zadobiti povjerenje mušterije

Ma koliko se to činilo čudnim na prvi pogled, jedno od najvažnijih zanimanja suvremene svakodnevice jamačno je i frizerski zanat. Iako će mnogi, ponovno na prvu, reći pa tijekom izvanrednog stanja frizeri nisu radili i frizure uopće nisu bile važne i mogli smo živjeti bez dotjeravanja kose. Da, ali već nakon povratka u normalni život, popisi zakazanih termina počeli su se širiti u nedogled. 
»Kada je bilo izvjesno da ćemo ponovno moći normalno raditi, u samo nekoliko sati imala sam dvadesetak zahtjeva za prvim slobodnim terminom«, kaže nam na početku razgovora naša sugovornica Danijela Molnar, rođena Čović, koja se frizerskim poslom bavi već više od dva desetljeća. 

Frizerski početci

Na pitanje kako se uopće odlučila za frizerski poziv i je li imala mladalačkih dvojbi glede buduće profesije, Danijela bez puno razmišljanja odgovara:
»Još u ranoj mladosti znala sam da ću biti odgojiteljica ili frizerka, pa je eto odluka prevagnula na stranu profesije kojom se praktično cijeloga života bavim. Vjerojatno ima nešto i u činjenici da sam još kao mala djevojčica voljela frizirati svoje lutke, a odsječenu ‘kosu’ skrivala ispod tepiha da mama ne vidi«, nasmijala se gospođa Molnar, danas i sama majka djevojčica Ive i Lee, učenica hrvatskih odjela u OŠ Matko Vuković. 
A tko je bio prva mušterija?
»Već zarana sam počela šišati svoju sestru Sandru, a nakon što sam završila srednju kemijsku školu, jer u moje vrijeme nije bilo srednjoškolskog frizerskog smjera, odmah sam na Otvorenom sveučilištu u Subotici upisala tečaj za frizera.« 
Sugovornica otkriva i kako je teklo frizersko usavršavanje.
»Teoretsku nastavu nam je držao Ivan Kovač, dok sam na praksu išla kod Gabrijele Barković, koja me je primila na rad u njezinom frizerskom salonu. Nakon svršetka tečaja kod nje sam ostala kao radnica nekih petnaestak godina i u potpunosti usavršila svoju struku. Danas sam samostalna poduzetnica u salonu koji vodim skupa sa svojom sestrom Sandrom.«

Šišanje i frizure

Frizerska »znanost« poznaje ženske, muške i tzv. unisex majstore ovog, za ljudski rod, izuzetno važnog zanata. Pitamo Danijelu u koju kategoriji bi sebe svrstala?
»Ja sam ženski frizer i nekako se to, prosto rečeno, tako namjestilo tijekom svih proteklih godina. Primjerice, još kada sam učila tajne ovoga zanata uvidjela sam kako je u biti najteže pronaći pravi pristup svakoj mušteriji i da je najvažnije steći povjerenje osobe koja vam prepušta uređenje svog vanjskog izgleda. U pogledu stručnog, majstorskog dijela svakako je najteže bilo svladati tehniku šišanja i potom je tijekom svih proteklih godina konstantno usavršavati i nadopunjavati. Uvijek je nešto novo svojevrsni izazov, i na početku postoji određeni strah, ali svaki modni trend se, uz malo truda i talenta, može svladati i na želju mušterija praktično primjenjivati. Novina ima stalno, ali zahvaljujući novim tehnologijama one su apsolutno dostupne i više nema enigmi. Mušterija čak zna i donijeti određenu fotografiju ili video snimku, a na meni je da to poslije provedem u djelo. Odnedavno se bavim i šminkom, pa u salonu postoji kompletna usluga uljepšavanja naših mušterija.«
Na upit kakav je danas modni trend i je li duža kosa popularnija od kraće, Danijela Molnar kaže: 
»Dugačka kosa je svakako ponovno u trendu, ali s druge strane s njom je i mnogo teže raditi jer su frizure zahtjevnije. Kada je riječ o mini val frizurama, one su i dalje aktualne, ali ponajviše među starijom populacijom. Problem je samo što novi naraštaji frizerki to ne znaju i ne žele raditi, pa mi iz starije garde preuzimamo mušterije koje žele tretirati svoju kosu na ovaj nekada izuzetno popularni način.«
Je li bojenje kose i dalje u trendu i koji tonovi dominiraju?
»Bojenje kose praktično nikada ne može izaći iz mode, samo je pitanje koje su boje i tonovi u trenutačnoj modi. Ista je stvar i s tzv. šatiranjem, no opet isto sve ovisi o vladajućem trendu.«

Kultura održavanja frizure

Za svaku osobu koja drži do sebe, bilo ona ženskog ili muškog roda, frizura je bitan dio cjelokupnog vanjskog personalnog ugođaja. Koliko često mušterija dolazi na frizuru u salon?
»Sve ovisi o tipu frizure i načinu na koji se ona njeguje. Na primjer, osobe koje se redovito ‘farbaju’ i vode računa o svojoj urednosti moraju doći svakoga mjeseca, dok s druge strane starije gospođe s mini valom isti mogu održavati i tromjesečno. Netko tko preferira kratku kosu također mora doći barem u nekom mjesečnom intervalu, dok one koje vole dugu kosu mogu ju održavati u razmacima od nekoliko mjeseci.«
Duži boravak u frizerskom salonu, osobito kada je u pitanju bojenje kose ili stavljanje mini vala, nosi sa sobom i dužu komunikaciju na relaciji frizer – mušterija. Tu sada dolazi onaj važan segment vezan uz povjerenje bez kojeg ne može biti istinskog uzajamnog odnosa.
»Zbilja se tijekom rada može naslušati svakakvih osobnih životnih i ostalih priča, naravno sve to ostaje u domeni profesionalne tajne, a kada godinama njegujete nečiju kosu onda ste i svjedok brojnih događanja u životima svojih mušterija. Lijepo je, na primjer, gledati svoje mušterije kako rastu i stasavaju u svojoj životnoj dobi i na određeni način biti neizostavni svjedok svih proteklih zajedničkih godina.«
U vezi sa stasavanjem: imate dvije kćeri koje su praktično odrastale u frizerskom salonu. Pokazuju li želju za nastavljanjem majčinog zanata?
Zasada niti jedna ne želi uzeti škare u ruke niti pokazuju neku osobito naklonost u svezi mogućeg ozbiljnijeg interesa za frizersku struku. Starija Iva završava sedmi, dok mlađa Lea okončava peti razred i unatoč njihovoj nezainteresiranosti uvijek im naglašavam kako će tijekom školskog raspusta uvijek biti u prilici zaraditi džeparac pomaganjem u salonu. Ali, dajem im još godinu-dvije neka se razmisle.« 
Šišate li svoju djecu?
»Da.«
A tko šiša Vas?
»Kolegica s kojom radim u salonu.«
D. P.