Arhiv tekstova

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, u narodu poznata kao Tijelovo ili Br(a)šančevo, proslavljena je 11. lipnja. Za Katoličku crkvu Tijelovo je svetkovina u spomen na ustanovljenje Euharistije, a Tijelovska procesija je izraz i svjedočanstvo vjere. 
Pomalo neobično slavlje ove svetkovine obilježeno je i u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Dvojezičnu svetu misu predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a zbog situacije s koranavirusom, ove godine izostala je Tijelovska procesija, kao i djeca u bjelini, mladi obučeni u bunjevačku narodnu nošnju, barjaci i nebo s Presvetim... Jedini par u nošnji bili su ovogodišnji bandaš i bandašica koji su na kraju ove svete mise i predstavljeni okupljenom narodu. 

Predstavljanje bandaša i bandašice 

Ovogodišnjeg bandaša Josipa Šarčevića i bandašicu Marijanu Matković predstavio je mons. Beretić. 
Josip dolazi iz župe Marije Majke Crkve iz Aleksandrova. Rođen je kao drugo dijete u obitelji Mire i Petra Šarčevića, te ima starijeg i mlađeg brata, Filipa i Mateja. Student je Pedagoškog fakulteta u Somboru, aktivan u svojoj župi, te kod franjevaca u Subotici, a često je prisutan i kao volonter na Subotičkom oratoriju. 
»Kada su me pitali da budem bandaš i kada sam pristao, počeo sam Dužijancu promatrati ne samo s tradicijske strane nego i s vjerske, te zašto sam tu, koji će mi biti smisao. Iako nas Dužijanca tek čeka, mislim da će to biti velika zahvala, kao i na neki način žrtva, s obzirom na brojna događanja. Kroz tu žrtvu može biti puno plodova« kaže Josip Šarčević. 
Član je i folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo i kao bandaš ima veliku podršku prijatelja s folklora. U slobodno vrijeme crta, te kako je sam rekao, nerijetko dobiva ponude crtati portrete prijatelja i to doživljava kao veliku milost i talent dobiven od Boga, a ovaj hobi pokušava iskoristiti na najbolji način – razveseliti druge. 
Marijana dolazi iz župe Blažene Djevice Marije s Bikova, gdje je aktivna od malih nogu. Prvo je dijete u obitelji Ivanke i Ivana Matkovića, te ima mlađeg brata Marka. Apsolventica je Pravnog fakulteta u Novom Sadu, a u slobodno vrijeme bavi se humanitarnim radom. Uključena je u Facebook grupu Obrok za porodicu, te, kako je rekla, u dogovoru s administratoricama grupe obilazi i posjećuje obitelji koje su u potrebi. Marijana se i dosadašnjih godina oblačila s radošću u bunjevačku nošnju, što za Dužijancu, što za Tijelovo. 
»Biti bandašica je za mene velika čast i s obzirom na to da dolazim sa sela dobro znam što je Dužijanca, što je ris i koliko je to veliki i važan posao. Od kada su me pitali hoću li biti bandašica, dodatno sam se počela raspitivati i zanimati o obvezama koje su pred nama. Ne znam kako će sve izgledati i što nas u potpunosti čeka, ali ću nastojati dati sve kako bismo ispoštovali sve obveze i zahvalili Bogu za kruh svagdanji«, kaže Marijana Matković, koja je već za ovu priliku sašila novo ruvo, u čemu joj je puno pomogla Marga Lendvai koja je sašila suknju i keceljac, te ručno radila šling (bijeli vez) na otunčici (gornjem dijelu nošnje), koju je sašila Cilika Štricki. 
Ž. V.